Kada je pandemija koronavirusa počela zatvarati ekonomske aktivnosti diljem svijeta početkom ove godine ubrzo su krenule priče o velikoj ekonomskoj katastrofi koja slijedi, pa čak i o kraju kapitalizma. Ekonomska katastrofa ne samo da slijedi, ona za mnoge već i traje, no što se tiče kraja kapitalizma taj scenarij nije baš tako neposredan kako neki misle. Da, neki procesi u ovoj pandemiji se ubrzavaju, procesi koji bi mogli jednog dana zaista dovesti do sloma ekonomskog poretka kakvog poznajemo, no prije no što se to dogodi vjerojatniji je scenarij da ćemo živjeti u vremenu hiper-kapitalizma i tek nakon istog možda slijedi "eksplozija".
Pokazatelji su jasni. Od početka pandemije klasa super-bogatih eksponencionalno uvećava svoje bogatstvo. U ovom trenutku u SAD-u je dvostruko više nezaposlenih nego na vrhuncu financijske krize 2008. U isto vrijeme ljudi kao što su Elon Musk, Jeff Bezos i brojni drugi gomilaju svoje bogatstvo pojačanim ritmom. Zašto je to tako? Jedan razlog je ključan - dominantna klasa godinama je "uređivala" sistem da bude skrojen za njih. Ovo je rezultat toga. Kada svi gube (99%), oni postaju basnoslovno bogati. Uzmimo ovaj podatak za komparaciju - 1990. ukupno bogatstvo svih američkih milijardera iznosilo je 240 milijardi USD. Danas? Danas su to brojke s puno više nula. Ukupno bogatstvo američkih milijardera danas iznosi oko 3,2 bilijuna USD - drugim riječima ova hiper-povlaštena klasa danas je čak 13 puta bogatija, a samim time i 13 puna moćnija. Koronakriza za iste je bila, i još uvijek jest, izuzetno pogodna - svom bogatstvu su samo u tri mjeseca ove godine nadodali čak 300 milijardi USD (!).
Ali kako? Zar se zaista danas stvara toliko dodatne vrijednosti da bi se ovo silno ekstra bogaćenje nekako moglo opravdati? Zapravo i ne. Ovo bogaćenje rezultat je višedesetljetne kampanje smanjivanja poreza korporacijama (drže političare u šaci, a ovi im izlaze u susret), ali i smanjivanja plaća. Smanjivanja plaća? Pa zar plaće ne rastu konzistentno? Ne, ne rastu, taj "rast" je čista fikcija i odmah ćemo pojasniti zašto. Institut za ekonomsku politiku iz Washingtona (Economic Policy Institute) izračunao je kako se od 1979. do 2018. produktivnost radnika u SAD-u povećala za čak 70%. Dakle, radnik danas proizvede 70% više vrijednosti (usluga i predmeta) nego što je prije četiri desetljeća. Da, procesi su se promijenili, tehnologija je napredovala, ali i ljudi generalno rade više, opterećenije. Vratimo se na plaće. Kad bi sistem bio "fer" plaće bi rasle sukladno povećanju produktivnosti radnika, ali nisu rasle ni približno tih 70% - narasle su za mizernih 11%.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.