Nakon pada sirijskog grada Palmira, ISIL sada, prema informacijama opozicijske organizacije SOHR, kontrolira čak polovicu Sirije. Ovo je svojevrsna prekretnica u Sirijskom ratu koja nam nalaže da se još jednom, sada s jednom većom vremenskom distancom, fokusiramo na ISIL, njihovo stvaranje i ulogu na Bliskom istoku.
Unatoč činjenici da se o terorizmu intenzivno priča otkako je izveden napad na SAD 11. rujna 2001., pojavom nove terorističke organizacije koja sebe naziva Islamska Država (prethodni naziv bio je Islamska Država Iraka i Levanta, skraćeno ISIL) lice terorizma poprimilo je jednu sasvim novu dimenziju.
ISIL-ov prethodnik, Al-Qaeda, bila je, i još uvijek jest, nemilosrdna teroristička organizacija, ali u njihovom prvom planu nikada nije bilo gotovo nasumično nasilje i brutalnost - čak i njihovi najsmrtonosniji napadi imali su nekakvu političku podlogu, bilo da se radi o protjerivanju američkih snaga s područja muslimanskih zemalja ili nešto drugo, nisu odrubljivali glave na način da od toga stvaraju sami sebi medijsku promociju.
Sve se to promijenilo dolaskom ISIL-a koji kao da zadovoljavaju gotovo nekrofilsko zanimanje svjetske javnosti za brutalnošću. Njihov pristup je radikalniji od Al-Qaede, mada obje organizacije u suštini žele stvoriti jedno te isto, islamski kalifat koji bi bio odvojen od vanjskog svijeta.
Ono što ISIL ima a Al-Qaeda, iz koje je ISIL i proizašao, nema, je nešto što bismo mogli nazvati "genocidni PR" - svojim video snimkama, koje su inače profesionalno odrađene uz kvalitetnu opremu što ukazuje na to da organizaciji ne nedostaje tehničkih stručnjaka, privlače potencijalne borce koji očito nešto vide u toj brutalnosti.
Nakon smrti Bin Ladena Al-Qaedom zapovijeda Ayman al-Zawahiri, no on očito nije u stanju toliko globalno privlačiti nove regrute kao što to radi ISIL. Brzina kojom ISIL raste je nevjerojatna i ukupan broj njihovih boraca možda je i znatno veći no što se trenutačno misli. Dolaze iz gotovo svih zemalja svijeta, iz svih pozadina, od bogatih do siromašnih, iz fundamentalističkih i iz liberalnih obitelji.
Prvo su se pojavili u Siriji, a nastali su iz ogranka, zapravo pobunjenog organka, Al-Qaede. Netom nakon što se počelo malo otvorenije pričati o ISIL-u već su zauzimali velike dijelove sirijskog teritorija, a istočni grad Raqqu pretvorili su u svoj de-facto glavni grad.
Nakon osvajanja velikog prostora istočne Sirije krenuli su i u susjedni Irak gdje su još brže osvajali teritorij. Padali su gradovi poput Tikrita (koji je kasnije ipak oslobođen) i Mosula (grad od oko 2 milijuna stanovnika), nedavno je pao i grad Ramadi na svega 100-tinjak kilometara od Bagdada.
Zanimljivo je da ISIL u Iraku napreduje znatno brže nego u Siirji, no ako znamo pozadinu onda je to razumljivo - naime, u Iraku su u redove ISIL-a prešli brojni ljudi iz nekadašnjeg Saddamovog režima. Teško je zamisliti da su ti ljudi nužno neki veliki fundamentalisti, jer Irak pod Saddamom Husseinom je ipak bio sekularna država. Za pretpostaviti je da neki utjecajni ljudi iz svrgnutog režima upravljaju s ISIL-om dok se borci ipak regrutiraju iz nižih slojeva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
