X
Akcija: 1-godišnja pretplata za  75 €   50 € !
Akcija je ograničena - traje do isteka vremena ili do isteka paketa!
Preostalo paketa: 3 od 5
Preostalo vremena: 00:40:12
Akcija traje do 22:00 po zagrebačkom vremenu.
Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Merav Michaeli: za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja

Objavljeno:

Popularna novinarka i kolumnistica dnevnog izraelskog lista Haaretz, Merav Michaeli, još jednom kroz svoj izravan i iskren tekst podsjeća cijeli svijet kako izraelska vlada, njena unutarnja i vanjska politika, nisu - i nikad neće biti - predstavnik cijelog naroda države Izrael.
U svom najnovijem tekstu opisuje one sentimente i osjećaje koje danas dijele brojni stanovnici tzv. "zapadnih demokracija" - velika nominalna sloboda govora, okupljanja, prosvjedovanja i ostale aktivnosti koje su nam zajamčene aktualnim sistemom gotovo da nemaju nikakvog utjecaja kada je riječ o borbi protiv nepravde, pohlepe, a ponajviše protiv izrabljivačkih tendencija modernog kapitalističkog sustava.

Preko pola milijuna ljudi okupilo se na velikim anti-vladinim prosvjedima prošle godine u Tel AvivuNaravno, pogled iz Tel Aviva još je daleko sumorniji no onaj kojem smo i sami svjedoci danas u Europi. Izraelska ekonomija, naročito građevinski sektor, direktno ovisi o okupaciji tuđeg teritorija.
U Izraelu, baš kao i svugdje na svijetu, mnogi ljudi su sasvim indiferentni prema ovakvoj nepravdi. Neki će s lakoćom okrenuti glavu, sve dok su u stanju komotno živjeti pod aktualnim sistemom.

U neljudskom sistemu koji priznaje samo surovu borbu za opstanak, pojedini segmenti populacije propadaju duboko u licemjerni konformizam.
Taj fenomen nikako nije specifičan samo za državu Izrael, možemo ga pronaći svugdje - pa čak i pred vlastitim vratima - država Hrvatska voli isticati kako je nastala u ratu i kako je svoj teritorijalni integritet branila od okupacije, no danas hrvatski vojnici sudjeluju u brojnim misijama na okupiranom teritoriju na prostoru Bliskog istoka. Gdje je otvorena i snažna kritika stanovništva? Gdje je osuda ovog licemjerja?

Anti-vladini prosvjedi u Tel AvivuIzrael je ipak specifičan slučaj, nepravda je često udaljena svega nekoliko kilometara. U svakom narodu postoji osviješteni segment populacije koji ima potrebu podići glas protiv nepravde, Izrael svakako nije iznimka.
Veliki prosvjedi protiv aktualne vlade mobilizirali su stotine tisuća građana koji se još uvijek nisu odali sirovom konformizmu, velik broj njih nikada se neće pomiriti s činjenicom da njihova vlada, doslovno u njihovo ime, okupira tuđu zemlju i brutalno postupa sa stanovništvom u okupaciji.
No, sustav moderne demokracije - koji je u Izraelu gotovo preslika zapadne Europe - jednostavno je imun na svaki otpor. Najviši "rezultat" kojeg prosvjednici mogu postići je dovesti do smjene vlasti, čime u principu nisu napravili ništa kako bi se nepravda zaustavila - monolitne smjernice po pitanju vanjske i unutarnje politike više nisu kontradiktorne od stranke do stranke, izuzev kozmetičkih i demagoških floskula, političke strukture operiraju kao kolektiv jednoumlja.

Izraelci ni izborima ni prosvjedima nisu u stanju zaustaviti okupaciju tuđeg teritorija, isto kao što ni Hrvati nisu u stanju zaustaviti ulazak u mega-kapitalističke konfederacije ili pak Grci kada je riječ o odbijanju financijskog paketa "spasa" od strane Njemačke i drugih kreditora.
U Grčkoj smo imali također stotine tisuća ljudi na ulicama, spaljene zgrade diljem Atene, žestoke i krvave sukobe s policijom - taj silni otpor "odozdo" opet je bio u konačnici nemoćan pred monolitnim odlukama po pitanju njihove budućnosti.

Merav Michaeli je kolumnistica za list "Haaretz", profesorica na više fakulteta i jedna od utjecajnijih autora/novinarki u IzraeluNarodi diljem svijeta, Izraelci, Grci, Hrvati, Srbi, Amerikanci ili pak Indijci - svi oni znaju prepoznati što je "dobro", pravično, pravedno i pošteno - ka toj pravdi streme milijuni u očajnoj borbi koja ih u konačnici ostavlja praznih ruku - prosvjed od 100 ili 1,000,000 ljudi, svejedno je, gotovo uvijek iza ostaje gorak okus neuspjeha, poraza i nemoći.
Da li to znači da bi narodi trebali jednostavno odustati? Pokleknuti pred malim strukturama moći koje jedva da tvore i 1% populacije?
Nipošto, dosadašnji "neuspjesi" samo pokazuju kako borba mora biti većih magnituda i kako u borbi za pravdu neće biti dovoljno igrati prema "njihovim pravilima".
Prosvjedovanje prema "zakonima o prosvjedovanju", gdje sistem nalaže gdje prosvjed smije biti, do koliko sati, uz koliko decibela itd. zapravo i nije prosvjed, samo orkestrirana imitacija i potencijalni ispušni ventil.
Prosvjednici su dugo vremena pokazivali svoju "kulturu" i volju da se usklade s pravilnicima, no kada jednog dana shvate da time samo gube vrijeme, i sam karakter "prosvjeda" mogao bi postati znatno radikalniji.

"Proces" apatije i osjećaja nemogućnosti očito je nužna stepenica ka pravim i temeljitim pobunama protiv svake nepravde i zla koje se nanosi stanovništvu.
Upravo taj osjećaj bespomoći danas je aktualan među brojnim stanovnicima Izraela, a kolumna novinarke Merav Michaeli opisuje ga savršeno.
Slijedi slobodan prijevod s engleskog jezika na hrvatski.

"Za izraelsku vladu, mi smo nebitna stvorenja"

"Ove subote sam pročitala članak Davida Grossmana, koji je objavljen u vikend ediciji lista Haaretz, povodom izvješća o ozljeđenom Palestincu koji je na cesti iskrvario do smrti nakon što ga je tamo bacila policija usred noći.

Zašto nisam ništa napisala o tome - upitala sam samu sebe. Možda zato što su takve priče o zarobljenim Palestincima i tretmanu naše policije i vojske postale toliko učestale.

Kada sam čitala taj tekst potpuno podsvjesno sam ga jednostavno ignorirala, blokirala u glavi i pogledala na drugu stranu, jer tko više ima snage se nositi sa svim tim vjestima?

Vidite naslov "pušten da umre sa strane ceste" i znate da je to užasno i da apsolutno ništa ne možete napraviti po tom pitanju, osjećaj nemoći dovodi vas ravno do ludila, a vaša duša jednostavno prolazi kroz to, gura loše vijesti na stranu i nastavlja dalje.

Jer stvarno, koja je uopće svrha? Jučer sam sudjelovala na skupu u Ženevi pod nazivom "Gdje je nestao mir?" - ali mira ovdje nikada nije niti bilo.
Pa što ako cijeli jedan narod trpi pod našom okupacijom? Pa što ako javnost prosvjeduje, u sve većem broju, protiv te okupacije i za mirovno rješenje? Pa što ako su brojni ljudi, dobri i iskreni, pisali o tome već punih 40 godina i upozoravali na strateške, moralne i egzistencijalne opasnosti takve okupacije?

Benjamin Netanyahu danas spominje mirovni proces. Ali istina je kako nitko do sada, osim Yitzhak Rabina, nijedan premijer nije stvarno želio pregovore s Palestincima - sve se svelo na stav "uzmi ili ostavi".
Ako prođe - dobro, ako ne prođe - opet dobro. Taj osjećaj da je mirovni sporazum neka vrsta luksuza, toliko je dominantan da po prvi puta od 1967. nijedna politička stranka danas ne zagovara mir. Čak niti radnička stranka, koja bi trebala biti perjanica mirovne ideje, barem u teoriji.

Onda jedno jutro ustanete iz kreveta i otkrijete koliko je zapravo loša najava premijera Netanyahu-a da se uvedu promjene u zakone o građevinskom sektoru - nove promjene su loše koliko se i očekivalo da će biti.
Prema novom zakonu ljudi više uopće neće moći tražiti kompenzaciju za građevinske projekte koji im štete i otimaju zemlju (zemlja koja pripada Židovima, unutar Zelene Linije - da, da, linija se širi).
Za bogate građevinare ovo je odlična vijest, a nekretnine će biti još skuplje za ostalih 99%.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
Ograničena akcija
AKCIJA! 1-godišnja pretplata!
 75 €  50 €  
(mogućnost plaćanja i na rate:
4.16 € mjesečno*)
*Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke).
Izaberi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Specijalna ponuda je ograničena, iskoristite je dok traje!


 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.