Kao i drugi zračni prijevoznici na Bliskom istoku i Turkish Airlines plaća sportašima i drugim celebrity osobama za svoj marketing i sponzorske kampanje. Tako i turski prijevoznik pokušava konkurirati najvećim bliskoistočnim kompanijama Emirates Airline, Etihad Airways i Qatar Airways u povećanju svoje zrakoplone flote i kapacitetu putnika. Emirates, koji je trenutačno najvrijedniji zrakoplovni brend vrijedan 6,6 miliardi dolara, želi biti najveći zračni prijevoznik na planeti do 2020. i to s 250 zrakoplova i putničkim kapacitetom od 70 milijuna ljudi na šest kontinenata.
Međutim, glavni cilj Emiratesa nije samo da postane najvećom zrakoplovnom kompanijom na svijetu, već da spoji putnike iz raznih dijelova svijeta i da ih okrene prema Dubaiju kao glavnim križanjem na svijetu. Turci žele poremetiti te planove. Trenutačno, Turkish Airlines leti u više zemalja nego ijedna druga kompanija. Ona sada ima 265 destinacije u 108 zemalja svijeta, koristeći 263 zrakoplova. Tijekom ove godine cilj je Turkish Airlinesa da poveća svoj kapacitet za 15 posto, čime bi se trebala dosegnuti brojka od 63,2 milijuna, od čega je 26 milijuna na domaćim letovima, a 36 na međunarodnim linijama, uz razne chartere i letove za hadžiluk. Do kraja godine flota bi se trebala popesti na 293 aviona.
U tome se neće morati suočiti samo s Emiratesom. Ambiciozne planove za proširenje ima i Etihad Airways iz Abu Dabija. Radi se o nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji Ujedinjenih arapskih emirata, koja je 2014. ostvarila profit of 73 milijuna dolara i prevezla 14,8 milijuna putnika. Etihad ima najveću mrežu destinacija na Bliskom istoku i planira ulagati u nove rute, zrakoplove, proizvode i infrastrukturu. I Qatar Airways, koji ima više od 340 zrakplova vrijednih više od 70 milijardi dolara, se diči da je najbrže rastuća kompanija na svijetu i jedna od najmlađih flota. Kompanija ima 146 destinacija i planira ove godine dodati još nekoliko novih ruta u Europi, Aziji i Africi.
Turska glavna razlika prema kompanijama iz Perzijskog zaljeva jest što ima veliko domaće tržište i jaku prisutnost u Europi. Turska je geografski bliža Europi, te može lako dosegnuti europske destinacije s užim zrakoplovima. Ali, biti bliži Europi znači i biti dalji od Azije. Primjerice, Australija ne može imati poveznicu s Europom koristeći zaustavljanje u Istanbulu jer je predaleko. Međutim, lako dođe do zaljevskih zračnih luka.
Vlade Turske, Abu Dabija, Dubaija i Katara troše milijune svake godine na svoje zrakoplovne prijevoznike i avijaciju kako bi bili što prisutniji na globalnom tržištu. Dubai i Abu Dabi proširuju svoje zračne luke, a Katar je otvorio svoju ogromnu zračnu luku 2014., kao pripremu za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022; Međunarodna zračna luka Hamad sada može primiti 30 milijuna putnika godišnje, a već se planira proširenje. Ipak, najveću zračnu luku na svijetu planira otvoriti Turska. Do kraja 2018. Istanbul će biti najveća luka, ali do svog punog kapaciteta će stići do kraja 2024.
Europski i američki prijevoznici optužuju zaljevske da iskorištavaju niske cijene nafte za veća državna ulaganja. Mnogi američki prijevoznici kao Delta i United Airlines se boje da je konkurencija nelojalna. Međutim, u Emiratesu kažu da te tvrdnje nisu činjenične, jer Dubai ima jako ograničene naftne rezerve i samo jednu manju rafineriju kerozina. Zbog toga su glavni dobavljači kerozina zapadne energetske tvrtke koje za to naplaćuju komercijalne cijene.
Komercijalni uvjeti djelovanja na stranu, ali ono što se skriva iza ovakvih kritika jest da su zrakoplovne kompanije zapravo prijenosnici geopolitičke moći, jer imaju moć da premoste središta i periferije svijeta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
