Kriza hrane u Europi - financijska analiza i pitanje dostupnosti: Što nam sugerira FFPI indeks? Je li moguća pojava gladi? Koliki postotak mjesečnog budžeta za hranu je razlog za zabrinutost? Koliko cijene još mogu rasti?
Prognozirati kako će se kretati cijene hrane u bliskoj budućnost vrlo je nezahvalno zbog velikog broja faktora koji utječu na istu - primjerice, dok je cijena hrane diljem svijeta rasla tijekom prošle godine većina je prognozirala da će se rast nastaviti kroz cijelu 2021., ali da će 2022. donijeti postepeni pad. Jasno, prognostičari nisu mogli predvidjeti da će izbiti rat u Ukrajini (ili jesu?) koja je jedan od najvećih proizvođača hrane na svijetu. Danas su sve prognoze revidirane i složne - cijena hrane će, nažalost, nastaviti rasti (bilo bi svakako lijepo da su ponovno u krivu no, kako ćemo i vidjeti iz priloženih faktora, šanse su male).
Ono na što je bitno odmah podsjetiti je činjenica da cijena hrane nije počela naglo rasti samo zbog rata u Ukrajini, to je pojačalo rast, ali isti je bio itekako izražen već neko vrijeme, zapravo od početka Covid-19 pandemije (koja je uzrokovala velike probleme u proizvodnji hrane, ali - podjednako važno - i u logistici).
Kretanje cijene hrane na globalnoj razini možemo pratiti putem tzv. FFPI indeksa (FAO indeks cijene hrane). Riječ je o indeksu koje kreira UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO). Kako funkcionira konkretan indeks? Isti prati razvoj cijena na svjetskom tržištu za ukupno 55 esencijalnih poljoprivrednih i prehrambenih resursa dajući nam generalnu sliku aktualnog stanja (a svakako može biti i indikator za buduću inflaciju i prikaz trenda cijene u prehrambenoj industriji).
Kada se govori o cijeni hrane često se u medijima citira ovaj FFPI indeks, ali što on konkretno znači, kako se čita i na koji način se kreira?
Čitati ga je lako. FFPI indeks ima tzv. bazičnu vrijednost (bazičnu godinu) koja iznosi 100. I na temelju otklon od te stotke možemo vidjeti je li cijena u porastu ili padu. Primjerice, ako FFPI iznosi 160 (kao upravo sada), znači da je globalna cijena hrane u znatnom porastu. Ako je pak ispod 100, recimo 80 (gdje je zadnji put bio još 2007. godine), to znači da cijena hrane pada.
Kako se izračunava FFPI? Gledaju se cijene ukupno 5 glavnih kategorija: meso, mliječni proizvodi, žitarice, ulje i šećer.
Pogledajmo sad na grafikonu kako izgleda FFPI indeks od 1990. (otkako se prati) do danas:
Uočavamo tri velika skoka, onaj koji je nastao za vrijeme velike financijske krize 2008., zatim drugi dolazi 2011. - i sad imamo zadnji, daleko najveći, a isti kreće neposredno nakon izbijanja pandemije (proljeće 2022.) te od onda nezaustavljivo raste.
Na cijenu hrane utječu tri velika izazova koja se događaju odjednom: rat u Ukrajini, klimatske promjene i sve češća pojava ekstremnih vremenskih uvjeta, i još uvijek aktualna pandemija (zajedno s logističkim problemima).
Znači li to da hrane uskoro neće biti? Da će nastupiti glad? Ovisi o tome o kojem dijelu svijeta govorimo. Neke zemlje znatno su pogođenije od drugih. U prvom redu, naročito zbog rata u Ukrajini, snažno su pogođene zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike jer im je Ukrajina jedan od najvećih izvora hrane (primarno pšenice). Zemlje poput Egipta, Jordana, Libanona, pretrpjeti će najveće udarce. Sve ove zemlje (i druge u regiji) također uvoze i velike količine pšenice i drugih prehrambenih dobara iz Rusije. Rusija nije (barem za sada) pogođena konfliktom, ali zato uvijek postoji velika opasnost da bi - zbog nesigurne situacije - Rusija (kao i drugi veliki proizvođači) mogla jednostavno zabraniti izvoz pšenice. Tijekom vikenda stigla je još jedna vijest koja će imati posljedica - Indija je zabranila izvoz pšenice nastojeći očuvati vlastitu prehrambenu sigurnost.
Kako se može i očekivati, ova kriza hrane pogodit će najviše one koji su već i pogođeni, tamo gdje glad već postoji, a tu su ponajviše zemlje u kojima traju konflikti - Jemen, Sirija, Etiopija...
Ali što je s Europom? Ovih dana imamo priliku pratiti brojna medijska izvješća (nerijetko popraćena kakvom apokaliptičkom klasičnom glazbom u pozadini!) koja spominju nestašicu hrane i glad u Europi, no riječ je o zastrašivanju, barem što se tiče generalne javnosti. Naime, Europa je i sama veliki proizvođač hrane, svakako dovoljno velik da si može osigurati hranu i bez ikakvog uvoza iz Rusije i Ukrajine. Znači da problema nema? Ima, ali nije onakav kakvim ga se ponekad dramatično prikazuje. Hrane će biti, ali će njena cijena i dalje rasti.
Dakako, za one koji već i sad imaju financijskih problema kad je riječ o kupnji hrane na kraju se svodi skoro na isto. Njima bi itekako mogla biti ugrožena egzistencija bez obzira ima li ili nema li hrane.
Situacija u Europi nipošto nije idealna. Oko 14 milijuna ljudi u Europi danas ima problema s nabavom hrane. No, svijet izvan Europe je u još puno težoj situaciji. Oko 10% čovječanstva nema dovoljan pristup hrani (u Europi je ta brojka oko 2.5% stanovnika).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.