Krajem ožujka libanonski predsjednik Michel Aoun odbio je prijedlog imenovanog premijera Saada al-Haririja u vezi sa sastavom nove vlade. Slom pregovora pokazuje da unatoč produbljivanju socijalno-ekonomske krize, političke skupine nisu u stanju razviti zajedničku viziju za obnovu države. EU, UN i Svjetska banka uključili su se u inicijative s ciljem poboljšanja situacije u Libanonu. Međutim, politički zastoj prijeti provedbi njihovog sukreiranog plana reforme "3RF".
Značaj ekonomske i političke krize u Libanonu za politiku drugih zemalja u regiji i zapadnih zemalja proizlazi iz njegove uloge u smještaju regionalnih migranata i suprotnih interesa suparničkih zemalja na Bliskom istoku. Unatoč promjeni vlasti otkako su protesti započeli u listopadu 2019. godine, politički slom zemlje produbio se eksplozijom u luci Beirut prošlog kolovoza. Tadašnji premijer Hassan Diab dao je ostavku, a dva mjeseca kasnije parlament je izglasao imenovanje al-Haririja za šefa vlade, postavši treći premijer imenovan od početka 2020. Međutim, unatoč potpori Haririju iz Francuske, Rusije i arapskih monarhija u Perzijskom zaljevu, vladin sastav koji je predložio Hariri nije dobio odobrenje predsjednika Michela Aouna, potrebno za formiranje vlade. Aoun je tražio da se trećina ministara poveže s propredsjedničkom strankom Slobodni domoljubni pokret ili Hezbollahom, koji joj se pridružio. Ispunjavanje ovih zahtjeva dalo bi Aounovim saveznicima priliku da raspuste vladu jer ustav kaže da ostavka trećine ministara prisiljava na ostavku cijele vlade. Hariri, predsjednik stranke Budući val nije prihvatio ovaj zahtjev.
Početak trenutne političke krize proizlazi iz gospodarskog kolapsa države. Libanon je godinama poslovao u uvjetima fiskalne i vanjske neravnoteže. Tijekom posljednjeg desetljeća, javni rashodi premašili su prihode u prosjeku za devet posto BDP-a svake godine. Libanon je i dalje treća najzaduženija zemlja na svijetu, s omjerom državnog duga u BDP-u koji je porastao sa 150 na 174 posto u 2019. godini. U listopadu 2019. središnja banka ograničila je povlačenje dolara, vezano za libanonsku funtu na stopu od 1500 funti za jedan dolar. U zemlji u kojoj su se mnoge plaće isplaćivale u dolarima, manjak je doveo do naglog pada vrijednosti libanonske funte na crnom tržištu, gdje je sada tečaj oko 12.000 funti za dolar. Ekonomski kolaps i nepopularni prijedlozi za financijske reforme (dodatni porezi na gorivo ili telefonske veze) doveli su do izbijanja prosvjeda. Međutim, nova vlada Hasana Diaba formirana u siječnju 2020. nije uspjela konsolidirati potporu stranih donatora kako bi pomogla u prevladavanju krize. Eksplozija u kolovozu produbila je eroziju libanonskog povjerenja u političku elitu, što je dovelo do povratka prosvjeda u glavnom gradu.
Kraj političke krize sputava ...
Značaj ekonomske i političke krize u Libanonu za politiku drugih zemalja u regiji i zapadnih zemalja proizlazi iz njegove uloge u smještaju regionalnih migranata i suprotnih interesa suparničkih zemalja na Bliskom istoku. Unatoč promjeni vlasti otkako su protesti započeli u listopadu 2019. godine, politički slom zemlje produbio se eksplozijom u luci Beirut prošlog kolovoza. Tadašnji premijer Hassan Diab dao je ostavku, a dva mjeseca kasnije parlament je izglasao imenovanje al-Haririja za šefa vlade, postavši treći premijer imenovan od početka 2020. Međutim, unatoč potpori Haririju iz Francuske, Rusije i arapskih monarhija u Perzijskom zaljevu, vladin sastav koji je predložio Hariri nije dobio odobrenje predsjednika Michela Aouna, potrebno za formiranje vlade. Aoun je tražio da se trećina ministara poveže s propredsjedničkom strankom Slobodni domoljubni pokret ili Hezbollahom, koji joj se pridružio. Ispunjavanje ovih zahtjeva dalo bi Aounovim saveznicima priliku da raspuste vladu jer ustav kaže da ostavka trećine ministara prisiljava na ostavku cijele vlade. Hariri, predsjednik stranke Budući val nije prihvatio ovaj zahtjev.
Početak trenutne političke krize proizlazi iz gospodarskog kolapsa države. Libanon je godinama poslovao u uvjetima fiskalne i vanjske neravnoteže. Tijekom posljednjeg desetljeća, javni rashodi premašili su prihode u prosjeku za devet posto BDP-a svake godine. Libanon je i dalje treća najzaduženija zemlja na svijetu, s omjerom državnog duga u BDP-u koji je porastao sa 150 na 174 posto u 2019. godini. U listopadu 2019. središnja banka ograničila je povlačenje dolara, vezano za libanonsku funtu na stopu od 1500 funti za jedan dolar. U zemlji u kojoj su se mnoge plaće isplaćivale u dolarima, manjak je doveo do naglog pada vrijednosti libanonske funte na crnom tržištu, gdje je sada tečaj oko 12.000 funti za dolar. Ekonomski kolaps i nepopularni prijedlozi za financijske reforme (dodatni porezi na gorivo ili telefonske veze) doveli su do izbijanja prosvjeda. Međutim, nova vlada Hasana Diaba formirana u siječnju 2020. nije uspjela konsolidirati potporu stranih donatora kako bi pomogla u prevladavanju krize. Eksplozija u kolovozu produbila je eroziju libanonskog povjerenja u političku elitu, što je dovelo do povratka prosvjeda u glavnom gradu.
Kraj političke krize sputava ...
