U andskoj državi Ekvador održani su predsjednički izbori između dvojice kandidata. Na jednoj strani je pobornik desnice i predstavnik velikog biznisa Guillermo Lasso, dok je na drugoj strani predstavnik ljevice i vlade Lenin Moreno.
Rezultati su vrlo tijesni - informacije govore kako je Moreno osvojio 51% glasova dok Lasso osvaja 49% glasova. Ne treba ni spominjati da ovakvi rezultati često vode u krizu i napetosti, a takva situacija mogla bi sada pogoditi Ekavador jer Lasso već poručuje kako neće priznati poraz te tvrdi kako mu je pobjeda ukradena.
Lasso je tijekom cijelog predizbornog razdoblja pokušavao uvjeravati birače da će Moreno preorijentirati Ekvador u novu Venezuelu, gdje vlast želi stvoriti autokratski sustav. Upozoravajući da će Ekvador krenuti prema takvom scenariju Lasso je pozivao na promjenu. Trenutačni predsjednik na odlasku Rafael Correa komentira takav nastup kao očajan pokušaj bivšeg bankara Lassa da preorijentira glasače i da sakrije svoje planove za uvođenjem socijalno neosjetljivog kapitalizma unutar kojega će se smanjiti socijalni programi.
Usporedba s Venezuelom nije slučajna. Baš kao i u Venezueli, vlada u Quitu je svjesna da je ekvadorsko gospodarstvo teško ovisno o nafti i da su posljednje godine znatno naštetile dotadašnjem usponu ekonomije. Ali Ekvador ipak nema takve poteškoće kakve ima Venezuela, gdje je inflacija magično visoka, a počele su se događati i nestašice hrane. Sam predsjednik Correa je pod velikim optužbama medija da se obrušava teško na slobodu tiska, da je postavio svoje poslušnike u razne institucije, te da je negativno nastrojen prema slobodnom tržištu, što je i inače odlika mnogih ljevičarskih vlada Latinske Amerike koji eksperimentiraju sa socijalizmom 21. stoljeća.
Drugi krug glasovanja pokazuje da je Moreno osvojio 51,12 posto glasova, ali Lasso je već počeo slaviti nakon što su izlazne ankete predskazale njegovu pobjedu. Zbog toga oporbeni kandidat traži ponovno brojanje glasova i pozvao je svoje pristaše da izađu na ulice i počnu prosvjedovati, ali je tražio da protesti budu mirni.
Tragova venezuelanskog iskustva ima još. Ovaj drugi krug izbora za predsjednika se ne bi dogodio da nije bilo nenasilne kampanje koju su stvorili svi dijelovi ekvadorskog društva.
Correa je izabran prvi puta 2006. pod stijegom 'Građanske revolucije' koja je obećala strukturalne promjene u upravi i stvaranje ravnopravnijeg društva. Međutim, u posljednjih deset godina Ekvador se kretao prema neliberalnoj demokraciji latinoameričkog oblika. Vlada je teško udarila na slobodu medija, tradicionalne političke stranke su ušutkane taktikom prozivanja tih stranaka za stvaranje partitokracije, a indijanske oporbene snage su sustavno kritizirane i marginalizirane. Uz to postoji jasan dokaz korupcije unutar vlade, pa su tako vidljivi infrastrukturni projekti s golemim i pretjeranim troškovima, a trenutačni ministar obrane Ricardo Patiño i potpredsjednik koji se ponovno kandidira za isto mjesto Jorge Glas su uvučeni u skandale oko dogovora prodaje nafte na crno.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
