Beduni u Kuvajtu desetljećima su patili od marginalizacije i isključenosti, osim što su tretirani kao stranci. Do sada, ova zemlja GCC -a odbija im odobriti bilo kakve privilegije slične onima koje se daju građanima. Krajem kolovoza 2021. kontroverze oko ove krize ponovno su se pojavile sa širenjem vijesti o uskraćivanju prava Beduna poticajima datim zdravstvenim radnicima na prvoj liniji borbe protiv COVID-19. Ovaj je incident postao viralan na Twitteru, jer je hashtag #The_Ministry_of_Health_deprives_the_Bedoons privukao pozornost širokog segmenta stanovnika Kuvajta. Kontroverze o tome što je kuvajtsko Ministarstvo zdravlja učinilo eskalirale su sve dok Narodna skupština nije zatražila održavanje rasprave o tome.
Nacionalna skupština vodila je nekoliko rasprava o tome kako je kuvajtsko Ministarstvo zdravlja razlikovalo Kuvajćane od Beduna. Osim što su izrazili nezadovoljstvo, zastupnici Narodne skupštine kritizirali su ono što su smatrali miješanjem u poslove države. Kuvajtski list Al-Rai citirao je neke zastupnike koji su ovu odluku opisali kao moralni "novi neuspjeh" jer je ministarstvo oduzelo poticaje pripadnicima Beduna, dodjeljujući je iseljenicima i Kuvajćanima. To je nova kriza koju su Beduni u Kuvajtu doživjeli i pretrpjeli. Međutim, radi se o dugogodišnjim stanovnicima ove zemlje GCC-a, koji do sada nisu mogli dobiti kuvajtsko državljanstvo. Neki od njih rođeni su u kuvajtskim obiteljima i imaju rodbinu koja ima državljanstvo. Štoviše, većina njih potječe iz obitelji koje su se prethodno već davno nastanile u Kuvajtu, osobito u razdoblju do proglašenja neovisnosti Kuvajta 1961. godine.
Konvencija Ujedinjenih naroda iz 1954. o statusu osoba bez državljanstva definira osobu bez državljanstva (kao što su Beduni) kao "osobu koju niti jedna država ne smatra državljaninom prema svom zakonu". Prema Amnesty Internationalu, kuvajtske vlasti uskratile su Bedunima državljanstvo 50 godina u zemlji u kojoj su rođeni i nisu se nastanili nigdje drugdje. Za to vrijeme, kuvajtska ih je vlada klasificirala ili kao ne-kuvajtske ili kao nepoznate građane. Nakon toga, vlasti su Bedune počele tretirati kao ilegalne stanovnike. Prije nego što je Irak napao Kuvajt 1990. godine, Kuvajt je imao između 220.000 i 350.000 Beduna. Ipak, prema brojnim izvorima taj se broj do 2010. smanjio na 95-110 tisuća. Pad je posljedica politike pritiska i raseljavanja koju provodi vlada. U današnje vrijeme Beduni čine samo oko četiri posto stanovništva Kuvajta u odnosu na 40 posto Kuvajćana, a ostatak dolazi iz različitih nacionalnosti. Prema Nacionalnom demokratskom institutu, oko 100.000 Beduna živi u Kuvajtu kao rezultat iznimne politike koju je kuvajtska vlada provodila na razini naturalizacije, unatoč tome što se većina Beduna naselila u Kuvajtu prije mnogo generacija i desetljeća, a ponekad su ukorijenjeniji od samih građana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.