Pitanje suverenosti predmet je mnogostrukih rasprava i sukobljavanja različitih pogleda iz međunarodnopravnog, politološkog, sociološkog, povijesnog, antropološkog i mnogih drugih aspekata. Države i entiteti zadobivali su i gubili suverenost tijekom stoljeća, a sustav nakon 1945. čvrsto je vezao suverenost uz teritorijalnost. Teritorijalna osnova suverenosti tek je jedan od mnogih trendova, koji je kao osnova međunarodnog poretka prisutan tek od kraja Drugog svjetskog rata. No, teritorijalna zasada suverenosti u velikoj je opasnosti zbog globalizacije, ali i sasvim neočekivanog presedana koji će uzdrmati teoriju i praksu suvereniteta do krajnjih granica. Svijet je u iščekivanju prve kataklizme jedne države u suvremenom vremenu. Maldivi i otočne države Oceanije pred opasnošću su podizanja morske razine i doslovnog potonuća.
Međunarodni znanstveni savjetodavni panel UN-a u svom izvješću iz 2007. povezuje promjenu klime s porastom i novim oblicima migracija. Tako se migracije očekuju uslijed novih oblika i jačine suša, poplava i ekstremnih vremenskih događaja, koji utječu na sigurnost hrane, zdravlje, smanjenje resursa zemlje i pitke vode, kao i stanovanja. Posebno se to odnosi na one zemlje, poput Maldiva ili oceanijskih država, koje su pod prijetnjom potpunog nestanka. Izvješće postavlja novi pojam, klimatski migrant i okolišna izbjeglica, a predviđa se da će oni do 2050. činiti brojku od 200 milijuna osoba.
Promjena klime pokazuje da se i dalje ne pronalaze rješenja za uzročno-posljedično povezivanje raznih studija. Većina njih se ipak slaže da će se tijekom 21. stoljeća prosječna temperatura planeta popesti između 1,4 i 5,8 stupnjeva; kao posljedica će se povećati i razina mora između 9 i 88 centimetara. To znači da će neke nacionalne države biti pod najvećom prijetnjom – potpunim nestankom teritorija. To se predviđa za Maldive.
Maldivi su među najistaknutijim zagovarateljima radikalnog zaokreta u odnosu prema okolišu, ujedno su svjesni da će biti prva država pogođena posljedicama klimatskih promjena. Tijekom predavanja na Svjetskom forumu o poduzetništvu i okolišu na Sveučilištu Oxford 2009. predsjednik Maldiva Mohamed Našid izjavio je kako je obrana protiv rasta morske razine humanitaran izazov kritičan kao i obrana Poljske od nacističke Njemačke 1939: Smatramo da klimatske promjene nisu ekološko pitanje, već pitanje sigurnosti, pitanje ljudskih prava... Ako smatrate da je obrana Poljske bila važna, onda je važna i obrana Maldiva. Ako ne možete spasiti Maldive danas, onda ih nećete spasiti ni sutra. Našid je postao poznat po inovativnim pristupima za iskazivanje lošeg stanja na Maldivima. Po njemu je napravljen dokumentaran film „Otočni predsjednik“ a 2009. je održao zasjedanje vlade pod morem kako bi povećao svijest o budućnosti otočne države.
Našid je također odlučio da se dobar dio prihoda zemlje od turizma stavlja u fond za nabavu zemlje. Po njemu, ne postoji način da Maldivi sami zaustave klimatske promjene, pa Maldivi trebaju kupiti zemlju negdje drugdje. Ako se već moraju napustiti otoci, smatra Našid, onda Maldivci barem ne žele živjeti desetljećima u izbjegličkim šatorima. To znači da bi se cijela nacija preselila na jednu od tri mogućih lokacija: u Indiju, Šri Lanku ili možda Australiju, s time da su prve dvije zemlje od posebnog interesa zbog blizine i kulturološke sličnosti. Ideja da se cijela nacija jednostavno preseli u modernoj povijesti ostvarena je samo jednom i to pod prisilom: Staljin je tako deportirao cijele kavkaske narode sa sjevernog Kavkaza u srednjoazijske sovjetske republike. Jedna od mogućnosti o kojoj se razmišlja je i izgradnja novog otoka Hulu Male (Novi Male) koji bi primio stanovništvo najnižih atola i vjerojatno samog glavnog grada Malea; Maldivci nastoje isušiti more oko otoka kako bi ga izdigli 2,1 metar iznad morske površine. No, dugoročno, ako se mjere protiv promjene klime ne ostvare, velika je vjerojatnost da će se stanovništvo morati iseliti s arhipelaga.
Maldivi su otočje u Indijskom oceanu, koje se sastoji od 26 atola, koji čine 1190 otoka, od toga 198 naseljenih, na teritoriju od 298 četvornih kilometara kopna. U Republici Maldivi prema procjeni CIA-e iz 2012. živi 328.536 stanovnika. Po tome se Maldivi nalaze među zadnjih državama po broju stanovnika i teritoriju, ali ujedno su među prvim zemljama na svijetu po gustoći naseljenosti. Samo je 28 otoka veće od jednog četvornog kilometra, trećina otoka ima manje od 500 stanovnika, a 70 posto otoka ima manje od tisuću stanovnika. I po broju stanovnika i po teritoriju najmanja su država Azije, a na Maldivima je i najniži vrh na svijetu, odnosno uzvisina od 2,4 metara nad morskom površinom.
Maldivi (Dhivehi na maldivskom) su postali omiljeno turističko odredište, poznati kao biser Indijskog oceana. Upravo je turizam najpoznatija odrednica Maldiva u međunarodnom prostoru. Zemljopisne osobitosti Maldiva ističu dvije glavne poteškoće: prisutnost vrlo raspršene kopnene mase iznimno male veličine, što uzrokuje vrlo raspršeno stanovništvo, te apsolutni nedostatak visine otoka. Prosječna visina države je jedan i pol metar nad morskom površinom, što se pokazalo pogubnim u tsunamiju koji je pogodio otočnu državu 26. prosinca 2004., i zabilježen je kao najgora prirodna katastrofa zemlje. Poginulo je 82 ljudi, 26 se vodi kao nestali, preko tisuću njih je ranjeno, a izbjeglo je iz svojih domova preko 29 tisuća ljudi. Samo devet otoka nije bilo pogođeno morskim valom, a posve je evakuirano stanovništvo s 13 otoka. Zajednički izvještaj Vlade Maldiva, Svjetske banke, Azijske banke za razvoj i UN-a procijenio je štetu na 62 posto BDP-a zemlje, a katastrofa je pogodila otočje tjedan dana nakon što je UN proglasio da se Maldivi više ne nalaze na popisu zemalja najnerazvijenijih na svijetu. Šteta je iznosila 470 milijuna dolara, a uključuje turističke objekte, kuće, škole, bolnice i domove zdravlja, brodove, transportnu i komunikacijsku opremu, vodu i sanitarije, te električnu infrastrukturu. Velika je šteta nanesena poljoprivrednim usjevima i zemljištima. Ekonomski najviše su patili turistički sektor te stanovanje, što je nanijelo i dugoročni gubitak rasta BDP-a, zaposlenosti i vladinih prihoda. Ipak, iz raznih izvora, država je popravila svoju gospodarsku stabilnost.
Hipotetski vrlo moguće potonuće Maldiva donosi sa sobom evakuaciju cijelog stanovništva. Preseljenje stanovništva u Indiju čini se kao logičan nastavak života Maldivaca, jer se radi o zemlji koja je najbliža Maldivima, s kojom ima dobre međusobne odnose. Indija je već imala sličnih situacija, kad su Tibetanci, Nepalci i Butanci dolazili i počeli živjeti na indijskom teritoriju. No, ovdje se radi o preseljenju nacije, međunarodno priznate nacionalne države, koja posjeduje suverenitet, koja je u sustavu UN-a jaka kao i svaka druga država na svijetu, poput Indije. Mogućnost koju bi se mogla propitati jest davanje Maldivcima pravo na suverenitet na koncesiju; od političke suverenosti do kulturne suverenosti u 99 godina, tijekom kojih bi Maldivci uživali sva prava međunarodnog subjekta, kao što je to npr. Malteški red, pa do vrlo velikih prava nacionalne manjine. Naime, teritorijalnost ili državna autonomija nemaju prevelik značaj za samo načelo suverenosti. Suvereni Vojni Hospitalerski Red sv. Ivana od Jeruzalema, Rodosa i Malte, poznatiji kao Malteški red, prepoznat je kao suvereno tijelo i kao takvo priznato od strane 60 zemalja u svijetu iako nema teritorij. Također je i Srbija pod dinastijama Karađorđevića i Obrenovića imala veliku autonomiju koja je uključivala podizanje vlastite nacionalne vojske i potpisivanje ugovora s drugim entitetima na Balkanu, iako je formalno bila dijelom Osmanskog carstva. Ovi primjeri nam pokazuju da takva situacija s Maldivcima ne bi bio presedan ni u povijesti niti u sadašnjosti.
Svakako je pitanje suverenosti iznimno složeno i još uvijek vrlo upitno. Kako država ne proistječe iz prirode, već je zamišljena tvorevina, tako i suverenost ne može biti temeljeno na teritoriju, već na zamišljenom zajedništvu. Državna suverenost se sastoji prije svega od diskursa i imaginarija, a ne od institucija. Upravo zato je moguće da Maldivci zadrže svoju suverenost i prenesu je na teritorijalno područje druge države, kao što je Indija. Takva suverenost na koncesiju gubila bi suvereno pravo na državu, ali bi zadržalo sva druga suverena prava kakva uživaju manjinske zajednice diljem svijeta, i više od uobičajenoga.
U slučaju preseljenja Maldivaca na indijski teritorij, kako bi takav politički entitet unatoč tome što je „na koncesiju“ mogao funkcionirati on mora imati kontrolu nad tim područjem. Da bi sudovi mogli funkcionirati, te da bi čak i država „na koncesiju“ mogla pružati svojim građanima minimum javnih dobara i usluga, temeljni element suverenosti, tj. monopol nad fizičkom silom na određenenom teritoriju mora se ispoštovati. Drugim riječima, Maldivi gdje god da se presele moraju zadržati pravo na vlastite sigunosne službe i snage sigurnosti. Kako je to moguće daje nam primjer Kurdistana. Iračka vlada objavila je 1970. godine proglašenje ograničene samostalnosti Kurdistana. Kurdistan je čak zadržao svoje vojne snage pešmerge, tj. svoju regionalnu gardu.
S kakvim se problemima suočava svaki budući maldivski predsjednik pokazuje Abdula Jamin, predsjednik koji je na svoju dužnost izabran krajem 2013. Država je postala trajno ovisna o Indiji, ali i sve većem prisustvu Kineza. To se posebno vidjelo nakon što je krajem 2014. izgorio spremnik za pitku vodu u glavnom gradu, te su Kina i Indija morali skočiti u pomoć.
U međuvremenu, na otoku vladaju neviđeni politički prijepori. Našid je bio prvi demokratski izabran predsjednik Maldiva, koji je na svoju dužnost stupio 2008., a u državnom udaru je srušen 2012., da bi opet izašao na slobodne izbore krajem 2013. Na tim izborima ga je s tek nekoliko postotaka prednosti pobjedio Abdula Jamin, polubrat Maumuna Abdula Gajuma, koji je autokratski vladao 30 godina. Dolaskom Jamina Maldivi su ponovno krenuli u ostvarivanje nekadašnjeg nauma islamske republike. Ministarstvo islamskih poslova je tijekom 2014.među prioritetima istaklo blokadu svih religija osim islama, osiguravnje da svi zakoni i pravila budu u skladu s islamskim načelima i s razvojem i jačanjem Islamske fikh akademije, koja je osnažena s mogućnošću izdavanja fetvi. Ministarstvo je također potpisalo s Udrugom muslimanskih naučnika iz Saudijske Arabije ugovor kojim Maldivi dobivaju nešto više od sto tisuća dolara za sustavno proučavanje Kur'ana i religije, što je za Maldive velik novac. Ministarstvo obrazovanja uvelo je arapski kao obvezatan predmet u škole. Iako je na vlasti više od godinu dana, Yameen još nije odlučio što će biti njegova vanjska politika, ali će zasigurno napominjati zaštitu islamskog jedinstva zemlje i promicanje islamskih osobina u međunarodnom prostoru.
Čini se da Maldivi žele što manje poveznica s Indijom i da je ideja naseljavanja autonomne zone u Indiji daleko od želje Maldivaca. S obzirom na proteklih nekoliko godina maldivske vlasti pokušavaju uspostaviti što bolji odnos s arabijskim zemljama, ali i s Kinom. Time bi bilo moguće da se izvede arhitektonsko čudo u Indijskom oceanu, bilo umjetnim podizanjem razine otoka na kojem će se razviti novi maldivski glavni grad, bilo izgradnjom velike morske brane koja neće ugroziti postojeće glavne otoke. Ako ni jedno niti drugo nije moguće, onda bi Maldivci možda bili skloniji osnovati svoju novu zajednicu na Arabijskom poluotoku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
