Svakog jutra američki inženjer kineskog podrijetla, Chi Mak, je odlazio na posao u Power Paragon, vojnoj kompaniji smještenoj u Kaliforniji. Ljubazan sa susjedima i uvijek voljan pomoći kolegama, Chi Mak je bio vrlo cijenjen na poslu koji je obavljao zadnjih dvadeset godina. Toliko dobro je bio integriran u američko društvo da nitko nikada nije posumnjao da se u biti radi o istreniranom kineskom operativcu, agentu spavaču koji je dvadeset godina ranije, polovicom osamdesetih, bio poslan iz Kine samo s jednim ciljem: infiltrirati se u američke vojne instalacije, dobiti pristup strogo povjerljivim vojnim tajnama i predati ih kineskim vlastima u Pekingu.
Kada su FBI agenti upali u njegov dom u studenom 2004., imali su što vidjeti. Otkriveno je tisuće strogo povjerljivih dokumenata, vojnih tajni vezanih za naprednu tehnologiju američkih ratnih brodova i modernih USS Virginia podmornica na nuklearni pogon. Otkriveno je da je godinama špijunirao za Kinu i poslao u Peking desetke tisuća dokumenata zahvaljujući kojima je Kina modernizirala i razvila svoju ratnu mornaricu.
2008. osuđen je na 24 i pol godine zatvora, kao upozorenje Kini da više ne šalje svoje špijune u SAD.
No Chi Mak nije bio jedini slučaj uhvaćenog kineskog špijuna. U zadnjih trideset godina, kineske tajne službe su stvorile jednu raširenu i tajnovitu mrežu informatora, top operativaca, agenata spavača i špijuna koja se infiltrirala u najvažnije zapadne vojne instalacije, korporacije, istraživačke centre, pa čak i među same redove zapadnih tajnih službi.
Kineska vojna i industrijska špijunaža je bila toliko snažna da je dovela Kinu na mjesto druge ekonomije svijeta. Kineski ekonomski rast je bio potpomognut stranim investicijama, ali ne bi bio moguć bez vojske tajnih agenata i informatora koji su život posvetili i dali za svoju domovinu bacivši na koljena zapadne tajne službe.
Ovo je njihova priča.
Stvaranje mreže informatora u Europi i Americi:
Tajne službe su uvijek bile malo poznati dio državnog aparata. Operirajući u sjeni društva, budno prateći sve političke, vojne i ekonomske događaje u zemlji i svijetu, njihovo djelovanje je uvijek bilo prisutno ali skriveno od očiju javnosti. Stari Rim je bio poznat po svojim tajnim agentima, odabranim ljudima koji su bili ovlašteni da rješavaju probleme unutar i izvan granica Carstva. Veliki broj starih zapisa nam govori o agentima u civilu koji usred noći upadaju u domove i uhićuju političke neprijatelje. Rimska tajna policija je postala toliko omražena da ju je car Dioklecijan bio primoran raspustiti. S dolaskom modernizacije, države su nastavile voditi svoje ratove na drugačiji način, no zadaća sigurnosnih službi je uvijek ostala ista: služiti državnoj vlasti i zaštititi ju od svih unutrašnjih i vanjskih prijetnji.
Početak devedesetih je bio označio uspon jedne nove ekonomske sile, Narodne Republike Kine. No taj rast nije bio prouzrokovan samo investicijama i jeftinom radnom snagom.
Krucijalnu ulogu je također imala kineska vojna i industrijska špijunaža.
Naime, pedesetih godina prošloga stoljeća Komunistička partija Kine je počela masovno sakupljati strateške informacije iz inozemstva.
Institut za znanost i tehničke informacije, osnovan 1958, je počeo sakupljati tisuće stranih dokumenta i prevađati ih na kineski jezik. Dužnosnici i akademici su obilazili konferencije u Europi i SAD-u i počeli skupljati informacije putem bilješka, razmjena podataka, prisluškivanja te krađom neobjavljenih radova. Do polovice šezdesetih, vlasti u Pekingu su imale pristup više od 11.000 stranih časopisa, 5 milijuna stranih patenata i nekoliko stotina tisuća znanstvenih izvještaja. Za vrijeme vladavine Mao Zedonga, fokus je bio isključivo na informacijama vezanim za vojnu tehnologiju. Nakon njegove smrti 1976. Kina je krenula s velikim ekonomskim reformama zahvaljujući kojima će kasnije postati druga ekonomska slika, te se opseg traženih informacija proširio.
U ožujku 1986. osnovan je Nacionalni High-Tech program za razvoj i istraživanje s ciljem razvijanja sedam strateških polja: svemir, biotehnologija, laserske tehnologije, informacijske tehnologije, automatizacija, energija i novi materijali.
Kada je bilo moguće, kineske tvrtke bi došle do novih proizvoda sklapajući partnerstva sa zapadnjačkim firmama dolazeći tako do intelektualnog vlasništva. Druga alternativa je bila dobivanje informacija putem obrnutog inženjerstva (proces s kojim se gotov proizvod rastavlja da bi se proučilo kako je nastao). Kada ništa od toga nije uspjelo, pribjegavalo se vojnoj i industrijskoj špijunaži.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
