Sumnjiv izborni sustav, govorkanja o prijevari, tajanstveno ubojstvo izbornog dužnosnika, te prijetnja poslijeizbornog nasilja su obilježja predsjedničkih izbora u Keniji i izvor novih napetosti na afričkom kontinentu. Uz sve to, čelnik izbornog odbora je i službeno potvrdio neuspjeli pokušaj hakiranja izborne datoteke, sve nakon što je vodeći predsjednički kandidat Raila Odinga ustvrdio da su izbori podešeni kako bi trenutačni predsjednik Uhuru Kenyatta dobio drugi mandat. Ova potvrda pokušaja hakerskog napada dodatno je pojačala napetosti u zemlji gdje je već nekoliko ljudi poginulo u neredima nakon izbora. Trenutačno Kenyatta drži značajnu prednost pred Odingom, iako rezultati nisu još konačni. Prema njima, Uhuru Kenyatta je dobio 54,3 posto glasova, a Raila Odinga 44,7 posto. Odinga je potom pozvao na prosvjede i izlazak na ulice, što je dovelo Keniju na rub sukoba kakav je viđen 2007.
Ovakvi neredi nakon izbora viđeni su prije jednog desetljeća, kada je više od tisuću ljudi izgubilo živote, a desecima tisuća su zapaljeni domovi. Time se nad Kenijom vuče teški crni oblak sumnji u afričku demokraciju, jer su dva osnovna načela demokracije višestranačje i miran prijenos vlasti. Izbori 2007. su zanimljivi i po tome što je izazivač predsjedniku Mwai Kibakiju bio isti Raila Odinga, a cijela se stvar toliko uozbiljila da je morao intervenirati nekadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan kako bi dva političara potpisala sporazum o podijeli moći. Prema tom dogovoru, nastala je koalicijska vlada s dvije stranke, a ministarstva su podijeljena jednako između njih. Raila Odinga je postao premijer, kojega može s te pozicije maknuti samo Nacionalna skupština, a njegova dva zamjenika su bili politički predstavnici dviju stranaka. Zanimljiva je rečenica Annana koji je pritom upozorio da je kompromis potreban za preživljavanje zemlje.
Sada je Odinga u istoj poziciji kao i 2007. Ova cirkulacija elita u Keniji je uobičajena, jer se regrutacija novih političara odvija snažnim nepotističkim vezama. Odinga je sin Jaramogija Odinge, kenijskog prvog potpredsjednika, dok je Kenyatta sin Jomo Kenyatte, prvog kenijskog predsjednika. Odinga je bio protukandidat Kenyatti i 2013. kada je izgubio u mirnim izborima. Tada se smatralo da se radi o posljednjoj mogućnosti Odinge da postane predsjednikom Kenije, u vrijeme snažnih napetosti i pokazatelja gotovo ratnog sukoba dviju najjačih kenijskih političkih dinastija koje podupiru međusobno suprotstavljene etničke zajednice (Kenyatti podržavaju zajednice Kikuyu i Kalenjin, a Odingu zajednica Luo; sve to može biti od važnosti u lokalnim izborima kada se nastoje spriječiti sukobi u višeetničkim područjima). Sve to u najvećoj i najživahnijoj istočnoafričkoj ekonomskoj sili, koja je ujedno i važna sastavnica u borbi protiv terorizma u Somaliji i u samoj Keniji.
Naime, Kenija se nalazi u snažnom gospodarskom rastu. Prošle godine je on iznosio 5,9 posto, najviše zbog završetka željeznice koja spaja luku Mombasa i Nairobi, vrijednu 3,8 milijardi dolara i koju su, dakako, izgradili Kinezi. Ova željeznička pruga bi trebala dobiti produžetke prema Ugandi i Ruandi, a Kenyattu hvale i zbog smanjenja troškova bolničkog liječenja te širenja mreže električne energije u seoskim krajevima Kenije. Ovaj rast se neće tako lako održati, posebno nakon što je Svjetska banka upozorila u travnju ove godine da će on pasti tijekom 2017. na 5,5 posto. Država je glavni igrač u kenijskom gospodarstvu, pa je izborni uspjeh također način dobivanja ili gubljenja kontrole nad odlukama kojima se alociraju deseci milijuna dolara u ugovorima i poslovnim mogućnostima, a pobjednik dobiva velik dio tog novca u svoje džepove.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
