Od sinoć se i Hrvatska nalazi u nekoj vrsti lockdowna, "blagog lockdowna", kako se to ovih dana naziva diljem Europe. Dakle, od ponoći su zatvoreni svi kafići i restorani, do daljnjeg, planira se smanjenje broja putnika u javnom prijevozu itd. To još nije ni blizu onog strogog lockdowna kojem smo svjedočili u proljeće, ali bi mogao biti korak prema tome.
Jedna stvar se jasno uočava, a ista se ponavlja diljem Europe i nije samo hrvatski problem, a to je da se mjere donose ad hoc. Primjerice, mi sada imamo mjeru koja zatvara sve kafiće, na nacionalnoj razini, bez iznimke, iako bi se vrlo vjerojatno postigao bolji učinak da se te kafiće zatvorilo prije još nekoliko tjedana, ali selektivno, tamo gdje epidemija uzima maha, dok su i danas mogli ostati otvoreni tamo gdje je situacija "mirna". No, za to je potreban decentralizirani plan kojeg nemamo, ne samo mi već skoro niti jedna nacionalna država koja je poprilično troma kada treba reagirati brzo i ciljano.
Koliko god šutjeli o tome činjenica je i da politički sistem ima veze s time jer nemoguće je ne osvrnuti se na najmnogoljudniju zemlju svijeta, epicentar virusa (iako sada tvrde da nije buknuo kod njih već drugdje, možda u Indiji, no čini se da je to više politička retorika nego informacija iza koje stoje dokazi). Komparacije radi, mala Hrvatska ovih dana broji po 4,000 novozaraženih dnevno, a u Kini se brojka povećava za 5 do 6 osoba na dan (!).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.