Kvas, gopnici, babuške i socijalistički hoteli zarobljeni u vremenu: "Bald and Bankrupt" - priča o pustolovnom Englezu koji je stvorio nove uspomene na Sovjetski Savez, ali i o nama koji putujemo s njim

Ono što bi po svim parametrima trebala biti najzanimljivija sekcija platformi kao što je YouTube - putovanja po svijetu - često se svodi na krajnje iritantne uratke brojnih influencera koji žele doći do najvećeg mogućeg broja klikova/pregleda pa tako nešto što bi uistinu trebalo biti fascinantno, otkrivanje nepoznatog nam svijeta, postaje prožeto šablonama, "skrivenim marketingom", ispraznim dosjetkama i potpuno prekomjernom produkcijom. Nažalost platforme poput YouTube-a slijede primjer TV kanala i iza popularnih profila zapravo već stoje cijele organizacije koje su zadužene za osmišljavanje, montiranje, marketing, komunikaciju s korisnicima...

Jeste li kojim slučajem u zadnje vrijeme (zadnjih godina) slučajno ili greškom uhvatili kakav "dokumentarac" o životinjama na nekom od popularnih TV kanala? Životinja odjednom postaje akcijski junak, kadrovi su snimani dramatično, napumpane su "priče" koje trebaju zvučati dramatično, s puno adrenalina... I gdje je u tom kontekstu uopće "dokumentarni" aspekt? Jedino što ćemo naučiti je koliko neka "beštija" ima zubi i koliko može brzo nešto "utamaniti"!

Taj stil, koji očito ima prolazak kod široke publike, dosta je ugušio putnike i istraživače koji su voljni prolaziti svijetom i dokumentirati ono što vide na jedan zanimljiv način koji nije nužno teški senzacionalizam (ili još i gore - namještena scena!). Autentičnost itekako postoji, bez dileme, ali na platformi kao što je YouTube jednostavno biva izgubljena u naizgled beskonačnom prostoru koji u isto vrijeme "živi i umire" sukladno hirovima algoritma koji određuje hoće li se nešto naći na vašoj naslovnici ili ne.

Ali ovo sigurno neće biti tekst o kritici, upravo suprotno, ovo će biti predstavljanje pronađenog koje savršeno odudara od prosjeka i izdiže se do te mjere da zaista postaje kategorija za sebe. Jedan čovjek s jednom kamerom pokazao je da originalnost uvijek pronađe put, ali taj put vodi tako daleko od zone komfora da se ta zona često nalazi tisućama kilometara daleko!

Ime mu je Benjamin Rich, no malo tko ga zna pod tim nazivom. Svijetu je daleko poznatiji pod nadimkom Bald and Bankrupt odnosno "Ćelav i u bankrotu"!

Riječ je o Englezu rođenom 1974. godine koji se jednog dana kao i drugi prije njega upustio u veliki svijet ne bi li možda pronašao neki dublji smisao, možda novo znanje, pa i zabavu, zašto ne, jer život nipošto ne može biti "samo ovo".

Ali "otići u svijet" se definitivno može na dva načina. Prvi bi bio turistički, ili pak poslovno, gdje ste samo privremeni gost. Oko vas se nižu neke nove scene, drugačiji i zanimljivi ljudi, ali dubina iskustva zapravo i nije puno veća od onog dok iste gledate na svom televizoru. Sve je tako privremeno, određeno. Gdje god da bili nad glavom vam se klati Damoklov mač "check-outa", zrakoplova koji vas vozi natrag u "vaš život", natrag u zonu komfora gdje će vam kroz ostatak godine možda povremeno zaigrati pred očima kakva scena iz nekih dalekih krajeva, kakav pogled uhvaćen u gužvi ili pak smještaj koji nije vaš. To je jedan način. Drugi je pak onaj koji zahtjeva veliku predaju.

U svijet se može otići i kozmopolitski. Više od toga, može se kretati njime kao da je odjednom cijeli vaša nova zona konmfora. Znamo da može, pa kako to da onda to ne činimo? Zar ne bi bilo lijepo naći se u Angoli, Indiji, u Japanu, u Kolumbiji i zaista "biti" tamo? Bez da nad nama visi osjećaj da smo slučajni prolaznik već zaista dio tog doživljaja u punom smislu?

Ne, ovo nije uputa kako to postati. Moglo bi se svašta predlagati, no sigurno nije lako. Velika većina nas ima živote koji su usidreni s nekoliko sidra za neku lokaciju ili pak način života. Obitelj, djeca, posao - i najviše što možemo dobiti je biti taj privremeni posjetitelj koji većinom suzdržano promatra nove prostore oko sebe.

Ali ako postoji ta skrivena želja, maštarija, da bi htjeli biti onaj drugi, onaj koji se kreće slobodno velikim prostranstvima kao da prolazi kroz svoj kvart u kojem je cijeli život odrastao, onda je najbolji način, barem za početak, proći sve to kroz tuđe priče i iskustva. I da, gospodin "Ćelavi" jedan je od tih ljudi, zapravo više jedinstven nego "jedan od", jer teško je reći da mu je netko sličan. Naizgled, možda, ali jako rijetko se dogodi da nekoga pratite i da osjećate da je ovaj zaista tamo jer u datom trenutku tamo i pripada, sa svojom sudbinom i beskonačnom znatiželjom - da nije "namješten". Jer čak i kad kreće u pustolovine koje su senzacionalne, kreće tamo jer ga vuku, one same po sebi, a ne osjećaj da to mora publici dostaviti.

Dobro, kroz karijeru, koja sad traje već koje četiri godine, možda se i sam ponekad koleba i propitkuje vlastite namjere, ali publika je generalno nepokolebljiva kad je riječ o uživanju u sadržaju kojeg objavljuje.

Ali tko je spomenuti Benjamin? Gospodin Bald radio je, kako je sam ispričao kroz poneku zgodu (nije da previše priča o svom životu, stvaljajući iskustva kroz koja prolazi u prvi plan), kao građevinar u Engleskoj. Nije bio baš sretan s poslom i uvijek je maštao o tome da će jednog dana putovati svijetom. Jedan dio svijeta ga je pak posebno intrigirao - prostor bivšeg SSSR-a. Ne čudi, kao dijete Hladnog rata, želio je vidjeti što se to stvarno nalazi s druge strane Željezne zavjese.

Pokušao je neki privatni biznis, ali mu je to propalo (otud onaj drugi dio nadimka!). Prema njegovoj šturoj biografiji ima negdje u Engleskoj i kćer što pak sugerira da vjerojatno iza sebe ima i propali brak. I tako se našao na pragu 40-ih s nekoliko "propalih projekata" iza sebe, a i gubitak kose ga je, kako je otkrio jednom prilikom, vrlo deprimirao. No, umjesto da potone duboko u depresiju iz koje se teško izvući, odlučio je samoinicijativno otići na drugi kraj svijeta, možda više iz očaja nego pustolovine.

I tako je završio u Indiji. Svidjelo mu se. Unatoč velikim kontrastima i siromaštvu, Indija je puna života, boje, buke, frenetične žurbe, beskonačnih iznenađenja... Putovao je, na motoru, od grada do grada, spavajući najčešće u najjeftinijim smještajima. Tijekom putovanja se i teško razbolio - ne čudi, jedan Europljanin koji nije navikao na drugu klimu, a naročito ne na kuhinju (!), teško se mogao nositi sa svim tim izazovima koje je stavio pred sebe. Skoro je i umro, ali se ipak oporavio. Izliječio ga je lokalni tradicionalni liječnik i zasigurno mu je i to iskustvo utjecalo na daljni životni put.

Negdje tad odlučio je, na savjet nekih prijatelja kojima su se svidjele njegove priče, sve to objaviti na YouTube kanalu.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.