U srpnju ove godine američki Kongres je pokrenuo raspravu o tome treba li slijediti Egipat u proglašavanju Muslimanskog bratstva terorističkom organizacijom. Rasprava dolazi u vrijeme kada Muslimansko bratstvo prolazi kroz krizu ekstremnih razmjera. To osobito vrijedi za osnovnu granu u Egiptu, koja služi kao duhovni predvodnik transnacionalnog pokreta Bratstva i koja pati od onoga što je vjerojatno najgora nevolja u svojoj dugoj povijesti. Budući da je vojska srušila predsjednika Mohameda Morsija u srpnju 2013. godine i odredila Bratstvo kao terorističku organizaciju pet mjeseci kasnije, egipatsko Bratstvo je progonjeno i članovi njezinih ogranaka su zarobljeni ili prisiljeni pobjeći u inozemstvo. Njegove mreže također su razbijene, sa svojim ogromnim poslovanjem, dobrotvornim organizacijama i organizacijama socijalne skrbi. Ono što je nekad služilo kao država u državi, dovedeno je na koljena.
Tu državnu represiju prati priča koja izravno povezuje Bratstvo sa sudjelovanjem u nasilju, sa svojim članovima optuženim za počinjenje ili stajanje iza terorističkih akata unutar Egipta. Ova priča također govori da je, u najmanjoj mjeri, pokret pun radikalizma koja završava s članovima Daeša. Režim u Kairu je također rutinski povezao pokret s nekoliko nasilnih skupina, uključujući Hasm, koji je u siječnju 2018. godine proglašen terorističkom skupinom u Americi, unatoč tome što nema konkretnih dokaza veza između tih skupina i Bratstva. Da bi dodali pritisku, režim je također promovirao priče o "pokajanjima" zatvorenika iz Bratstva, nakon što su se oni prijavili na niz revizija, nazvanih "priznanja pokajnika", u kojima su osudili pokret. Pa ipak, iako se takvi argumenti mogu smatrati logičnima, do sada se te pretpostavke ne realiziraju u stvarnosti.
Još uvijek nema konkretnih dokaza da postoji bilo kakav pravi pomak bilo između baze ili vodstva prema usvajanju nasilne strategije. Nasuprot tome, Bratstvo je ostalo izvanredno čvrsto u svom odbijanju da se priključi takvom ekstremnom putu, a Egipat je izbjegao da pati od iste sudbine kao Alžir, koji se devedesetih godina spustio u dugi i krvavi građanski rat nakon što je vojska stupila u i poništila izbore koje je islamska stranka osvojila.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.