U Venezueli je došlo do velikih prosvjeda nakon što je Vrhovni sud preuzeo zakonodavne ovlasti od Nacionalne skupštine, venezuelanskog parlamenta. Time se stanovnici ove južnoameričke države pribojavaju da se približava autoritarna vladavina predsjednika Nicolasa Madura. Organizacija američkih država (OAS) opisala je ovaj potez konačnim udarcem na demokraciju u toj zemlji, a i svjetski mediji ne gledaju s optimizmom na situaciju. Ovom odlukom raspušta se izabrani parlament u kojemu su dominirali oporbeni zastupnici predsjedniku. Maduro je dugo vremena bio u političkoj borbi s oporbom desnog centra, te je tek u ožujku konačno konsolidirao svoju moć.
Sud je opravdao svoj potez ukazujući da su zakonodavci u teškoj situaciji jer se govori o izbornim neregularnostima za tri oporbena zastupnika na izborima 2015., ali također nema pokazatelja hoće li i kada vratiti zakonodavne ovlasti parlamentu. I prije je Vrhovni sud Venezuele podupirao ljevičarskog predsjednika i nasljednika legendarnog Huga Chaveza čak i u stvarima koje ne spadaju u ustavnu odredbu suda. Ponajviše se to odnosi na pomoć Maduru u učvršćivanju vlasti, što ide teško s obzirom na gospodarsku krizu u zemlji. Venezuelanska politička scena se ugrubo sastoji od Chavista, odnosno sljedbenika socijalističkih politika pokojnog Chaveza i Ujedinjene socijalističke stranke koja je na vlasti 17 godina. Nakon što je Chavez umro 2013. Nicolas Maduro je izabran za predsjednika s obećanjem da će nastaviti Chavezove politike. Chavisti smatraju da su Chavez i Maduro iskoristili naftno bogatstvo Venezuele kako bi značajno smanjili nejednakost u društvu i spriječili daljnje propadanje u siromaštvo.
Oporba, međutim, smatra da su socijalisti oštetili venezuelanske demokratske institucije i upropastili gospodarstvo, izazvavši krizu koja je značajno povećala siromaštvo u zemlji. Radi se zapravo o nekoliko snažnih ekonomskih kriza, jer zemlja ima najvišu stopu inflacije u cijelom svijetu, a Međunarodni monetarni fond predviđa da će ta stopa iduće godine doseći 1660 posto, iako vlada nije iskazala stope inflacije u službenim statistikama još od 2015. godine. Vlada i oporba se međusobno optužuju za te poteškoće, no Maduro postaje sve nepopularniji zbog čega oporba poziva na izglasavanje nepovjerenja predsjedniku i nove predsjedničke izbore. Imaju i plan. Oporbene snage nastoje skupiti jedan posto potpisa glasača u svih 24 provincija Venezuele (oko 200 tisuća ljudi) čime bi se pokrenula peticija za referendumsko glasovanje o Madurovom predsjedničkom mandatu. Na tom referendumu se nadaju da će glasači izglasati nepovjerenje trenutnom predsjedniku. Međutim, ukidanjem parlamenta takvo što više nije moguće; oporba je potez Vrhovnog suda objasnila čistim državnim udarom protiv ustava i Nacionalne skupštine koju je izabralo više od 15 milijuna Venezuelaca.
Na izborima 2015. pokazalo se da je Madurova popularnost značajno smanjena, jer je Stol demokratskog jedinstva, koalicija koja se sastoji od preko 50 političkih stranaka svih usmjerenja, ali nominalno protuchavističkima, dobio snažnu većinu od 56,2 posto glasova. Time su Socijalisti izgubili većinu u parlamentu prvi puta nakon 1999. Svakako Maduro nije karizmatičan poput Chaveza pa gubi potporu i unutar svoje stranke, no najviše ga je problema snašlo nakon pada cijena nafte. Prodaja nafte čini oko 95 posto venezuelanskog izvoza i njime se financirao bogat socijalni program vlade koji je pružio mjesto za život za oko milijun siromašnih Venezuelaca. Manjak tih programa uslijed nedostatnog priljeva novca vodio je smanjenoj potpori među tradicionalnim glasačima Socijalista.
Oporba je teško prihvatila ovakvo razumijevanje sudske odluke, a predsjednik Nacionalne skupštine Julio Borges se obratio medijima izvan parlamenta u Caracasu, pozvavši vojsku koja je do sada bila uz predsjednika, da stanu protiv njega zajedno s venezuelanskim narodom. Podjednako se preko Twittera javio i utamničen vođa oporbe Leopoldo Lopez, koji poziva Venezuelce da se odupru diktaturi i spase demokraciju. Nije trebalo dugo da se narod pokrene na te pozive, a u vanjskopolitičkom smislu su podršku prosvjednicima dali SAD, Brazil, Meksiko, Gvatemala, Kolumbija, Panama, Argentina, Peru i Čile. Peru je zapravo povukao svog veleposlanika u Caracas, a možda će i druge susjedne latinoameričke zemlje učiniti isto. Samo je lijevo orijentirana Bolivija poduprijela Madura, ali bez javnih komentara. Čelnik OAS-a Luis Almagro je pozvao na suspenziju Venezuele iz organizacije te je pripremio izvještaj od 75 stranica kojim nastoji pokazati da Venezuela nije proizvela nikakav napredak po pitanju demokracije i vladavine prava, te je zaključio da bi predsjednik Maduro morao održati opće izbore što je prije moguće.
Ministarstvo vanjskih poslova je optužilo kritičare vlasti da stvaraju desničarski regionalni pakt protiv Madura, a ministrica vanjskih poslova Delcy Rodriguez je opisala OAS kao pijuna američkog imperijalizma. To je donekle istina, iako se OAS zapravo koristi po potrebi. No, vanjskopolitička reakcija na odluku Vrhovnog suda pokazuje prije svega venezuelanskim susjedima da se politički sustav zemlje raspada i to brzo. Socijalistička vlast u zemlji vidi jedino u osnaživanju predsjedničke vlasti, odnosno u autokraciji, spas.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
