Kompleksan svijet tržišta crnog zlata: Kako se zapravo određuje cijena nafte? Što su to naftna mjerila Brent, WTI i druga koja se tako često spominju? Zašto je bitno koliko je nafta "slatka" - i što je to naftna gravitacija?

Kako se određuje cijena nafte? Sve ovisi o ponudi i potražnji na globalnoj razini. Cijena nafte je u današnje vrijeme vrlo volatilna, a svaka kriza (i manja od aktualnih) može imati snažno djelovanje na cijenu nafte. Zanimljivo je odmah spomenuti kako je cijena nafte zapravo bila vrlo stabilna čak cijelo stoljeće, negdje od 1870-ih do 1970-ih. No, sedamdesetih godina prošlog stoljeća kreće velika naftna turbulencija izazvana krizama na Bliskom istoku, a naročito saudijskim embargom. Moglo bi se reći da svijet nakon toga izgleda kao da je tržište nafte "zapamtilo" te krize i sad se još uvijek nalazi u nekoj traumi, reagirajući hirovito na svaki nagovještaj neke nove krize.

U naftnom svijetu cijena se najčešće izražava u barelima nafte, odnosno bačvama u kojima se nafta skladišti i transportira. To jest pomalo arhaičan način označavanja neke jedinice, a sama riječ dolazi od francuske riječi "baril" za koju se pak uopće ne zna otkud dolazi, ali naziv je nekako ostao. Kroz razne epohe "barel" je označavao različite mjere, ali danas predstavlja oko 159 litara, u ovom slučaju nafte.

A u kojoj valuti se izražava cijena barela nafte? Gotovo uvijek u američkim dolarima i to je standard koji je već oko pola stoljeća na snazi. Naime, nakon što je SAD početkom 70-ih odustao od zlatnog standarda, odnosno nakon što je dolar prestao biti vezan uz fizičko posjedovanje zlata, uspostavljen je novi globalni režim - zemlje koje kupuju naftu kupovat će je u američkim dolarima. Isto tako zemlje koje izvoze naftu također će za nju dobivati dolare. Ta shema zove se petrodolar. Na temelju iste dolar je postao najmoćnija valuta svijeta, a u tome je Amerikancima puno pomogla Saudijska Arabija koja je pristala na takve transakcije (u zamjenu pak za američke sigurnosne garancije).

Ali sigurno ste čuli i za neke druge cijene nafte, zapravo više njih, zar ne?

Da, tako je, zapravo ne postoji "jedna cijena nafte" globalno, to ne bi imalo ni smisla jer nafta, iako apsolutno fundamentalno potrebna svim zemljama na svijetu, nije svugdje ista. Naravno, bitna je i lokacija, a ista može itekako utjecati na cijenu (kao što ćemo uskoro i vidjeti).

Nego, nafta sam po sebi, sirova nafta izvađena iz zemlje, ona baš i nije nešto naročito "korisna" zar ne? Jasno, sirovu naftu, da bismo imali koristi od nje, moramo prvo obraditi. Razne konačne proizvode možemo dobiti od nafte, ali najčešće je u rafinerijama obrađujemo kako bismo od nje dobilo gorivo koje kasnije pokreće naše automobile, avione, strojeve...

Ovisno gdje u svijetu bušite i pronađete naftu, ona sigurno neće biti ista. Idealno bi bilo da je nafta što više "slađa". Što to pak znači, što naftu čini slatkom? Time se misli da ima što je moguće manje sumpora u sebi. Nafta koja u sebi sadrži manje od 1% najčešće se naziva "slatka" nafta i imat će veću cijenu - jer s manje napora je možemo preraditi u nešto korisno!

Pogledajmo sad jednu prigodnu kartu pa ćemo na njoj pojasniti što je što.

Cijene na dnu ovih kućica komotno zanemarite jer je riječ o iznosima iz 2014. godine. Dakle, što još imamo ovdje? Za početak, žutom bojom označeno je 10 najvećih proizvođača nafte na svijetu. Ali što su sve ove male kućice s oznakama poput "Brent", WTI", "Arab Heavy" i slično?

Ti nazivi su nešto što se zove "mjerilo sirove nafte". Ta mjerila su referentna cijena za kupce i prodavače sirove nafte. Zašto ih ima tako puno? Zato jer imamo i puno mjesta na svijetu otkud nafta dolazi. Više izvora nafte, više mjerila. Danas ih ima oko 200.

To vas ne treba zbunjivati. Recimo ovako, u Europi danas postoji puno proizvođača keramičkih pločica. I sigurno će imati drugačije cijene, ali vjerojatno se i po kvaliteti razlikuju. Možda bi stoga postojalo "talijansko mjerilo" cijene keramičkih pločica itd. Isto je i kod nafte.

I sva ta mjerila se međusobno razlikuju po nekim vrlo važnim komponentama. Već smo spomenuli sumpor. Da vidimo što imamo na karti... Evo, recimo Brent nafta ima udio sumpora od svega 0.45% - što je jako dobro. To je, dakle, izvor "slatke nafte". Pogledajmo pak situaciju na Bliskom istoku. Tu imamo, očekivano, raznih vrsta nafte. Saudijska Arabija ima čak tri mjerila - Arab-X-lt, Arab Lt, i Arab Heavy.

Pogledajmo "Arab Heavy". Dosta sumpora, 2.8%. Ovo definitivno nije slatka nafta, gorka je, nije ju tako lako preraditi u rafinerijama...Ali to se odmah vidi i na (tadašnjoj) cijeni. Za oko 6 dolara je jeftinije od primjerice Brent sirove nafte.

Možda uočavate da svako mjerilo ima i tzv. "API" pokazatelj izražen u brojkama. Što je pak to? Također vrlo važan faktor. API je kratica za "American Petroleum Institute", ali to nije bitno, ono što je bitno je da API broj (izražen u stupnjevima) mjeri "gravitaciju" nafte. U kojem smislu? U smislu radi li se o teškoj ili lakoj nafti u komparaciji s vodom. Konkretnije - svaka nafta s API brojem iznad 10 je laganija od vode i pluta na površini vode. Sve pak s API brojem ispod 10 se kategorizira kao teška nafta, teža od vode, tone u vodi.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.