Početkom veljače ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio je Budimpeštu, godinu dana nakon što je mađarski premijer Viktor Orban doputovao u Moskvu sa željom bolje bilateralne suradnje. Orban je već nekoliko godina enfante terrible Bruxellesa, a sada otvoreno raspravlja mogućnosti lukrativnih trgovačkih dogovora s Rusijom iako je to protivno pravilima Europske unije koja i dalje nastoji provoditi gospodarske sankcije svom velikom istočnom susjedu. Putin je u Mađarsku doputovao i u vrijeme kada europske zemlje, a posebice Višegradska skupina (Poljska, Slovačka, Češka, a njoj pripada i Mađarska), šire bojazan od ruske agresije na Europu, pa NATO postavlja sve više trupa na europskim istočnim granicama. Mađari, međutim, ne vide situaciju na taj način. Globalna geopolitička situacija je prema mađarskom ministru vanjskih poslova Peteru Szijjartu daleko povoljnija nego kad je Putin posjetio Mađarsku 2015.
Ovo je ruskom predsjedniku prvo službeno putovanje u 2017. godini i uzvratna mogućnost poboljšanja bilateralnih dogovora postignutih u veljači 2016. u Moskvi. Posjet je Bruxellesu sol na ranu, jer time Putin odvlači pažnju od sastavljanja snažnog europskog odgovora Trumpovoj euroskeptičnosti, i to s Budimpeštom, gdje vlasti pokušavaju poboljšati odnose s Moskvom. S obzirom na sankcije i pogranično gomilanje vojnih snaga, Moskvi je Mađarska jedna od najvažnijih zemalja Europe, iako je službeno Putin posjetio Orbana zbog zajedničkih ekonomskih i trgovačkih projekata. Suradnja dviju država odnosi se na Sjeverni tok i Turski tok, dva plinovodna projekta koja su infrastrukturno važna i Moskvi i Budimpešti. Naime, 85 posto mađarskog plina dolazi iz Rusije. Prije dvije godine, dvije zemlje su potpisale novi ugovor o kupoprodaji plina koji je zamijenio 20-godišnji ugovor u prosincu 2015. Mađarska plaća samo za plin koji potroši, što se pokazalo vrlo dobrim za krajnje potrošače.
Raspravlja se i o proširenju nuklearne elektrane Paks, odnosno izgradnje dva dodatna reaktora o čemu se razgovaralo još u siječnju 2014. Osamdeset posto troškova projekta, procijenjenog na deset milijardi eura, pokriti će Rusija, a cijeli rad će obaviti ruski nuklearni znanstvenici. Projekt je stao jer su ga zaustavili europski birokrati, te se čeka konačna dozvola iz Bruxellesa. U tom društvu je Orban gotovo nepoželjan, s obzirom da Orban ima drugačiji stav u gotovo svim ključnim europskim pitanjima od svojih europskih kolega. Posebice je Orban nezadovoljan politikom otvaranja granica za migrante i azilante, kao i antiruskim stavom Europske komisije. Zapravo, predsjednik Europske Komisije Jean-Claude Juncker je tijekom sastanka Istočnog partnerstva 2015. javno pozdravio Orbana kao diktatora, čime je pokazao koliko srdžbe ima u europskom vrhu prema dugogodišnjem mađarskom premijeru. S druge strane Atlantika, američki republikanski senator John McCain je u svom govoru pred Senatom u prosincu 2014. prozvao Orbana neofašističkim diktatorom. Danas se retorika u Novom svijetu može promijeniti.
Orban je nesumnjivo populist i narod voli njegov stav i riječi. Premijer kaže da samo želi dobro svojoj zemlji te da ne želi biti guverner Mađarske postavljen od neke druge zemlje. Migracijsku politiku Europe iskoristio je za jačanje svojih granica, što je proizvelo mnogo kritika i preusmjeravanje migrantskog vala kroz (poslušnu) Hrvatsku. Kada je EU uvela gospodarske sankcije Rusiji zbog Ukrajine, Budimpešta je ušla u taj paket, ali je od tada teško kritizirala eurobirokraciju zbog proturuskih stavova. Szijjarto je jednom rekao da su proturuske sankcije jednostavno beskorisne. Orban je komentirao da se postavljanjem sankcija Europa upucala u nogu, te da će imati više štete nego koristi. I doista, Mađarska je tijekom tri godine izgubila nekih 6,5 milijardi dolara u izvozu prema Rusiji.
No, Orbanov populizam treba uzeti s oprezom. Poznato je da Mađarska mijenja svoje stavove lako. Nakon propasti Sovjetskog Saveza, Mađari su se vrlo brzo preorijentirali prema Zapadu, 1999. ušli su u NATO, a 2004. u Europsku uniju. Tijekom druge polovice 2000-ih, a osobito nakon financijske krize otpočete 2008/2009 Mađarska se pokušava umiliti Rusiji kako bi dobila ulaganja. Međutim, kada se Rusija suočila s krizom u Ukrajini, padom cijene nafte i krizom gospodarstva, Mađarska je preokrenula ploču i istaknula svoju pomoć Kijevu. Rusija je čak optužila Budimpeštu za davanje tenkova ukrajinskim snagama. A potom je kroz 2016. rasla u Mađarskoj nacionalna osviještenost borbe protiv Rusa i 60. obljetnica mađarskog ustanka protiv snaga Sovjetskog Saveza. Krvavi obračun koji je omogućio uspon Janosa Kadara ostavio je trpko sjećanje u mađarskom narodu kao i svojevrsnu proturusku orijentaciju. Sam Orban je svojom porukom 'Rusi, idite doma' započeo uspon Fidesza 1989., što je omogućilo da ubrzo postane premijerom, a potom sve desnijim i demokršćanskim političarom, da bi zasjeo na čelo mađarske države s brojem glasova koje priželjkuje svaki političar u Europi. Pragmatizam je u njemu također jak; unatoč svojoj legendarnoj protukomunističkoj i liberalnoj borbi na početku devedesetih, Orban je nedavno dopustio obnovu i otvaranje mađarskog spomenika sovjetskim borcima u gradu Esztergomu.
Unatoč svemu tome, Rusija je izdvojila Mađarsku za doticaj s Europom. U tri godine održana su tri poslovna i politička susreta na vrhu. U sve podjeljenijoj Europi i s novom vlašću u Washingtonu, koja pokazuje sklonost suradnji s Moskvom, Mađari ne gube vremena u produbljivanju odnosa s Rusijom, a Rusi neće tu priliku zaobići. Stoga su s Putinom došli i mnogobrojni ruski poduzetnici, korišteni gotovo kao jamstvo Mađarima kako Rusi misle ozbiljno i dugoročno. Tako je osim rasprava o nuklearnoj elektrani i razvoju energetike bilo riječi i o poslovnim ulaganjima, zajedničkom bankarskom sustavu, te proizvodnji u željezničkoj industriji. Rusija bi tako mogla postati iznimno jak i važan partner mađarskom gospodarstvu, koje je posrnulo u posljednjim godinama uslijed financijske krize i gubitka ruskog izvoznog tržišta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
