U teoriji, Latinska Amerika doista ne bi trebala biti suočena s vodenom krizom - u njoj je 30 posto svježe pitke vode i samo 8 posto svjetskog stanovništva. Ali, širom regije otkriva se drugačija stvarnost. Suša u Srednjoj Americi glavni je razlog egzodusa migranata u Sjedinjene Države i drugdje. Slavine u Mexico Cityu i oko njega ponekad se osuše i tjednima. Visoke cijene vode glavni su znak za okupljanje tijekom nasilnih prosvjeda u Čileu sredinom listopada. U međuvremenu, voda nije samo oskudna, već često i loše kvalitete - pročišćava se manje od 40 posto otpadnih voda u Latinskoj Americi, što zagađuje jezera, rijeke i oceane u regiji i predstavlja ogroman trošak za javno zdravlje.
Kako se klima mijenja, mnogi očekuju da će se stvari pogoršati. Iako je vode u regiji u izobilju, koncentrirana je u područjima poput Amazone i ledenjaka Patagonije, gdje živi malo ljudi. Nažalost, prognozeri kažu da su najveći rizici usredotočeni upravo na najveća središta stanovništva i gospodarskih aktivnosti, posebno duž i blizu pacifičke obale.
Prema The Nature Conservancy, 16 od 20 najvećih gradova Latinske Amerike sada je pod "stresom" vezanim za vodu, a tri su u opasnosti da u potpunosti ostanu bez vode: São Paulo, Lima i Mexico City. Potrebno je pronaći realna rješenja. Zašto naglasak na "realnom?" Jer najočitije rješenje - potrošiti milijarde dolara na opremanje kuća cijevima i izgradnju novih uređaja za pročišćavanje - nije ni ekonomski isplativo u doba štednje niti rješava problem dugoročno. Veći izazov leži u očuvanju i jačanju samih izvora vode. Dakle, u tijeku je potraga za kreativnim, isplativim rješenjima koja se mogu promijeniti.
Ona postoje. Od novih tehnologija poput desalinizacije na solarni pogon do stoljetnih tehnika posuđenih od Inka, razloga za optimizam ima. Nedavni napredak u Medellinu, možda najvećoj priči o uspjehu u Latinskoj Americi, pokazuje što je moguće kada vlade ozbiljno shvate problem, investiraju i pronađu inovativne načine za premošćavanje geografskih i klasnih barijera. Izgradnja parkovnog kompleksa jedan je od nekoliko koraka koje je Medellín poduzeo kako bi ga pretvorio u ono što mnogi stručnjaci nazivaju najdramatičnijim preokretom Latinske Amerike u očuvanju i upravljanju vodom. Iako je istina da je Medellín relativno blagoslovljen s godišnjih 65 centimetara kiše, to nije jamstvo uspjeha na ovom polju; São Paulo, s 53 centimetra, morao je pribjeći ozbiljnom racionaliziranju potrošnje vode još 2014. godine. Osim toga, istina je da upravljanje vodama nije samo pitanje količine vode, već i kvalitete - i ovdje je Medellín uistinu zadivio. Najnovija prekretnica bila je otvaranje Aguas Clarasa, vrhunskog postrojenja za pročišćavanje vode (investicije od 1,6 bilijuna pezosa - gotovo 500 milijuna dolara) 2018. koje može prerađivati...
Kako se klima mijenja, mnogi očekuju da će se stvari pogoršati. Iako je vode u regiji u izobilju, koncentrirana je u područjima poput Amazone i ledenjaka Patagonije, gdje živi malo ljudi. Nažalost, prognozeri kažu da su najveći rizici usredotočeni upravo na najveća središta stanovništva i gospodarskih aktivnosti, posebno duž i blizu pacifičke obale.
Prema The Nature Conservancy, 16 od 20 najvećih gradova Latinske Amerike sada je pod "stresom" vezanim za vodu, a tri su u opasnosti da u potpunosti ostanu bez vode: São Paulo, Lima i Mexico City. Potrebno je pronaći realna rješenja. Zašto naglasak na "realnom?" Jer najočitije rješenje - potrošiti milijarde dolara na opremanje kuća cijevima i izgradnju novih uređaja za pročišćavanje - nije ni ekonomski isplativo u doba štednje niti rješava problem dugoročno. Veći izazov leži u očuvanju i jačanju samih izvora vode. Dakle, u tijeku je potraga za kreativnim, isplativim rješenjima koja se mogu promijeniti.
Ona postoje. Od novih tehnologija poput desalinizacije na solarni pogon do stoljetnih tehnika posuđenih od Inka, razloga za optimizam ima. Nedavni napredak u Medellinu, možda najvećoj priči o uspjehu u Latinskoj Americi, pokazuje što je moguće kada vlade ozbiljno shvate problem, investiraju i pronađu inovativne načine za premošćavanje geografskih i klasnih barijera. Izgradnja parkovnog kompleksa jedan je od nekoliko koraka koje je Medellín poduzeo kako bi ga pretvorio u ono što mnogi stručnjaci nazivaju najdramatičnijim preokretom Latinske Amerike u očuvanju i upravljanju vodom. Iako je istina da je Medellín relativno blagoslovljen s godišnjih 65 centimetara kiše, to nije jamstvo uspjeha na ovom polju; São Paulo, s 53 centimetra, morao je pribjeći ozbiljnom racionaliziranju potrošnje vode još 2014. godine. Osim toga, istina je da upravljanje vodama nije samo pitanje količine vode, već i kvalitete - i ovdje je Medellín uistinu zadivio. Najnovija prekretnica bila je otvaranje Aguas Clarasa, vrhunskog postrojenja za pročišćavanje vode (investicije od 1,6 bilijuna pezosa - gotovo 500 milijuna dolara) 2018. koje može prerađivati...
