Sve je jasnije da nam neće doći neki 'fini' ljudi da rješavaju probleme ovog svijeta. Došlo je vrijeme odvažnih i silnih. Vrijeme u kojem više neće važiti ista politička korektnost i takozvana meka sila birokracije. Došlo je izgleda vrijeme za nešto novo.
Novo ne mora nužno biti bolje, kao što ni novi ljudi koji dolaze ne moraju biti dobri. Sanjarenja o tome da će neki poput Syrize ili Bernie Sandersa pokrenuti lavinu promjena, koje će oplemeniti i umiriti ovaj nepravedni svijet bila su iluzija. Ne trebamo se tome više nadati. Prošlo je vrijeme idealista, kako je to nedavno objasnio ruski politolog Vladimir Pastuhov, čije je nedavno gostovanje na BBC-u pružilo dodatnu inspiraciju za ovaj tekst.
Ne trebamo se čuditi što smo dobili Donalda Trumpa, a ne Sandersa kojeg smo možda priželjkivali. Koliko god lijepo da smo mislili o Sandersu, skromnom senatoru iz Vermonta, on nije pokazao dovoljnu želju, niti potrebne vještine da bi se izborio za Bijelu kuću. Na kraju je čak podržao Hillary Clinton. Njega je samo sustav mogao ugurati u Bijelu kuću, ali nije ga htio. Naivno bi bilo nakon svega i dalje vjerovati da bi netko poput Sandersa imao hrabrosti presjeći Gordijev čvor koji davi ovaj svijet. Zbog toga za njegovom šansom ne treba žaliti.
Trumpa također sustav nije htio, ali on je bio dovoljno drzak i beskrupulozan u svojem nastupu da bi se unatoč svemu izborio za svoje mjesto. Putin je također drskošću i odlučnim potezanjem sile u pravom trenutku nametnuo svoje i visoko mjesto Rusije u svijetu. Za veliki dio svijeta on je dugo bio jedina nada da se mogu zaustaviti kola koja jure nizbrdo. No, on nikada nije tvrdio da želi i da može nešto veliko učiniti sam. Pozivao je SAD i Europu da mu se pridruže u borbi protiv terorizma, a oni su ga proglasili teroristom. Gorim i od ISIL-a.
Živimo u vremenu visokih tehnologija, brzih komunikacija i kulturne globalizacije, a istodobno u svijetu bombaša samoubojica, glavosječa i teške bijede. Razlika ovih potencijala proizvela je struju visokog napona i svijet je doslovce proključao. Došli smo na ivicu rata. Onaj koji bi pokušao nešto ozbiljno poduzeti u vezi s tim, morao bi prihvatiti sav rizik i ogromnu odgovornost. I morao bi biti neustrašiv, jer su neustrašivi bili i pobjednici Drugog svjetskog rata koji su skrojili poredak koji je stabilno trajao pola stoljeća, a sada zauvijek iščezava pred našim očima.
Nakon 2016. svijet više ne može biti isti. Paradigma se promijenila. Pobjeda Trumpa na predsjedničkim izborima u Americi okrenula je svijet naglavačke i učinila očiglednim da smo nepovratno zakoračili u velike promjene. Postalo je jasno da sada nema nazad. Predstava o svijetu koji je manje više nepromijenjeno funkcionirao od kraja rata više ne vrijedi. A o novom svijetu tek trebamo saznavati i učiti se u njemu živjeti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
