Imigrantska kriza se ne smanjuje niti će se smanjivati. Sve dok zemlje iz kojih ljudi bježe budu zemlje ratnog kaosa aktualno stanje će se samo pogoršavati iz dana u dan, a ideje poput gradnje zidova raspasti će se baš kao što se jučer raspao i kordon makedonske policije na grčkoj granici.
Imigrantska kriza, koja već dugo traje, sada postaje centralna tema i na ovim prostorima jer ista je stigla ovdje, fizički. Imigranti i izbjeglice već su ušli duboko na Balkan i traže puteve do nekakvog spasa. Taj spas kod njih često ima i naziv - Njemačka. Ako pak ne pronađu put do Njemačke, zadovoljiti će se i negdje drugdje, ali ciljaju prema što razvijenijim zemljama Europe.
Njihov izbor je logičan. U razvijenim zemljama mogao bi se naći kakav posao, a tamo su se donekle već i snašli oni koji su stigli prije njih, pa mogu eventualno pomoći pri uhodavanju.
Zemlja kao što je Njemačka treba imigrante, treba ih puno i što je prije moguće. Kako to, pitate se, pa zar upravo ne svjedočimo ponovnom bujanju njemačke ekstremne desnice koja straši cijelu Europu svojim marširanjem po velikim gradovima uzvikujući parole, poprilično neugodne parole, protiv imigranata? Da, ali ekstremna desnica nije pokretač najvećeg ekonomskog motora Europe, ona je reakcija - ružna reakcija - na prirodu tog stroja.
Prije nego se do ove mjere razbuktala ova imigrantska kriza, "nova velika seoba naroda", najveći egzodus još od Drugog svjetskog rata, u ožujku ove godine njemački institut Bertelsmann objavio je opsežnu i važnu studiju u kojoj se ističe slijedeće - Njemačkoj treba oko pola milijuna imigranata, svake godine, do 2050., kako bi se održala radna snaga Njemačke.
Zanimljiv podatak zar ne? Štoviše, podatak koji baca jedno sasvim novo svijetlo na aktualnu krizu.
Studija ističe kako će u idućih 15 godina čak polovica kvalificiranih radnika Bundesrepublike otići u mirovinu. Drugim riječima, stiže konačni kraj radnog vijeka iznimno produktivne baby-boom generacije.
Nadalje, ekonomije južne Europe polako će, ali sigurno, ipak izići iz velike krize eurozone, a to će ukupno imigraciju unutar EU granice znatno smanjiti. To znači da će Njemačka morati - strogi imperativ - pronaći rješenje za svoje probleme radne snage izvan granica Europske Unije.
Studija otkriva kako će se u godinama koje dolaze desiti drastičan pad autohtonih Nijemaca u redovima njemačke radne snage. Nadalje, bez pozitivne imigracije, broj radnih ljudi u Njemačkoj će do 2050. pasti s 45 milijuna na svega 29 milijuna. Čak i da broj žena koje rade bude izjednačen s brojem muškaraca i čak da se dob za odlazak u mirovinu podigne na 70 godina, ukupan broj zapošljivih ljudi do 2050. može se podići za svega 4,4 milijuna.
Ove brojke potvrđuju, sasvim jasno, imigracija je za Njemačku imperativ. Naravno, nekim "autohtonim" Nijemcima se ovo neće svidjeti jer će njihove poslove uskoro preuzeti stranci. I dok oni budu uzvikivali svoje neo-nacističke parole, njemački poslodavci se nadaju dolasku što više stranaca.
To pak znači da će se Nijemci morati "natjecati" sa strancima, u vlastitoj zemlji, za posao. Njemačkim desničarima biti će to poziv za uzbunu i mobilizaciju, ali nemaju se čemu puno nadati jer vladajućim poslovno-političkim elitama itekako odgovaraju stranci, štoviše, kako smo i ranije zaključili, nužni su.
No, biti će to sve "nervoznija" Njemačka u kojoj će se sve podrediti zadržavanju prestižne titule najveće ekonomije Europe, ali iznutra situacija sigurno neće biti dobra, već ni sada nije. Dakako, ne treba posebno ni naglašavati da nas ne tako jako davna povijest uči da Njemačka može biti, u najmanju ruku, vrlo neugodna po ostatak Europe kada krenu njena unutarnja previranja.
Uspijeva li Njemačka ispuniti ovu kvotu od pola milijuna o kojoj se, spomenimo i to, vrlo malo govori u javnosti? Skoro. 2013. u Njemačku je ušlo oko 429,000 ljudi, a prošle godine nešto više, oko 470,000. Gotovo ispunjavanje kvote može zahvaliti velikoj nezaposlenosti u južnoj Europi i krizi na Bliskom istoku.
S Bliskim istokom Njemačka nema previše, osim što njihove tajne službe često, nekim čudom, znaju više od svih ostalih, ali pripišimo to nekakvoj njemačkoj prepoznatljivoj temeljitosti. No, legije nezaposlenih mladih ljudi u južnoj Europi uvelike su njemački proizvod, odnosno proizvod njemačke ekonomske politike koju Berlin - kao glavni grad najvećeg ekonomskog motora Europe - uspješno nameće.
Berlin je slomio Grčku, Berlin je srozao životni standard Italije, Portugala i Španjolske, jer Berlin je glavni idejni zagovornik mjera štednje, odnosno ekonomskih mjera koje će poharati druge da bi izdigle Njemačku još više.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
