Saudijski zamjenik prijestolonasljednika princ Muhamad bin Salman stigao je ovaj tjedan u Washington kako bi se susreo s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i njegovim timom te poboljšao američko-saudijske odnose koji su zasluženo dosegnuli najniže razine za vrijeme mandata Baracka Obame. Dvije strane se nadaju da će postići značajni napredak što se tiče ograničavanja iranske moći, poražavanja Daeša i al-Kaide, te dugoročno u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba. Drugim riječima, to znači da se Amerika vraća u ralje apsolutne monarhističke diktature srednjovjekovnog tipa kojoj će pomoći u sprječavanju pozitivnih odlika Islamske republike Iran na okruženje Bliskog istoka. Suradnja u borbi protiv terorizma je eufemizam za saudijsku taktiku stvaranja novih ekstremista koji će 'čistiti' Saudijcima neprijatne države. Najzad, 'pomoć' oko rješavanja izraelsko-palestinskog sukoba će biti samo u učvršćivanju tog sukoba za iduće generacije. Iz svojih razloga Obama nije slijedio tu utvrđenu putanju već je postavio obrnutu, koju konzervativni američki mediji smatraju 'nedoživljavanjem intervencionističke politike Irana na Bliskom istoku, pokušaj Teherana da dominira Irakom, Sirijom, Libanonon i Jemenom (...) i mobiliziranjem značajnih resursa za indoktrinaciju, obučavanja i naoružavanje šijitskih skupina kao što su Hezbolah, Hutiji i Hašd al-Šaabi koji žele umanjiti lokalnu stabilnost i američki utjecaj'.
Razgovori dviju delegacija u Washingtonu stoga se temelje na zauzdavanju iranskog utjecaja na Bliskom istoku kao i 'radikalnog islamističkog terorizma' za koji Rijad i američki ultrakonzervativci okrivljavaju Iran. Nitko od njih, doduše, nije pitao kako iskorijeniti Daeš, al-Kaidu, Džabhat Fatah al-Šam, Džajš al-Magdis, al-Šabab i druge terorističke naoružane formacije čija je ideološka baza vehabizam i koji svi redom se kunu da će izbrisati Iran s lica zemlje i iskorijeniti 'šijitsku herezu'. Saudijsku delegaciju vodi 31-godišnji sin kralja Salmana, koji ima 81 godinu i trenutačno završava svoje putovanje Azijom. Veliku čast koju ima ovaj princ pokazatelj je odnosa u vrhu saudijske vladajuće kuće, jer prvi prijestolonasljednik princ Muhamad bin Najef nije došao na ovo važno savjetovanje s američkim partnerima, već je ostao u Rijadu čuvati praznu palaču. Prema protokolu njega prima ministar obrane James Mattis jer je Muhamad bin Salman je ujedno ministar obrane Saudijske Arabije. Stoga je dio ovog putovanja ujedno zamišljen kao susret američke i saudijske obavještajne kuće gdje bi se moglo razmatrati i dijeljenje obavještajnih podataka.
No najvažniji susret je onaj s glavnim strategom Bijele kuće Stephenom K. Bannonom i višim savjetnikom i Trumpovim zetom Jaredom Kushnerom. Oni će morati pronaći način provođenja u djelo misli američkog predsjednika o 'velikom planu mira na Bliskom istoku koji uključuje mnoge, mnoge države'. U tome će Rijad 'pomoći' traženjem američke potpore u osnivanju međunarodno priznate jemenske vlade u Sani, koju su zauzeli prije dvije godine proiranski zajdijevski Hutiji i pobornici zbačenog predsjednika Alija Abdulaha Saleha. Rat u Jemenu je ovog mjeseca navršio dvije godine. Kao i obično, najsiromašniji ljudi Arabije plaćaju cijenu za ratnu pustolovinu Rijada. Nakon što su Hutiji počeli ostvarivati dobre odnose s Teheranom panika je zahvatila Saudijce koji nisu htjeli iranskog prijatelja na svojoj najranjivijoj granici. Stoga je nastala koalicija pod saudijskim vodstvom, a među onima koji se nisu htjeli upustiti u tu ratnu ludost bili su Oman i Pakistan. Pakistanski parlament je jednoglasno odbacio mogućnost angažiranja pakistanske vojske, a Salman nije posjetio Muscat otkako su Omanci odbili sudjelovati u koaliciji.
Upravo je Muhamad bin Salman vodio taj rat pa je i dalje na čelu Operacije odlučna oluja, iako od te odlučnosti nije bilo ničega osim bankrota saudijskih državnih financija i velike poteškoće u pronalaženju voljnih stranih partnera. Stanje u kojemu Rijad ne može završiti rat koji je započeo najviše pogoduje teroristima, pa je al-Kaida posebno uspjela pronaći svoje mjesto u ratom razrušenoj zemlji. Pojava ove terorističke skupine na jugu Arabijskog poluotoka natjerala je na jednu od rijetkih oblika izravne suradnje Rijada i Washingtona za vrijeme Baracka Obame jer su Amerikanci započeli zračnu vojnu akciju protiv kampova al-Kaide. Prošlog tjedna, međutim, State Department je ponudio Rijadu mogućnost promjene taktike i najavio dopuštenje prodaje oružja i municije visoke tehnološke kakvoće Pustinjskoj kraljevini. Bijela kuća treba dati pristanak što je ujedno dio razloga prinčeva posjeta američkom glavnom gradu. Amerikancima je ovaj susret prilika za bolje razumijevanje saudijske strategije te propitivanje američke uloge u ratu koji Saudijci mogu dobiti jedino katastrofalnim nasiljem, velikom ljudskom patnjom i stvaranjem dugotrajnog unutarnjeg otpora.
Osim Jemena najvažniji razgovor je onaj o Iranu i Saudijci se nadaju da će jasnije shvatiti ideje Trumpove administracije oko iranskog širenja u regiji. Rijad je već nekoliko puta ponudio slanje svojih trupa kao dio posebnih snaga SAD-a u Siriji a unutar čega se krije saudijska ideja da će postojanje vojnih snaga utjecati na jačanje oporbe protiv vlasti sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i iranskih saveznika. U tome se prepoznaje opasnost trajne nestabilnosti Bliskog istoka kojemu će Amerika kumovati barem svojim grijehom propusta zaustavljanja divlje saudijske ideje. Naime, čak i ako se vojna formacija Daeša uništi, upravo je u iskazivanju podrške sunitskih islamističkih snaga u Siriji i Iraku klica nastanka novog Daeša koji će ponovno biti financiran saudijskim naftnim novcem. Da bi se otvorio put tome, Amerikanci i Saudijci zajedno djeluju na širenju laži o ilegalnim financijskim potporama međunarodnom terorizmu koji dolazi iz Irana. Da, upravo Iran, kojega isti ti teroristi žele uništiti. No, treba se upitati zašto Saudijska Arabija, koju se ne bez razloga optužuje u sunitskim zemljama za izdaju islamskih interesa, nije doživjela teroristički napad iranskih korijena na svojem teritoriju i zašto se Rijad složio da se moraju nadgledati financijske transakcije koje vode prema terorističkim organizacijama.
A cijena nafte je također važna stavka američko-saudijskih razgovora jer je ona pala ispod 50 dolara za barel što u opasnost dovodi OPEC-ovu inicijativu (kojom dominira Saudijska Arabija) za smanjivanjem proizvodnje i povećanja cijene na barem 60 dolara. No, jedna je stvar funkcionirati u svijetu saudijske diktature, a drugi par rukava su međunarodne naftne kompanije koje djeluju po tržišnim mehanizmima. Prema nekim idejama američko gospodarstvo više dobiva od smanjenih cijena nafte, ali to nije dobro za Saudijsku Arabiju gdje naftni izvoz čini golem udio državnog proračuna iako Muhamad bin Salman želi stvoriti gospodarstvo koje do 2030. neće biti toliko ovisno o nafti. Ključna sastavnica tog procesa jest prodaja oko pet posto saudijske državne naftne kompanije Aramco 2018, a te dionice bi se trebale prodati na Njujorškoj burzi.
Među drugim idealnim rješenjima jest i povlačenje američke tužbe protiv Saudijske Arabije za napade 11. rujna. Unatoč intenzivnom lobiranju, Rijad nije uspio prošle godine zaustaviti Zakon o pravdi protiv sponzora terorizma koji je doveo u opasnost saudijsku službenu imovinu u SAD-u ako se na sudu pokaže da je kraljevstvo ili krivo za napade ili nije na vrijeme zaustavilo silovit događaj koji je promijenio svijet. Stoga je posjet princa, kojega prati ministar vanjskih poslova Adel al-Džubejr, poznati saudijski lobist u SAD-u, prilika za upoznavanje dviju strana, ali Americi to znači da se rađa prilika zauzimanja povoljnog stava u velikom broju zajedničkih američkih i saudijskih briga oko rješavanja službenih razlika u stavovima i pronalaženja novog starog prijateljstva diktature i navodne demokracije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
