Tadžikistan je izrazio zabrinutost zbog mogućeg smanjivanja broja ruskih vojnika u ruskoj 201.bazi, koja se nalazi u toj srednjoazijskoj zemlji. Razlog tome jest strah da bi Tadžikistan mogao biti mjesto prelijevanja terorističke prijetnje iz susjednog Afganistana. Rusko vojno prisustvo je glavni stabilizacijski čimbenik za Dušanbe. Bez ruskih snaga, i uslijed militantnog napada na Tadžikistan, zemlja bi se najvjerojatnije raspala.
Rusija je s Tadžicima sklopila dogovor o pomoći u ponovnom naoružanju tadžikistanske vojske, u zamjenu za održavanjem vojne baze u zemlji. Prije tri godine, Kremlj je donio odluku o izdatku od dvjesto milijuna dolara za modernizaciju tadžikistanske vojske do 2025. U zamjenu je Dušanbe ratificirao ugovor o produžetku djelovanja ruske vojne baze. Tada su predsjednici Vladimir Putin i Emomali Rahmon razgovarali uslijed još uvijek značajnog prisustva NATO-ovih i koalicijskih snaga u Afganistanu, a ruski ministar obrane Sergej Šojgu je dobio zadatak procjene rizika nakon povlačenja koalicijskih snaga 2014., i mogućnost utjecaja tog čina na sigurnost Tadžikistana.
Kako Tadžici nisu bili sigurni kako će se odvijati povlačenje američkih i koalicijskih snaga iz Afganistana, Rahmon nije žurio s ratifikacijom 2013. Ugovor o ruskoj vojnoj bazi ratificiran je još 2012., s nakanom ostanka 201.vojne baze ruske vojske, najveće ruske vojne prisutnosti izvan zemlje. Ugovor predviđa proširenje ruskog prisustva za 49 godina (do 2042.), što bi se automatski obnovilo na još pet godina nakon toga. Baza ne treba plaćati rentu za korištenje tadžkistanskog teritorija, ali se u zamjenu Rusija obvezala davati Tadžikistanu moderno oružje i općenito modernizirati vojne snage. Dušanbe je htio bolji ugovor, odnosno više novaca za modernizaciju, te je dugo vremena odbijao doista i potpisati ugovor.
U međuvremenu, došlo je do velikog povlačenja koalicijskih snaga iz Afganistana, promjene vlasti u Kabulu, pojave terorističke skupine Daeš, i otvaranja Irana svijetu, koji je kulturno i jezično vrlo blizak Tadžicima. Ujedno je došlo do gospodarskih teškoća Rusije i potrebe kresanja proračuna, uključujući onog vojnog. Središnji vojni okrug ruske vojske je u studenom prošle godine najavilo da će se odvijati povlačenje 149. motorizirane brigade iz grada Kulijaba prema predgrađu Dušanbea. Kulijab se nalazi neposredno u blizini afganistanske granice. Krajem siječnja Rusija je najavila da će se kroz 2016. smanjiti broj vojnog osoblja u 201. bazi. I sama baza se pomiče iz Kurgan-Tijuba bliže Dušanbeu.
Iako su ruska vojska i tadžikistansko Ministarstvo obrane nazvali pomicanje iz Kulijaba dodatnom optimizacijom snaga, zapravo se radi o povlačenju uslijed nesigurnosti i prijetnje militanata koji prelaze poroznu tadžikistansko-afganistansku granicu. Samo sedamdeset kilometara planinskog terena dijeli Kulijab od afganistanske provincije Kunduz, poznatoj kao najnemirnijem području afganistanskog sjevera. Narod Kulijaba se osjeća nesigurno i vjerovao je ruskim vojnicima, ali sada se očito naređuju povlačenja jer nitko nema dovoljno obavještajnih podataka o tome što se točno događa u pograničnom području.
Svakoga tjedna sve je više sukoba s raznim militantima i krijumčarima na 1344 kilometara dugačkoj granici između dvije zemlje. Prošle godine je tadžikistanski Odbor za nacionalnu sigurnost izvijestio da na granici postoji između 4500 i 5000 militanata.
Lokalno stanovništvo potvrđuje da su islamistički ekstremisti već počeli naveliko upadati u Tadžikistan, te da su im ruski vojnici jedina nada. Tadžikistanska vojska nije u mogućnosti zaustaviti invaziju potencijalnih pet do sedam tisuća naoružanih militanata iz provincije Kunduz, posebice nakon povlačanja ruske brigade iz Kulijaba. Sve se to događa u vrijeme kada Daeš (ISIL) nastoji prodrijeti u srednjoazijske republike, pri čemu je Tadžikistan prvi na udaru. Ministar Šojgu je već u prosincu javno potvrdio da se povećava opasnost u toj regiji, te da Rusi znaju kako su militanti već prešli granicu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
