Kibernetsko ratovanje ili cyber ratovanje uključuje djelovanja nacionalnih država ili međunarodnih organizacija u vidu napada ili pokušaja nanošenja štete računalima i informacijskim sustavima svojih protivnika. Općenito, cyber prostor pruža velike mogućnosti za inovacije, trgovinu i društveni razvoj, ali također postavlja ozbiljna pitanja sigurnosti, jamstva privatnosti i zaštite osobnih podataka, te cyber oružja kao sredstva nacionalne sigurnosti. Cyber prijetnje danas predstavljaju široke i duboke izazove za sigurnosne snage.
Tijekom proteklog desetljeća, vladini i nevladini hakeri postali su iznimno sofisticirani u svojim napadima na cyber sustave druge nacije, vođeni političkim, ekonomskim i sigurnosnim interesima. Takvi napadi prijete kritičnoj infrastrukturi, intelektualnom vlasništvu, privatnosti podataka, osjetljivim informacijama nacionalne sigurnosti i podacima o vladinim zaposlenicima. Budući cyber napadi mogu ugroziti međupovezanu globalnu ekonomiju i povećati mogućnost cyber ratovanja među državama, da se ne govori o kriminalnim aktivnostima i terorističkom korištenju interneta i deep weba.
Zbog toga su mnoge države počele ulagati u jačanje cyber sigurnosti svojih političkih i kritičnih sustava, povećati broj zaposlenih profesionalaca i uvoditi obrazovne i obučavateljske programe. Težak posao očekuje vlasti za provođenje zakona o zaštiti protiv zloupotrebe interneta, kao što su subverzije, radikalizacija putem mreže, kriminalne aktivnosti. U tu svrhu nastaju oblici međunarodne suradnje, čak i među zemljama koje se međusobno cyber napadaju. A takav je rat svakako već prisutan na globalnoj razini.
Kako se to radi, pokazuje i slučaj napada na Demokratski nacionalni odbor. Američki Kongres je potom pozvao SAD da reagiraju protiv Rusije, zemlje za koju odlazeća Obamina administracija tvrdi da stoji iza napada. Vlada smišlja kvalitetan odgovor, ali prije nego to napravi, treba odgovoriti na niz logičnih pitanja. Prije svega, ne postoji nikakav konkretan dokaz u javnoj sferi da se radi o ruskom napadu. Logički gledajući, prije je interes Republikanske stranke u otkrivanju nezakonitih djelovanja svojih protivnika. Naime, napad na Demokratsko uporište na vidjelo javnosti je dovelo niz političkih podataka koji pokazuju da su Demokrati od javnosti tajili informacije koje mogu imati utjecaja u američkim predsjedničkim izborima. Tko god stajao iza napada, Bijela kuća je odlučila iskoristiti ovaj trenutak kako bi pokrenula cyber ratovanje protiv Moskve.
No, kako? Američki um predlaže odmazdu jer su 'Rusi' (navodnici jer ne znamo tko je doista stajao iza napada) naljutili Amerikance, pa će sada Amerikanci naljutiti 'Ruse'. Malo tko od donositelja odluka je uvidio da ukoliko su Rusi hakirali izborni proces, onda vjerojatno svatko može hakirati ...
Tijekom proteklog desetljeća, vladini i nevladini hakeri postali su iznimno sofisticirani u svojim napadima na cyber sustave druge nacije, vođeni političkim, ekonomskim i sigurnosnim interesima. Takvi napadi prijete kritičnoj infrastrukturi, intelektualnom vlasništvu, privatnosti podataka, osjetljivim informacijama nacionalne sigurnosti i podacima o vladinim zaposlenicima. Budući cyber napadi mogu ugroziti međupovezanu globalnu ekonomiju i povećati mogućnost cyber ratovanja među državama, da se ne govori o kriminalnim aktivnostima i terorističkom korištenju interneta i deep weba.
Zbog toga su mnoge države počele ulagati u jačanje cyber sigurnosti svojih političkih i kritičnih sustava, povećati broj zaposlenih profesionalaca i uvoditi obrazovne i obučavateljske programe. Težak posao očekuje vlasti za provođenje zakona o zaštiti protiv zloupotrebe interneta, kao što su subverzije, radikalizacija putem mreže, kriminalne aktivnosti. U tu svrhu nastaju oblici međunarodne suradnje, čak i među zemljama koje se međusobno cyber napadaju. A takav je rat svakako već prisutan na globalnoj razini.
Kako se to radi, pokazuje i slučaj napada na Demokratski nacionalni odbor. Američki Kongres je potom pozvao SAD da reagiraju protiv Rusije, zemlje za koju odlazeća Obamina administracija tvrdi da stoji iza napada. Vlada smišlja kvalitetan odgovor, ali prije nego to napravi, treba odgovoriti na niz logičnih pitanja. Prije svega, ne postoji nikakav konkretan dokaz u javnoj sferi da se radi o ruskom napadu. Logički gledajući, prije je interes Republikanske stranke u otkrivanju nezakonitih djelovanja svojih protivnika. Naime, napad na Demokratsko uporište na vidjelo javnosti je dovelo niz političkih podataka koji pokazuju da su Demokrati od javnosti tajili informacije koje mogu imati utjecaja u američkim predsjedničkim izborima. Tko god stajao iza napada, Bijela kuća je odlučila iskoristiti ovaj trenutak kako bi pokrenula cyber ratovanje protiv Moskve.
No, kako? Američki um predlaže odmazdu jer su 'Rusi' (navodnici jer ne znamo tko je doista stajao iza napada) naljutili Amerikance, pa će sada Amerikanci naljutiti 'Ruse'. Malo tko od donositelja odluka je uvidio da ukoliko su Rusi hakirali izborni proces, onda vjerojatno svatko može hakirati ...
