Zabrinjavajuća događanja u Makedoniji još su jedan od niza pokušaja destabilizacije Balkanskog poluotoka s dubokim regionalnim izvorima i globalnim multipolarnim nastojanjem izazivanja sukoba u raznim područjima svijeta. Niti jedan od tih metoda i načina nije nov, jer su rubni dijelovi kontinenata uvijek bili ulazna točna geopolitičkih stratega. U Europi su to trenutačno baltički prostor, balkanska regija, te Kavkaz ako bismo ga uvrstili u europski kontinent.
Najnoviji ulični prosvjedi u Skopju dio su ustavne krize nastale nakon rezultata posljednjih izvanrednih izbora održanih prije skoro tri mjeseca. Čelnik Unutarnje makedonske revolucionarne organizacije - Demokratske stranke za makedonsko nacionalno jedinstvo (VMRO-DPMNE) Nikola Gruevski je dobio mandat, ali nije uspio sastaviti vladu, jer nije uspio dogovoriti koaliciju. Makedonski predsjednik Đorge Ivanov potom je primio glavnog konkurenta, vođu Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) Zorana Zaeva.
Zaev je uspio stvoriti dostatnu koaliciju s albanskim strankama DUI (Demokratska unija za integraciju - Bashkimi Demokratik për Integrim, BDI) Alija Ahmetija, koja ima deset mjesta, Pokret Besa (Lëvizja Besa) Bilala Kasamija (pet zastupnika) i Alijansa za Albance (Aleanca për Shqiptarët) Ziadina Selrna (tri mjesta) pa može imati malu, ali potrebnu većinu. Ivanov je, međutim, to odbio. Svoj stav je obrazložio riječima da mu ni Ustav ni savjest ne dozvoljavaju dati taj mandat Zaevu zbog platforme albanskih stranaka koje krše nezavisnost i suverenitet Makedonije. Zaev je potom prozvao Ivanova za državni udar.
Đorge Ivanov je zasigurno pod utjecajem ideološki bliskog Gruevskog, te je Zaeva optužio da koalira s Albancima samo kako bi se domogao vlasti. Socijalisti su pod sumnjom da se igraju identitetom (slavo)Makedonaca koji su ponovno postali žrtvom velikoalbanskih planova za ostvarenje svoje mitske državne zajednice u koju ulaze Albanija, polovica Makedonije, Kosovo, Preševska dolina u Srbiji, te južna i visoka Crna Gora, kao i grčki Epir. Zaev je, prema mišljenju Gruevskog, pristao na ideju federalizacije Makedonije pri čemu bi postojala makedonska i albanska federalna jedinica, a što u konačnici omogućuje i odvajanje albanskog dijela i raspad makedonske države.
Albanske političke stranke se ne zaustavljaju ovdje, već žele promjenu imena države, zastave i grba, pri čemu bi albanski nacionalni znakovi također bili sastavni dio vizualnog identiteta Makedonije. Prema Ohridskim sporazumima, albanski jezik je sada, uz makedonski, službeni jezik Sobranja i u općinama i gradovima gdje živi više od 20 posto albanskog stanovništva, ali Albanci zahtijevaju da albanski postane službeni jezik na području cijele države.
Zaev odgovara da nikakvog dogovora s Albancima u tom pogledu nije bilo, ni za federalizaciju, ni za promjenu državnih obilježja, niti za istraživanje srpskih zločina nad Albancima u Makedoniji između dva svjetska rata na što se oglasila i srbijanska diplomacija upozoravajući da se time ugrožavaju dobrosusjedski odnosi u vrijeme kada je Srbija ionako dodatno izložena zahtjevima iz Haaga, te u predizborno vrijeme kada se u Srbiji posebno naglašava nacionalistički duh.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
