Tijekom cijele protekle godine, vođa desne stranke Yisrael Beitanu Avigdor Liberman bio je najžešći i najopasniji politički protivnik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Nakon što je odlučeno u svibnju prošle godine da se neće pridružiti četvrtoj vladi Netanyahua, Liberman se pozicionirao na izraelskoj političkoj sceni kao njegov najveći kritičar. Njihov razgovor u javnosti bio je pun niskih udaraca i javnih vrijeđanja, pogotovo nakon što je Liberman optužio premijera za kukavičluk i ugrožavanje izraelske nacionalne sigurnosti.
Netanyahu je pokušao umanjiti Libermanovu vrijednost, ukazivajući da nikada nije vodio vojnike u borbu, nikada nije sudjelovao u operacijskom odlučivanju, a činjenica da nikada nije bio na sastanku vlade od početka do kraja pokazuje i da ne može biti vojni komentator. Stoga nitko nije očekivao da će upravo Avigdor Liberman naslijediti ministra obrane Moshe Ya'alona, bivšeg načelnika glavnog stožera Izraelskih obrambenih snaga (IDF).
No, s druge strane, sasvim je logično da Liberman bude u vladi i da bude premijerov suradnik, s obzirom na obrise njegove političke stranke. Yyisrael Beitanu (na hebrejskom Izrael je naš dom) je sekularna i desna nacionalistička politička stranka. Baza stranke su većinom sekularni rusofoni Izraelci. Stranka se opisuje kao nacionalni pokret unutar jasne vizije hrabrog puta Zeva Jabotinskog, osnivača revizionističkog cionizma. Radi se o frakciji cionističkog pokreta čija je osnova nereligijska desnica u Izraelu, nasuprot radničkog cionizma, koji je pod dominantnim socijalističkim utjecajem. Revizionizam je kasnije vodio stvaranju stranke Likud.
Yisrael Beitanu prvenstveno predstavlja imigrante iz bivšeg Sovjetskog saveza. Tvrdokorni stav prema mirovnom procesu prati i sprječavanje integracije izraelskih Arapa, pa su tako na predizbornu kampanju 2009. stigli sa sloganom "Nema lojalnosti, nema građanskog prava". Liberman je poznat po priznavanju rješenja dviju država, stvaranju palestinske države i razmjenu palestinskih i židovskih područja na Zapadnoj obali.
Odluka da se Liberman uključi u vladu značajno mijenja smjer izraelske politike. Do sada je Netanyahu nastojao uključiti vođu Cionističkog kampa Isaaca Herzoga. Dugotrajni tajni pregovori njih dvojice bili su poduprijeti od strane egipatskog predsjednika Abdela Fataha al-Sisija, te bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira. Posebno je al-Sisi bio zainteresiran za dovođenje Herzoga u vladu, pa je biranje Libermana donekle narušilo odnose Netanyahua i egipatskog predsjednika. Uz sve to, s pozicije ministra obrane otišao je stručan i popularan ministar Ya'alon.
Ovaj potez je kršenje nepisanog pravila da se izraelska vojska ostavlja izvan sfere političkog. Mnogi čelnici Države Izrael, kao što su Yitzhak Rabin, Ariel Sharon i Ehud Barak, ušli su u politiku iz redova vojske, ali su većinom ostavili apolitičnost oružanih snaga. Sada se postavljanje Libermana shvaća kao prilika da ministar koji nema iskustva u vojnim pitanjima, koristi oružane snage kao političko i istinsko oružje protiv izraelskih neprijatelja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.