Bauk kruži Europom - bauk komunizma. To su poznate prve riječi jedne od najpoznatijih, a neki će reći i "najopasnije" knjige svih vremena: Komunistički manifest. Knjiga, knjižica zapravo, na svega 50-ak stranica, objavljena je po prvi puta na današnji dan - 21. veljače 1848. godine.
Za mnoga djela, ljude, ideje, zna se reći da su "mijenjali svijet", ali Komunistički manifest je onda u jednoj sasvim drugoj kategoriji. Tih 50-ak stranica "preoralo" je svijet kakav poznajemo. Čak i u ovom trenutku, nekoliko desetljeća nakon sloma socijalističkog bloka, toliko toga oko nas direktan je proizvod ideja i posljedica onog što su sažeto krajem jedne veljače sredinom 19. vijeka prezentirali Karl Marx i Friedrich Engels...
Neke stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo, ograničenje broja radnih sati dnevno, udruživanje u sindikate, zaštita na radu... i to su sve posljedice podizanja svijesti radničke klase, a nitko ni prije ni kasnije u povijesti nije toj klasi, uvijek najvećoj i uvijek marginaliziranoj, ubrizgao toliko svijesti kao spomenuta dvojica. Moglo bi se reći da se kapitalizam još uvijek nije sasvim "oporavio" od tog prevelikog udarca koji mu je zadat na 50-ak stranica.
Naravno, već sam naziv ove knjižice u ljudima budi snažne emocije. Za neke to je podsjetnik, potpuno relevantan 2020. kao što je bio i 1848. (pogledat ćemo neke citate i uvjeriti se u tu činjenicu, koja je zapravo potvrda i neumoljive prirode kapitalizma), za neke je pak Komunistički manifest direktna asocijacija na Staljinove gulage. Ta se, dakako, snažno potencira i dan danas pa nam otkriva još nešto - strah od knjige iz 1848. i danas je ogromna. Strah od Komunističkog manifesta postoji u vremenu kada se već kao kuriozitet predlaže čitanje i Hitlerovog "Mein Kampfa". Ne čudi. Ako Europu i svijet zadesi ponovno fašizam bit će to virus nekog novog oblika, ne hitlerijanskog, što već polako i uviđamo, ali kada pričamo o pobuni radničke klase protiv anti-radničkog sistema, priča će se uvijek vraćati u 1848. godinu jer su joj tamo date jasne smjernice koje bi bilo teško nanovo izmišljati. Neka nova ruka boje, svakako, ali to je sve.
Što se pripisivanja komunističkih zločina Komunističkom manifestu tiče, to će uvijek biti nezahvalan pokušaj izjednačavanja koji na kraju propada. Isto kao što nitko nije uspio primjerice crkvenu inkviziciju, križarske ratove povezati s Deset božjih zapovjedi. Da, iz istog su "miljea", jedno je toliko očigledno degradilo od drugog da više nije u istoj kategoriji.
Jedan manijak i masovni zločinac kao što je bio Pol Pot u Kambodži nije mogao protjerati stanovništvo iz gradova u šumu, tamo ih tjerati da rade do smrti, i nakon toga reći da se samo držao "uputa" iz Komunističkog manifesta! Staljinov gulag, Mao Cetungov "Veliki skok naprijed", ili pak fojbe za vr...
Za mnoga djela, ljude, ideje, zna se reći da su "mijenjali svijet", ali Komunistički manifest je onda u jednoj sasvim drugoj kategoriji. Tih 50-ak stranica "preoralo" je svijet kakav poznajemo. Čak i u ovom trenutku, nekoliko desetljeća nakon sloma socijalističkog bloka, toliko toga oko nas direktan je proizvod ideja i posljedica onog što su sažeto krajem jedne veljače sredinom 19. vijeka prezentirali Karl Marx i Friedrich Engels...
Neke stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo, ograničenje broja radnih sati dnevno, udruživanje u sindikate, zaštita na radu... i to su sve posljedice podizanja svijesti radničke klase, a nitko ni prije ni kasnije u povijesti nije toj klasi, uvijek najvećoj i uvijek marginaliziranoj, ubrizgao toliko svijesti kao spomenuta dvojica. Moglo bi se reći da se kapitalizam još uvijek nije sasvim "oporavio" od tog prevelikog udarca koji mu je zadat na 50-ak stranica.
Naravno, već sam naziv ove knjižice u ljudima budi snažne emocije. Za neke to je podsjetnik, potpuno relevantan 2020. kao što je bio i 1848. (pogledat ćemo neke citate i uvjeriti se u tu činjenicu, koja je zapravo potvrda i neumoljive prirode kapitalizma), za neke je pak Komunistički manifest direktna asocijacija na Staljinove gulage. Ta se, dakako, snažno potencira i dan danas pa nam otkriva još nešto - strah od knjige iz 1848. i danas je ogromna. Strah od Komunističkog manifesta postoji u vremenu kada se već kao kuriozitet predlaže čitanje i Hitlerovog "Mein Kampfa". Ne čudi. Ako Europu i svijet zadesi ponovno fašizam bit će to virus nekog novog oblika, ne hitlerijanskog, što već polako i uviđamo, ali kada pričamo o pobuni radničke klase protiv anti-radničkog sistema, priča će se uvijek vraćati u 1848. godinu jer su joj tamo date jasne smjernice koje bi bilo teško nanovo izmišljati. Neka nova ruka boje, svakako, ali to je sve.
Što se pripisivanja komunističkih zločina Komunističkom manifestu tiče, to će uvijek biti nezahvalan pokušaj izjednačavanja koji na kraju propada. Isto kao što nitko nije uspio primjerice crkvenu inkviziciju, križarske ratove povezati s Deset božjih zapovjedi. Da, iz istog su "miljea", jedno je toliko očigledno degradilo od drugog da više nije u istoj kategoriji.
Jedan manijak i masovni zločinac kao što je bio Pol Pot u Kambodži nije mogao protjerati stanovništvo iz gradova u šumu, tamo ih tjerati da rade do smrti, i nakon toga reći da se samo držao "uputa" iz Komunističkog manifesta! Staljinov gulag, Mao Cetungov "Veliki skok naprijed", ili pak fojbe za vr...
