Ubojstvo talibanskog čelnika Mule Ahtara Mansura 21. svibnja proizvelo je niz sumnji, analiza i zaključaka. Činjenica da je ubijen bombom iz američkog zrakoplova na iransko-pakistanskoj granici, u nemirnom Balučistanu, navelo je na razmišljanje da je Mansur bio u Iranu, gdje je razgovarao s iranskim političkim čelnicima. Iranske vlasti su odmah odbacile takve tvrdnje.
Pojedini izvještaji govore da Iranci žele stvoriti talibansku tampon zonu u susjednom Afganistanu kako bi tako spriječili rast tzv. Islamske države, odnosno ISIL-a ili Daeša. Te su tvrdnje svakako preuveličane, ali zasigurno postoje kontakti Irana s talibanima po starom realpolitičkom stavu da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj. U konkretnom slučaju se može ova poznata tvrdnja malo izmijeniti te nasloviti da neprijatelj mog neprijatelja nije nužno i moj neprijatelj. U tom smislu su Iranci spremni razgovarati sa svakim tko je sposoban zaustaviti iznimno velik rast Daeša u zemljama koje okružuju Islamsku republiku.
Kad je u veljači ove godine Afganistan napustio general John F. Campbell, zapovjednik koalicijskih snaga, ostavljajući za sobom 9800 pripadnika američkih vojnih snaga do kraja 2016., Pentagon je procijenio da u Afganistanu ima između tisuću i tri tisuće boraca Daeša. Ali Campbell upozorava da je njihova sposobnost regrutiranja iznimno dobra, ne samo iz svijeta, već iz samog Afganistana. On smatra da zapovjednici Daeša u Afganistanu izravno komuniciraju s vođom Daeša Abu Bakrom al Bagdadijem i njegovim vrhovništvom u Siriji i Iraku. Talibana ima daleko više, posebice u siromašnim paštunskim područjima provincija Helmand i Kandahar.
Tri tisuće boraca nije velik broj i SAD očito zanemaruju taj element, ali se čini da Iranci ozbiljno smatraju da se radi o vrlo velikoj prijetnji. Unatoč američkoj kontroli Afganistana, moglo bi se reći da saveznici kontroliraju tek Kabul i neke druge veće gradove, a da Iranci imaju kvalitetnije informacije koje proistječu iz kvalitetnijih mreža na samom terenu. Zapravo, Iran je bio ključan u rušenju talibanskog režima 2001., kada je Teheran u dobroj vjeri dao Amerikancima obavještajne podatke i uložio napore da Sjeverni savez, sklon Iranu, bude glavna sila koja će osvojiti Kabul. Time su Amerikanci na neki način oslobodili Irance mogućeg rata s Afganistanom koji je skoro izbio 1998. kada su talibanske snage masakrirale iranske diplomate u sjevernom gradu Mazar-e-Šarifu.
Daeš je u Afganistanu proglasio svoju prisutnost 26. siječnja 2015. kada je bivši pakistanski talibanski vođa Hafiz Said Han postao guvernerom samoprozvane provincije Horasan, što je ime povijesne pokrajine koja uključuje dijelove Irana, Afganistana, Pakistana i srednjoazijskih republika. Ipak, u redovima skupine najviše je boraca koji stižu iz Srednje Azije, ponajv...
Pojedini izvještaji govore da Iranci žele stvoriti talibansku tampon zonu u susjednom Afganistanu kako bi tako spriječili rast tzv. Islamske države, odnosno ISIL-a ili Daeša. Te su tvrdnje svakako preuveličane, ali zasigurno postoje kontakti Irana s talibanima po starom realpolitičkom stavu da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj. U konkretnom slučaju se može ova poznata tvrdnja malo izmijeniti te nasloviti da neprijatelj mog neprijatelja nije nužno i moj neprijatelj. U tom smislu su Iranci spremni razgovarati sa svakim tko je sposoban zaustaviti iznimno velik rast Daeša u zemljama koje okružuju Islamsku republiku.
Kad je u veljači ove godine Afganistan napustio general John F. Campbell, zapovjednik koalicijskih snaga, ostavljajući za sobom 9800 pripadnika američkih vojnih snaga do kraja 2016., Pentagon je procijenio da u Afganistanu ima između tisuću i tri tisuće boraca Daeša. Ali Campbell upozorava da je njihova sposobnost regrutiranja iznimno dobra, ne samo iz svijeta, već iz samog Afganistana. On smatra da zapovjednici Daeša u Afganistanu izravno komuniciraju s vođom Daeša Abu Bakrom al Bagdadijem i njegovim vrhovništvom u Siriji i Iraku. Talibana ima daleko više, posebice u siromašnim paštunskim područjima provincija Helmand i Kandahar.
Tri tisuće boraca nije velik broj i SAD očito zanemaruju taj element, ali se čini da Iranci ozbiljno smatraju da se radi o vrlo velikoj prijetnji. Unatoč američkoj kontroli Afganistana, moglo bi se reći da saveznici kontroliraju tek Kabul i neke druge veće gradove, a da Iranci imaju kvalitetnije informacije koje proistječu iz kvalitetnijih mreža na samom terenu. Zapravo, Iran je bio ključan u rušenju talibanskog režima 2001., kada je Teheran u dobroj vjeri dao Amerikancima obavještajne podatke i uložio napore da Sjeverni savez, sklon Iranu, bude glavna sila koja će osvojiti Kabul. Time su Amerikanci na neki način oslobodili Irance mogućeg rata s Afganistanom koji je skoro izbio 1998. kada su talibanske snage masakrirale iranske diplomate u sjevernom gradu Mazar-e-Šarifu.
Daeš je u Afganistanu proglasio svoju prisutnost 26. siječnja 2015. kada je bivši pakistanski talibanski vođa Hafiz Said Han postao guvernerom samoprozvane provincije Horasan, što je ime povijesne pokrajine koja uključuje dijelove Irana, Afganistana, Pakistana i srednjoazijskih republika. Ipak, u redovima skupine najviše je boraca koji stižu iz Srednje Azije, ponajv...
