Demokratska Narodna Republika Koreja je poznata kao jedna od država s najstrožim političkim režimom na svijetu. Država koja slijedi Juche ideologiju koja je jedinstvena mješavina nacionalizma, komunizma, tradicionalizma i militarizma, drukčije niti ne može funkcionirati ako želi opstati na političkoj karti svijeta. Vlasti u Pjongjangu funkcioniraju po principu vanjske i unutarnje politike radikalnog smjera. U vanjskoj politici to znači razvoj atomske i hidrogenske bombe i interkontinentalnih balističkih raketa, dok na unutarnjem planu radikalnost se ogleda kroz neprekidnu političku propagandu, sustave nadzora, kontrole i represije.
Vrhunac represivnog sustava predstavljaju koncentracijski logori. To su lokacije na kojima nitko ne želi završiti, a poznato je kako bilo kakav ozbiljniji politički prekršaj može odvesti bilo kojeg stanovnika na takva mjesta.
Sjevernokorejski režim koji je utemeljio Kim Il-Sung, bio je i ostao brutalan, a jedna od njegovih najjedinstvenijih osobina je želja za sprečavanjem ideološkog odstupanja. Vlasti puno više truda ulažu na onemogućavanje nastanka bilo kakvog političkog nezadovoljstva nego da odmah idu na varijantu otvorenog terora pod okriljem države. Stoga, osobe koje izražavaju politički neprihvatljive ideje prvo se suočavaju s institucijama 'organizacijskog života' i/ili inminban sustavom.
Sustavi nadzora
Obje institucije imaju za svrhu nadzor populacije. Sustav 'organizacijskog života' podrazumijeva da svaki Sjevernokorejac/ka mora pripadati organizaciji koja kontrolira i upravlja društvenim aktivnostima svake osobe. U te organizacije spadaju Organizacija partijske mladeži, vladajuća Korejska radnička partija itd. Inminban sustav iliti sustav 'narodnih grupa' je susjedski sustav nadzora koji obuhvaća od dvadeset do četrdeset obitelji. Svi građani Sjeverne Koreje iznad šest godina pripadaju tom sustavu. On može obuhvaćati stanovništvo jednog bloka ulice ili ukućane neke velike zgrade na istom katu ili dva-tri kata ako je manja zgrada.
Na čelu svakog inminbana nalazi se žena u srednjim godinama čije su dužnosti mnogobrojne, a mnoge podrazumijevaju nadzor stanovnika. Oba sustava uključuju brojne sastanke i sjednice koji su dio svakodnevice. Učinkovitost tih sustava nadzora je od sredine 1990-ih smanjena, ali i dalje postoji.
Većina populacije apsolutno je svjesna kako može biti predmet nadzora u bilo kojem trenutku pa zbog toga nisu voljni prekršiti pravila niti izreći najmanju sumnju u službenu ideologiju. Unatoč tome, politički progon je u velikoj mjeri i dalje dio svakodnevice u Sjevernoj Koreji. Na kraju krajeva, čak i sa svim prednostima sustava nadzora i kontrole, arbitrarna uhićenja i institucionalizirana uporaba nasilja jako su bitni elementi očuvanja unutarnje stabilnosti i ideološkog konformizma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
