Svake se godine 5. veljače obilježava kao Dan solidarnosti s Kašmircima. Pakistanci čvrsto stoje uz glas svoje braće i sestara u ovoj himalajskoj pokrajini. Važnost dana porasla je otkako je prošlo više od 19 mjeseci kako je Kašmir pod teretom velikih kršenja ljudskih prava. Indijsko oduzimanje regije posebnog statusa i nametnuta blokada pokrajine i dalje je sporna tema. Pakistan je branio svoje bratstvo s kašmirskim rođacima, a zemlja širi slogan 'Pakistan stoji uz Kašmir'. Islamabad stoji uz Kašmir od 27. listopada 1947. godine, kada se Srinagar suočio s prvim udarom indijskih snaga.
Otada je prošlo više od sedam desetljeća, ali rješenje Kašmira nije riješeno. Obje su zemlje vodile tri rata, a među njima su dva rata bila zbog statusa Kašmira. Ne valja zaboraviti i dva sukoba koji su skoro prerasli u rat: 1987. u Siachenu i 1999. u Kargilu. Indija je brzo rasporedila svoje postrojbe na međunarodnoj granici s Pakistanom. Nakon terorističkog napada na parlament u New Delhiju, bez dokaza sve optužbe bile su usmjerene na susjeda. No nužnom i neposrednom intervencijom diplomatskih i političkih pritisaka Sjedinjenih Država i zemalja G-8 izbjegao se ovaj katastrofalni sukob. Za Pakistan je sukob u Kašmiru važan i osjetljiv. Islamabad identificira sukob slično razdvajanju dviju država, Pakistana i Indije, od britanske vladavine na temelju religije. Islamska republika Pakistan od prvog dana inzistira na tome da New Delhi ne može ignorirati Kašmir kao većinski muslimansku regiju i odbacuje pokušaje New Delhija da stekne kontrolu nad Srinagarom. New Delhi odbacuje tvrdnju Islamabada i želi promijeniti status quo. Želi prisutnost u regiji iz razloga koji se mogu navesti samo kao opstrukciju pakistanskih želja.
Država Kašmir, smještena između sjeverozapadne Indije i sjeveroistočnog Pakistana, područje je muslimanske većine na indijskom potkontinentu. Prije 1947. godine regija koja se sastojala od Pakistana, Indije i Kašmira bila je poznata kao Britanska Indija. Bila je to kolonija Britanskog carstva koja se sastojala od stotina malih kneževskih država pod nadzorom lokalnih vladara poznatih kao - maharadža. Kad su Britanci napustili regiju 1947. godine, pojedine su države trebale odrediti kojoj od dviju novih neovisnih zemalja žele pristupiti. Zemlje s muslimanskom većinom odlučile su postati dijelom Pakistana, dok su one s hinduističkom većinom odlučile postati dijelom nove Indije. Kašmir, područje s muslimanskom većinom, odlučilo se uskladiti s Pakistanom, ali njegov hinduistički vladar, Raja Hari Singh, imao je sklonost prema Indiji. Kašmir, kojeg je osnivač zemlje Mohammad Ali Jinnah nazvao 'vratnom venom' Pakistana, i dalje ostaje pitanje koje treba riješiti ako se bilateralni odnosi između Indije i Pakistana ikad žele normalizirati. Indijski pristup Kašmiru postao je opterećujući jer je postao poligon za nove ideje o upravljanju stanjem stvari koje je projicirala vladajuća stranka Bharatiya Janata (BJP). Ova jedinstvena simetrija temelji se na njihovoj filozofiji 'Hindutve' - ekstremističke ideologije koja želi uspostaviti hegemoniju hinduista i hinduistički način života u regiji.
Međunarodna zajednica svjedoči o tome kako su indijska čvrsta ruka, ubojstva nedužnih Kašmirca koja nikad neće biti predmetom sudskih rasprava, neviđena ograničenja slobode govora, operacije kordona i potrage, mučenja i smrti u pritvoru, prisilni nestanci, zatvaranje kašmirskog vodstva i mladeži, uništavanje i paljenje kuća, 'kolektivna kazna' zajednicama Kašmiraca. Sve ove metode nisu uspjele pokolebati duh kašmirskog naroda u opravdanoj borbi za neotuđivo pravo na samoodređenje. New Delhi ima svoj način iznošenja činjenica. Prema indijskim dužnosnicima, njihova invazija reakcija je na invaziju pakistanske neregularne plemenske milicije, koja je uspjela 'osvojiti' trećinu Džamua i Kašmira, danas poznatih kao Azad Kašmir (Slobodni Kašmir), ili Kašmir pod upravom Pakistana. Dvije trećine himalajske doline još uvijek kontrolira Indija, iako se zemlja suočila s otporom stanovnika Kašmira. To se nastavilo s pokušajem New Delhija da podređuje dio Džamu i Kašmira pod upravom Indije strogim blokadama i zastojima u komunikaciji od 5. kolovoza 2019. Ljudi su bili ostavljeni bez mobilne mreže, ekonomija je osakaćena, pa su čak i osnovne komunalne usluge postale nemoguće.
Islamabad je osudio neustavnu odluku New Delhija. Pakistanski premijer Imran Khan priklonio se Kašmircima kada je prozvao ove jednostrane akcije, vojnu opsadu i blokadu komunikacija popraćene ilegalnim mjerama samo kako bi doveo do demografskih promjena u dolini. To je samo otkrilo još jednu dimenziju ideologije Hindutva, koju osobito provode radikalne stranačke milicije. Ekstremistička ideologija (Hindutva) i hegemonijski projekti (Akhand Bharat) opasnost su za regionalni mir i stabilnost. Ministarstvo vanjskih poslova Pakistana više je puta tražio od međunarodne zajednice da dobrano pogleda na njihovu ulogu u modernom sukobu. Postoji prijeka potreba za hitnim ukidanjem blokade i vojne opsade kako bi se obnovila temeljna ljudska prava Kašmirca. Međutim, do današnjeg dana, nikakve akcije od strane Ujedinjenih naroda ili neke druge međunarodne organizacije nije bilo.
Ipak, ne može se poreći uloga međunarodne zajednice. Unatoč nesklonosti Vijeća sigurnosti prema posredovanju u sporu oko Kašmira, utjecajni akteri, posebno Sjedinjene Države, Kina i Rusija, proaktivno su smanjivali napetosti između Pakistana i Indije, s obzirom na rizik od nuklearnog rata. S novom upravom u Bijeloj kući, Kašmirci se nadaju da će spor ponovno doći na međunarodnu scenu. Napokon, to je zapisano u rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC), koje imaju kolektivnu odgovornost da Indija ispuni svoje međunarodne obveze. Uz osjećaje bijesa u Srinagaru, vrlo je važno poduzeti praktične korake za zaustavljanje državne prisile kao alata za destabilizaciju regije. Rad na mirnom rješavanju spora oko Džamua i Kašmira slijedom relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i želja naroda Kašmira od ključne je važnosti za rješavanje ovog trajnog spora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
