Ove će se godine u listopadu obilježiti 500. godišnjica reformacije, jednog od najvećih događaja za povijest, društvo, religiju i politiku Zapada. Iako je povijesno vrlo upitno da li je Martin Luther ikad doslovno zabio svojih 95 teza protiv Rimokatoličke crkve na vrata crkve u Wittenbergu 1517. važno je uvidjeti da se Europa okrenula protiv političkog diktata Vatikana i crkvenih grijeha rimokatoličkih svećenika i redovnika.
Neki će proslaviti, neki obilježiti a drugi žalovati nastanak svjetskog protestantizma. I među samim protestantima se naveliko raspravlja o ovom datumu koji se veže uz bivšeg katoličkog redovnika u Njemačkoj koji je bio izrazito protužidovski nastrojen i kojemu valja 'zahvaliti' što se protestantske crkve i danas smatraju nadaleko antisemitskima. Stoga je velika naklonjenost tomu da se ova obljetnica obilježi u solidarnosti sa Židovima kao i borbi za slobodu vjerskih i nevjerskih zajednica po čitavom svijetu.
Iako je nekoliko desetljeća protestantski pokret imao svoje temelje u Europi, gdje se tražio Novi Jeruzalem, Sjeverna Amerika je bila ishodište velikog širenja reformiranih i evanđeoskih crkava diljem svijeta. Danas postoje različite crkve unutar protestantizma, među njima anglikanci, baptisti, mormoni, kongregacionisti, evangelici, kvekeri, luterani, menoniti, metodisti, moravci, pentekostalci, prezbiterijanci itd. Danas ima oko 560 milijuna protestanata u svijetu, a dvije trećine svih pokreta u kršćanstvu su evangelički i pentekostalski pokreti.
Gotovo svi protestanti su 1600. godine bili Europljani, ali danas samo 16 posto svih protestanata čine stanovnici Starog kontinenta. Do 2050. očekuje se da će taj broj pasti na manje od deset posto. Još 1990. su afrički protestanti činili samo 1,7 posto svih protestanata, a to su i dalje bili Europljani ili njihovi nasljednici u Južnoafričkoj Republici. Danas stanovnici Afrike čine nevjerojatnih 41 posto globalnog broja protestanata, a predviđa se da će do 2050. činiti 53 posto. Dakle, već za nekih dvadesetak godina polovica protestanata na svijetu bit će na afričkom kontinentu. Istodobno se vrlo malo čuje od njih stav prema protestantskom kršćanstvu i njegovoj ulozi u svijetu.
SAD i dalje imaju najveći broj protestanata pojedinačno među državama svijeta (56 milijuna), ali su Nigerija (53 milijuna) i Brazil (35 milijuna) prešli Veliku Britaniju (29 milijuna) i Njemačku (25 milijuna). Među prvih deset najvećih protestantskih zemalja slijede još dvije afričke i tri azijske države. Tijekom posljednjeg stoljeća najbrži rast protestantizma zabilježen je u Ruandi, Burundiju i Obali Bjelokosti, kao i u Sveti Toma i Principe, Butanu i Nigeru. Protestantizam je ujedno brzo rastao kroz posljednjih stotinjak godina. Na prelazu stoljeća 1900. bilo je 133 milijuna protestanata u svijetu, 1970. taj je broj narastao na 560 milijuna; predviđanja govore da će ih biti 626 milijuna do 2025., te 870 milijuna 2050. Većina njih nikako ne predstavljaju 'tipične' protestante kakve imamo u našem umu.
Niz različitih crkvi i ideja, koje su se donekle i oduprle Lutheru (osobito tijekom prvog razdoblja širenja protestantizma pod utjecajem švicarskih svećenika Zwinglija i Calvina), smatraju da je reformacija ujedinjena pod idejom kristijanizacije. Pod kristijanizacijom se smatra reforma rituala kasnosrednjovjekovne pobožnosti u suglasju sa zdravom doktrinom, te stvaranje iskrenog i međunarodnog tijela vjernika putem promjene misli i srca. Iako je kasnije reformacija igrala veliku ulogu u prosvjetiteljstvu i sekularizaciji društva, te napredovanju prema individualnoj slobodi, potrebno je danas doista sagledati što je vjerski značajno u reformaciji. I odmah dolazimo do problema jer su reformatori bili slijepi na različite varijacije tako shvaćene kristijanizacije. Luther i Zwingli, primjerice, bili su osobe sličnih pogleda, ali kada se umovanje preselilo u područje djelovanja vidjeli su koliko se razlikuju. Luther nije mislio da je Zwingli dovoljno reformiran, pa ga je čak smatrao gorim od rimskog pape.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
