Nakon što je Anonimous ponovno šokirao svijet najavom Trećeg svjetskog rata koji će započeti u svom novom i ubojitom obliku na obalama Istočne Azije, u eskalacijama između SAD-a, Sjeverne Koreje, Japana i Kine, sve je više interesa za ovu regiju svijeta. Ali, veliki događaj nije zastrašivanje Anonimousa, već događaj koji će se održati idućeg mjeseca u Pekingu. Tamo će se razgovarati o najambicioznijem projektu današnjice koji će redefinirati globalno gospodarstvo 21. stoljeća integriranjem Europe, Azije i Afrike u do sada neviđeno moćnoj mreži prijevoza i komunikacijske infrastrukture. Radi se, dakako, o kineskoj inicijativi Pojasa svile i Puta svile.
Cijena takvog projekta je zastrašujuća i nitko se ne usudi niti procijeniti kolika je doista. Zbog toga ne čudi da se toliko svjetskih vođa, uključujući samog Trumpa, okreće Kini ne bi li ondje dobili dio tog kolača. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova je nedavno najavilo da će prisutno biti 110 zemalja svijeta i 28 šefova vlada i država. Među njima su predsjednici Rusije, Turske, Kazahstana, Indonezije, Vijetnama, Malezije, Pakistana i Filipina. Sigurno je da neće doći predsjednici SAD-a, Japana, Indije, većine zapadnoeuropskih zemalja, Australije i Singapura. Njihovi predstavnici će biti u Pekingu, ali na nižim razinama. Nije slučajno da su sve ove zemlje dobro povezane s Amerikom i da ih ne oduševljava kineski rast, bio on percipirani ili stvarni.
Razlog je što se ovdje ne govori o jednostavnoj ekonomiji. Inicijativa 'Jedan pojas, jedan put' zapravo i nije gospodarska, već se radi o širenju kineskog strateškog i političkog utjecaja nauštrb onog američkog. Naravno, ne smije se zanemariti moćna ekonomska logika koja se skriva ispod geopolitičkih kalkulacija. Među njima su oni koji teže razvoju kineskih vlastitih udaljenih i nerazvijenih područja, regije u kojima će se pronaći prostor za premještaj masovnih ključnih industrija kao što je izrada čelika. No, ključni motivi su puno veći. Kina želi konsolidirati svoju poziciju kao središte globalne ponude i proizvodne mreže koja će biti ključ globalne ekonomije u idućim desetljećima. U Pekingu dobro razumiju da slijedi jačanje i zrelost kineskoga gospodarstva i uspon razine dohotka, pa će industrije s jeftinom radnom snagom pronaći svoj put u manje razvijene zemlje.
Kina, kao i svaka druga zemlja u tom položaju, se neće i ne želi othrvati tom trendu. Međutim, Kina u tome vidi sjajnu mogućnost. Premještanjem industrije u manje razvijene azijske i afričke zemlje Kina će širiti svoju mrežu ponude i utjecati na politička kretanja u tim zemljama. Najzad, velik dio zarade slijevat će se nazad u Kinu gdje će rasti srednja klasa i bogati sloj, što je u skladu s kineskom željom da postane državom srednje razine dohotka. Istovremeno to omogućuje druge kineske ambicije, kao što je razvoj ključnih tehnologija i postavljanje globalnih standarda, osobito za kritične elemente infrastrukture kao što su superbrzi vlakovi i baze podataka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
