Sredinom siječnja 1978. u Teheranu i ostalim gradovima izbili su neredi, a prosvjednici su nosili i izvikivali parole u kojima su šaha osuđivali kao izdajnika, te slavili prognanog ajatolaha Homeinija kao primjer domoljubne čestitosti i poštenja. Prosvjednike od kojih su mnogi bili mladi i studenti razjarili su komentari o ajatolahu u teheranskim novinama Etella'at. Uz studente i mlade prosvjedovali su i nezaposleni pristigli sa sela u grad.
Pahlavi koji je bio oslabljen godinama i rakom, bio je zapanjen izbijanjem otvorenoga neprijateljstva protiv njegove vlasti. Kolebao se između koncesija i represije, uvjeren kako su prosvjedi dio šire međunarodne zavjere protiv njega. Šah je nastavio svoj program liberalizacije i radije je odlučio pregovarati s prosvjednicima nego koristiti silu - u početku. Obećao je da će se potpuno demokratski izbori održati sljedeće godine. Cenzura je ublažena i izdana je rezolucija kako bi se smanjila korupcija u vladi i državnoj upravi. Prosvjednici su nakon što su pohapšeni suđeni na civilnim sudovima, a ne vojnim, i ubrzo su puštani na slobodu.
Policijske snage nisu bile adekvatno obučene da kontroliraju demonstracije stoga je tu ulogu preuzela vojska. Ona je dobila naputak da ne koristi "smrtonosnu silu" iako neiskusni vojnici su znali prekoračiti silu što je samo dolijevalo ulje na vatru ionako uzavreloj atmosferi. Do ljeta prosvjedi su stagnirali. Ostali su u smirenom stanju četiri mjeseca. Oko deset tisuća sudionika u svakom većem gradu (s iznimkom Isfahana gdje su prosvjedi bili veći i u Teheranu gdje su prosvjedi bili manji) prosvjedovalo je svakih 40 dana. To je činilo veliku manjinu u odnosu na ukupnu populaciju.
Iako su tenzije ostale prisutne, početkom ljeta izgledalo je da je Pahlavijeva politika rješavanja krize uspješna. Analitičari CIA-e su zaključili kako Iran nije niti u predrevolucionarnim niti revolucionarnom stanju. Takve krive procjene CIA-e smatraju su jednim od najvećih strateških promašaja koje je CIA ikad doživjela od njezinog osnutka 1947.
19. kolovoza u jugozapadnom gradu Abadanu četiri piromana su zablokirala vrata kinodvorane Cinema Rex i unutra podmetnuli požar. To je bio najveći teroristički napad u povijesti do 11. rujna 2001. i napada na njujorške blizance. 422 osoba u kinu je izgorilo do smrti. Ajatolah Homeini je odmah okrivio Pahlavija za incident, a vlasti su okrivile islamiste. Zbog prevladavajuće revolucionarne atmosfere, javnost je krivila šaha za požar unatoč vladinom inzistiranju da oni nemaju veze s tim. Deseci tisuća ljudi okupiralo je ulice uzvikujući "spalite šaha" i "šah je kriv". Nakon revolucije otkriveno je da su islamisti postaviti požar. No, to u tim trenucima nije bilo bitno.
Nikakve koncesije niti popuštanja više nisu mogli spasiti šahov režim. Javnost je proključ...
Pahlavi koji je bio oslabljen godinama i rakom, bio je zapanjen izbijanjem otvorenoga neprijateljstva protiv njegove vlasti. Kolebao se između koncesija i represije, uvjeren kako su prosvjedi dio šire međunarodne zavjere protiv njega. Šah je nastavio svoj program liberalizacije i radije je odlučio pregovarati s prosvjednicima nego koristiti silu - u početku. Obećao je da će se potpuno demokratski izbori održati sljedeće godine. Cenzura je ublažena i izdana je rezolucija kako bi se smanjila korupcija u vladi i državnoj upravi. Prosvjednici su nakon što su pohapšeni suđeni na civilnim sudovima, a ne vojnim, i ubrzo su puštani na slobodu.
Policijske snage nisu bile adekvatno obučene da kontroliraju demonstracije stoga je tu ulogu preuzela vojska. Ona je dobila naputak da ne koristi "smrtonosnu silu" iako neiskusni vojnici su znali prekoračiti silu što je samo dolijevalo ulje na vatru ionako uzavreloj atmosferi. Do ljeta prosvjedi su stagnirali. Ostali su u smirenom stanju četiri mjeseca. Oko deset tisuća sudionika u svakom većem gradu (s iznimkom Isfahana gdje su prosvjedi bili veći i u Teheranu gdje su prosvjedi bili manji) prosvjedovalo je svakih 40 dana. To je činilo veliku manjinu u odnosu na ukupnu populaciju.
Iako su tenzije ostale prisutne, početkom ljeta izgledalo je da je Pahlavijeva politika rješavanja krize uspješna. Analitičari CIA-e su zaključili kako Iran nije niti u predrevolucionarnim niti revolucionarnom stanju. Takve krive procjene CIA-e smatraju su jednim od najvećih strateških promašaja koje je CIA ikad doživjela od njezinog osnutka 1947.
19. kolovoza u jugozapadnom gradu Abadanu četiri piromana su zablokirala vrata kinodvorane Cinema Rex i unutra podmetnuli požar. To je bio najveći teroristički napad u povijesti do 11. rujna 2001. i napada na njujorške blizance. 422 osoba u kinu je izgorilo do smrti. Ajatolah Homeini je odmah okrivio Pahlavija za incident, a vlasti su okrivile islamiste. Zbog prevladavajuće revolucionarne atmosfere, javnost je krivila šaha za požar unatoč vladinom inzistiranju da oni nemaju veze s tim. Deseci tisuća ljudi okupiralo je ulice uzvikujući "spalite šaha" i "šah je kriv". Nakon revolucije otkriveno je da su islamisti postaviti požar. No, to u tim trenucima nije bilo bitno.
Nikakve koncesije niti popuštanja više nisu mogli spasiti šahov režim. Javnost je proključ...
