Kada god je riječ o ruskom angažmanu u Siriji oni koji podupiru njihovu inicijativu često imaju jednu važnu zamjerku - ruska retorika je u rukavicama. Uistinu, ponekad izgleda kako se Rusija ponaša gotovo mazohistički i trpi tolike političke i medijske udarce.
Ruskog predsjednika Vladimira Putina na Zapadu nazivaju "novim Hitlerom", optužuje ga se da podupire "mesara iz Damaska" itd., a on nekim čudom nakon svega toga i dalje mirno sastanči s njima, kao da se ništa nije desilo.
Mnogima takav ruski pristup nije jasan i čudi ih ta visoka razina tolerancije koju Moskva pokazuje. No, kako ćemo uskoro i vidjeti, ovdje nije riječ o političkom mazohizmu, već o sada već dobro prepoznatljivom ruskom stilu koji se baš zbog tog dugog perioda, naizgled beskonačnog, popuštanja, doima zastrašujuć.
Vrijeđanje, niski udarci, optužbe... izgleda kako Rusiji to ne smeta i to na način da se ona odbija spuštati na razinu provokatora koji možda baš to i žele. To pak dovodi do toga da njeni provokatori naivno pomisle kako granice ni ne postoje - rusku taktičnost krivo procjenjuju za tromost i takve pogreške ih mogu jako skupo koštati.
Granice itekako postoje, a jednu od njih je nedavno posve pomeo turski predsjednik Erdogan. Naivno je mislio da će moći rušenje ruskog vojnog zrakoplova prikazati legitimnim činom. Još naivnije je mislio da će se sve zaboraviti kroz 10-ak dana i da će otpočeti proces normalizacije između Moskve i Ankare.
Ne samo da proces normalizacije neće krenuti još dugo, dugo vremena, vjerojatno niti neće sve dok se on nalazi na vlasti, već će sada osjetiti što to znači kada Rusija uzvraća udarac.
Sve ono što su Rusiji predbacivali njeni kritičari koji od nje očekuju više sada će se pokrenuti. Jučerašnji veliki brifing na kojem su detaljno predstavljeni dokazi protiv Turske, dokazi koji pokazuju kako Turska kupuje naftu od terorista, bilo je nešto što se od Rusije nije očekivalo.
Ona stara pretpostavka da Rusi nešto znaju, ali da o tome ne žele u javnosti, sada više ne vrijedi. Rusija je odlučila sada ići do kraja i informacije nude na najoštriji način pa se tako ovog puta ne govori kako "netko" u turskoj vlasti "možda" zna nešto u kupnji ISIL-ove nafte. Ne, sada se ide najdirektnije moguće pa se tako navodi kako cijelom operacijom upravljaju turski predsjednik Erdogan i članovi njegove obitelji.
Rusija sada ide do kraja i neće stati sve dok svima ne postane jasno da iza ISIL-a stoji Turska. U tu svrhu upregnuti će sve one metode kojima su se do sada služili njihovi rivali, prije svega medije. Dovoljno je samo pogledati video materijale koje u zadnjih 48 sati izbacuju ruske televizije - Erdogana se otvoreno proziva za suradnju s ISIL-om, za ubijanje Kurda, za progon neistomišljenika, za masovno zatvaranje novinara, za brutalno gušenje mirnih prosvjeda, za cenzuru interneta...
Dakako, SAD, EU i NATO će i dalje čvrsto stajati iza svog saveznika tvrdeći kako se on bori protiv terorizma, kako želi Siriju pretvoriti u demokratsku državu. No, Rusija je svjesna da stavove istih neće promijeniti, ali će ciljati na jednu drugu skupinu - svjetsku javnost.
Sada, kada dokazi protiv Erdogana počnu sve više pristizati, mnogi će prozivati Zapad zbog šutnje, ali pritom treba reći da se istom šutnjom do nedavno služila i Rusija. Naime, dok su mislili da će moći preko Turske ostvariti neke svoje interese (izgradnja plinovoda Turski tok, izgradnja nuklearne elektrane u Turskoj, pa možda čak i okretanje Erdogana od Zapada prema Istoku), nisu se suprotstavljali Erdoganu, a znali su sve što znaju i danas.
Naravno, to je priroda vanjske politike, interesi, a zaokreti se događaju isključivo onda kada netko napravi grešku u koracima, a Erdogan je napravio veliku grešku.
Sirijski predsjednik Assad rekao je u zadnjem intervjuu kako mu se čini da je Erdogan "izgubio živce" kada se odlučio na rušenje ruskog zrakoplova. Tako i izgleda, a ta njegova karakteristika najbolje prognozira da u konačnici neće uspjeti u svojim naumima.
Samo oni akteri s čeličnim živcima mogu se nadati da će preživjeti ovu veliku igru koja upravo traje.
Rusija je prepoznala da je Erdogan najveći problem i da se situacija u Siriji neće moći riješiti sve dok on vlada. Dakako, objava dokaza protiv Erdogana neće ga nužno srušiti s vlasti, ali bi se Erdoganu moglo desiti nešto još i gore - mogao bi mu u zemlji buknuti građanski rat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
