Arapske kraljevine Perzijskog zaljeva žele pojednostavljen odnos prema svijetu. Svoju domaću politiku i društvo žele izdvojiti od stranih utjecaja i stranih ideja. U posljednjih nekoliko godina to je sve teže ostvariti. Povijesno vezane za trgovinu i putnike, ove su države usko povezane s ostatkom svijeta. Ekonomski, njihov dohodak ovisi o svjetskom energetskom tržištu, te se dobit također ulaže u inozemstvu. Demografski, većina stanovništva u tim kraljevinama su stranci. Kao strateški ulagači i energetski divovi, ove države igraju i važnu međunarodnu ulogu. Stoga globalizacija jača barem neke veze s tradicionalnim partnerima, te širi broj zemalja s kojima surađuju, odnedavno posebno u Africi i Južnoj Americi. Rastuće mogućnosti putovanja i sposobnosti društvenih medija jačaju posebice nedržavne veze. Stanovništvo sve više stvara dojmove o drugim zemljama posjećivanjem i konzumacijom medija. Stvaraju se nove percepcije, a naročito nakon vijesti o zločinima u zatvoru Guantanamo, viznom režimu u SAD-u nakon 9.11., porastu rasizma i slično. Razvoj zapadne rasprave o redarstvu i protuterorističkim djelatnostima utječe na rasprave u zaljevskim zemljama o ljudskim pravima i nacionalnoj sigurnosti i to na puno višim razinama nego što diplomatski izvori smatraju.
Već niz godina izvoz energije se usmjerava prema Aziji, uključujući rastuća azijska gospodarstva i tradicionalne moćnike poput Japana. Danas ovo tržište preuzima dvije trećine nafte iz Perzijskog zaljeva, a petinu samo iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. I ne-naftna ulaganja jačaju, posebice prema Južnoj Aziji i Africi. Multinacionalne tvrtke sada se pomiču prema regijama MENASA (Bliski istok i Južna Azija) i MEA (Bliski istok i Afrika). Dubai je krenuo putem diversifikacije približavanjem rastućem azijskom srednjem sloju, pokrenuo niz zrakoplovnih veza tvrtke Emirates s Indijom, te prihvatio kineske trgovine. Kako azijsko tržište postaje sve važnijim, ekonomske poveznice mogu potencijalno povećati politički utjecaj dobrostojećih azijskih imigranata.
Gospodarski uzlet zemalja Perzijskog zaljeva, povećano trošenje vlade i visoka koncentracija bogatstva stvaraju zemlje udružene u Gulf Cooperation Council (GCC) poželjnim za posao diljem svijeta. Tijekom nedavnog razdoblja usporenog rasta na razvijenim tržištima, u GCC zemljama je došlo do oštrog sukobljavanja između novorastućih tržišta poput Južne Koreje ili Singapura te tradicionalnih partnera kao što su Velika Britanija i Francuska. Tako je Pariz ostao zabezeknut kad su Emirati odlučili da će građevinska tvrtka za nuklearke biti iz Koreje, a ne iz Francuske. Druge europske zemlje traže svoj dio kolača. Portugal, primjerice, koristi svoju povijest kao kolonijalna sila u Zaljevu u 16. stoljeću, čime nastoji utjecati na kulturu sjećanja Perzijskog zaljeva bez opasnosti za optužbe i političku odgovornost.
Mlađe generacije nemaju sjećanja na britansko kolonijalno razdoblje, te će se postupno i ovo sjećanje izbrisati. Trenutačno, međutim, Britanci imaju kolonijalni uteg. Prilikom sastanka ministara vanjskih poslova GCC-a u Rijadu u prosincu 2012., ministar unutarnjih poslova Bahreina Šejh Rašid izjavio je da zaljevskim zemljama prijeti novo kolonijalno pokoravanje kroz načela ljudskih prava i demokracije. Čak i oporbeni aktivisti sve češće optužuju Veliku Britaniju za neokolonijalno učešće u represiji vlade, podsjećajući na povijesnu ulogu britanskih sigurnosnih savjetnika u konsolidiranju moći zaljevskih vladajućih obitelji još od vremena Britanskog carstva.
Generacija koja nije doživjela kolonijalnu eru više gledaju prema azijskim gospodarstvima. I dok su SAD glavna destinacija za studente iz zaljevskih zemalja zbog svjetski važnih sveučilišta, sve više ih nastoji studirati u Kini. Više od tri tisuće Saudijaca studira u Kini, a preko 40 sveučilišta u toj zemlji zapošljava Saudijce za predavanje arapskog jezika. Otkad je pokojni kralj Abdulah 2005. posjetio Indiju, Saudijska Arabija je dala oko tisuću školarina za Saudijce koji su spremni studirati tamo. Indija namjerava učetverostručiti broj saudijskih turista do 2016., te povećati gospodarsku suradnju, koja je u 2012./2013. na razini svih GCC zemalja iznosila 159 milijardi dolara.
Zaljevske su zemlje vrlo otvorene za međunarodne gospodarske i kulturne izvoze. Većina ima tradiciju off-shore centara. Saudijska Arabija je donedavno bila najzatvorenije tržište, ali je naglasila 2005., kad je ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju, da će unaprijediti otvorenost trgovini i globalizaciji. Od tada je znatno smanjila broj sektora koji su bili zatvoreni za vanjska ulaganja, a ove godine će otvoriti burzu za strane ulagače. U zaljevskim zemljama se sve više primjećuje usvajanje međunarodnog sporta, umjetnosti, biznisa i brendova. Ali, koliko god bile popularne, međunarodne stvari razvijaju viđenje globalizacije kao vesternizacije i amerikanizacije. U Saudijskoj Arabiji konzervativni klerici rutinski odbacuju zapadnjački hedonizam. U Kataru salafisti su se uključili na društvene mreže protiv nekih izložbi moderne umjetnosti koju promiču vlasti. Tako je u Dohi 2013., nakon protesta salafista zbog optužbi za neprihvaćanje islamske zabrane idolatrije, uklonjen kip alžirsko-francuskog nogometaša Zinedane Zidanea.
Nove generacije će zasigurno biti manje anglocentrične nego njihovi pretci. Britanija je gradila veze s elitama unutar uskih kulturnih, diplomatskih, osobnih i obrazovnih odnosa; tri od šest monarha u regiji završili su elitnu britansku vojnu akademiju Sandhurst. Ali, gledano dugoročno, važnost povijesnih odnosa mogu nestati ili se mogu propitivati. Do sada su se SAD i V.Britanija mogli osloniti bez razmišljanja na arabijske partnere u smislu sigurnosti, trgovine ili ulaganja. Međutim, raste značajan cinizam vezan uz zapadne modele vlasti i ekonomskog upravljanja, a posebno u vidu ideje američkih i britanskih poduzetnika da imaju privilegirane pozicije na arapskim tržištima. Takva ideja je u Britaniji postala poznatom, te je na razini kraljevske obitelji donesena odluka da će drugi sin kraljice Elizabete II., princ Andrew, preuzeti gospodarsku diplomaciju između britanskih poslovnih krugova i arabijskih kraljevina.
Sudjelovanje arabijskih kraljevina u globalizacijskim procesima, u vidu diverzificirane međunarodne trgovine, ulaganja, kulturnih i diplomatskih odnosa, daje im mogućnost da budu manje ovisni o tradicionalnim američkim i britanskim savezima. No, drugi aspekti globalizacije, uključujući otvorenost trgovini, imigraciji i informacijama, imaju svoju političku cijenu u vidu vrlo tradicionalne ideje državne suverenosti, propitivanja stranog i povećani napori u nadziranju protoka informacija i ideja. Neki od tih fenomena će povećati moć građana u odnosu na svoje države, ali neki će se građani osjećati više bespomoćnima, ako nisu skloni ili u mogućnosti širiti svoju moć u međunarodnom prostoru.
Napori arabijskih vlada u odbacivanju stranih ideja ponovno su pokrenuli narativ protiv demokracije, koji je bio prisutan i u vrijeme tzv. arapskog proljeća, ali i u naporima protiv islamističkih pokreta u regiji, kako bi se diskreditirali zagovornici političkih promjena kao suradnici strane urote. To je naročito vidljivo u Bahreinu, gdje je vlada prosvjednike odmah prozvala plaćenicima i dijelom iranskog urotničkog plana, dok je ministar unutarnjih poslova ljudska prava i demokraciju nazvao putem u kolonijalno potčinjavanje. Čak je i u Omanu, zemlji koja je možda najanglofonija među arabijskim kraljevinama, zapadno miješanje u unutarnje poslove proglašeno temeljem kratkotrajnog prosvjeda Omanaca.
Kako pomiriti želju za otvorenošću međunarodnim utjecajima, migraciji i kulturi s odbacivanjem stranoga? Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru 2022., Expo 2020. u Dubaiju, kao i utrke Formule Jedan u Abu Dabiju i Bahreinu postaju doista velike poteškoće za vlasti. S jedne strane, pod međunarodnom prismotrom pomažu gospodarstvima zaljevskih zemalja, brendovi Arabije. S druge strane su odličan magnet za prosvjede i kampanje nevladinih organizacija. Posebice je to vidljivo u utrkama Formule Jedan u Bahreinu, kada kraljevina otvara vrata stranim novinarima. Iako je dobiti vizu za novinare, čak i one koji prate samo sportska događanja, iznimno teško, posebice nakon krvavih obračuna vlasti s prosvjednicima, novinarski poriv je uvijek jači. Prosvjednici u Bahreinu to znaju, te se prosvjedi značajno pojačavaju uoči i za vrijeme sportskih događaja međunarodnog značaja. Sigurnosne snage su na to već spremne. Prije dvije godine jedan je prosvjednik ubijen upravo prilikom početka utrke. Svjetski nogometni kup 2022. u Kataru je također došao u središte medijskog zanimanja uslijed poražavajućih podataka o radničkim pravima. Prema pisanju britanskog Guardiana, svaka dva dana na gradilištu u Kataru umire jedan Nepalac.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.