Lihvarski ugovor i očajnička želja za ostankom u ratu: Trump i Zelenski su se dogovorili - nakon ruskog vojnog razbijanja stiže i američko ekonomsko, a o miru sad postoje dvije teorije
Ukrajina je najavila skorašnji dogovor s Donaldom Trumpom o eksploataciji njenih prirodnih resursa, a sama vijest već izaziva kontroverze i nagađanja. Na prvi pogled čini se da bi ovaj potez mogao ubrzati pregovore o okončanju rata, no mnogi se pitaju je li riječ o stvarnoj težnji za mirom ili tek o nastavku političke igre - s Trumpom, nikad se ne zna. Ili se možda zna? Njegov obrazac pritiska i realizacije ovdje je jasno vidljiv. Kijev se ustručavao potpisati sporazum, pa je Trump Zelenskog nazvao "diktatorom" i tako mu dao do znanja da će morati ili brzo popustiti ili biti "prepušten Europljanima" (što Kijev, dakako, nikako ne želi, pa ni Europljani!).
S jedne strane, Kijev traži sigurnosna jamstva i nastavak američke vojne podrške, dok Trump zauzvrat traži "povrat uloženog", odnosno pristup unosnim mineralnim zalihama.
Ipak, sve ostaje neizvjesno: rat traje već više od tri godine, a Moskva nastavlja napredovati na terenu i vješto manevrirati u diplomatskim krugovima. Rusija zasad promatra ovu najavu, ali nije isključeno da će reagirati ako dogovor zaživi i dodatno učvrsti američko-ukrajinsku suradnju. Jesu li rijetki minerali ključ za postizanje primirja ili tek privremeni ustupak Kijeva? Teško je reći, ali situacija ipak ide na ruku Zelenskog koji je do prije par dana bio u opasnoj situaciji potpunog gubitka američke potpore.
Zanimljivo je kako su se u Ukrajini odmah počeli javljati glasovi koji između redaka, ili pak vrlo otvoreno, pozivaju na rušenje Zelenskog. Sve je jasno - čim Zelenski izgubi američku potporu i sam će biti izgubljen. Mnogi ga u Ukrajini zato i toleriraju. Dok može osiguravati ogroman novac i oružje sa Zapada, siguran je. Trenutak u kojem to više ne donosi sve je spremno za "smjenu režima".
Središnji element dogovora između Kijeva i Washingtona temelji se na navodnoj raspodjeli dobiti od buduće eksploatacije rijetkih mineralnih resursa. Prema informacijama iz ukrajinske Vlade, ta bi se dobit usmjeravala u zajednički fond, pri čemu bi ukrajinska strana pokrivala 50% iznosa od "buduće monetizacije" tih resursa. Time bi se, barem na papiru, stvorio mehanizam za ulaganja u obnovu infrastrukture u Ukrajini, ali i osigurao izravan financijski interes za SAD. Ipak, postoje brojna otvorena pitanja - neke analize sugeriraju da je dobar dio mineralnih nalazišta trenutno nedostupan zbog ratnih zbivanja, dok je sama inicijativa, prema tvrdnjama nekih u Ukrajini, u početku djelovala "kolonijalno" prije nego što je sporazum izmijenjen.
Sam nacrt sporazuma, koji su prenijeli i međunarodni mediji, još uvijek ne jamči Kijevu željena sigurnosna jamstva. Umjesto toga, ukrajinskoj se strani "nudi prilika" da ostane za pregovaračkim stolom, osobito ako Trumpova administracija doista bude tražila što brže rješenje rata. S druge strane, američki predsjednik aktivno naglašava potrebu da se "vrate" golema sredstva koja je Washington uložio u Ukrajinu od 2022. godine. Analitičari ističu da je glavni adut sporazuma – i za Kijev i za Washington – povezivanje američkih strateških interesa s održivošću ukrajinskog gospodarstva. No, dok se u praksi ne ispune uvjeti za eksploataciju i transport minerala, sve ostaje na političkim obećanjima i preliminarnom dogovoru.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
