Kontrole migracijskih kretanja na vanjskim granicama Europske unije postale su veliko polje političkog i financijskog ulaganja posljednjih godina. Uistinu, može se reći da je nastala cijela jedna industrija, koja se nalazi između suradnje i sukoba suverenih država i pograničnih ureda. Dužnosnici u različitim vladama nastoje prijeći preko zone sukoba uz pomoć tehnologije. U Zapadnoj Africi je nastala mreža 'Morski konjic' (Seahorse) koji spaja pogranična područja u satelitski sustav kojega dijele afričke i europske snage. U španjolskoj sjevernoafričkoj enklavi Ceuti i Melilli nastao je napredni pogranični zid. Na europskoj razini stvoren je Eurosur, europski nadzorni sustav vanjskih granica, koji stvara decentraliziranu razmjenu podataka. Sve te tehnologije namijenjene zaustavljanju migracija prije svega služe kao katalizator novih društvenih odnosa između različitih dijelova društva, stvaraju prostor suradnje i natjecanja, sudioništva i sukoba.
Pomalo je već i zaboravljeno da je španjolska vlada prva počela stvarati zidove na europskoj periferiji.. Naime, krajem 2013. vlada u Madridu je financirala izgradnju žičane ograde s vojnim stražarima u enklavi Melilli, u Sjevernoj Africi. Time se pokušao zaustaviti grozničavi pokušaj ilegalnog prelaska subsaharskih migranata u Španjolsku. Otprilike u isto vrijeme je stvoren Eurosur, čije se sjedište nalazi u Agenciji za granice EU-a u Varšavi. Tada je nastupio i Frontex, potpuni nadzor europskih južnih pomorskih granica koji je trebao spriječiti prelaske preko Sredozemlja. Dvije tehnologije, jedna nasilna i konkretna, a druga navodno humanitarna i apstraktna počele su djelovati jedna uz drugu u tzv. borbi protiv ilegalne migracije.
Istovremeno su nastale mnoge ideje kako bi se trebala pružati granica EU, od selektivnog postavljanja vrata prema kontinentu, disperzije europskih granica i eksternalizacije kontrole, pa do snažnog povećanja sigurnosnih službi u nadgledanju migracija i razvoja birokratskih načina upravljanja migracijama. Posljedica svih tih pokušaja jesu stalni porazi, jer se migracije ne zaustavljaju u nikakvom jasnom obliku, već se ponavlja proturječan pristup pograničnoj sigurnosti - umjesto da tehnologija djeluje kao pozitivan učinak, ona postaje katalizator za društveno-političku inovaciju.
Te 'inovacije' su pretakanje iz šupljeg u prazno jer se razne agencije i obrambene kompanije natječu u stvaranju novih sigurnosnih rješenja i prioriteta, te žele dobiti pozornost, novac i moć. Oko migracijskih tijekova došlo je do cijele jedne industrije koja se hrani na ilegalnosti kretanja ljudi. Migracije se sada intenzivno naglašavaju, te se stavljaju u središte sustavno međupovezanih tehnologija, institucija i aktera koji omogućavaju i ograničavaju mobilnost, te stvaraju komercijalne, regulatorne...
Pomalo je već i zaboravljeno da je španjolska vlada prva počela stvarati zidove na europskoj periferiji.. Naime, krajem 2013. vlada u Madridu je financirala izgradnju žičane ograde s vojnim stražarima u enklavi Melilli, u Sjevernoj Africi. Time se pokušao zaustaviti grozničavi pokušaj ilegalnog prelaska subsaharskih migranata u Španjolsku. Otprilike u isto vrijeme je stvoren Eurosur, čije se sjedište nalazi u Agenciji za granice EU-a u Varšavi. Tada je nastupio i Frontex, potpuni nadzor europskih južnih pomorskih granica koji je trebao spriječiti prelaske preko Sredozemlja. Dvije tehnologije, jedna nasilna i konkretna, a druga navodno humanitarna i apstraktna počele su djelovati jedna uz drugu u tzv. borbi protiv ilegalne migracije.
Istovremeno su nastale mnoge ideje kako bi se trebala pružati granica EU, od selektivnog postavljanja vrata prema kontinentu, disperzije europskih granica i eksternalizacije kontrole, pa do snažnog povećanja sigurnosnih službi u nadgledanju migracija i razvoja birokratskih načina upravljanja migracijama. Posljedica svih tih pokušaja jesu stalni porazi, jer se migracije ne zaustavljaju u nikakvom jasnom obliku, već se ponavlja proturječan pristup pograničnoj sigurnosti - umjesto da tehnologija djeluje kao pozitivan učinak, ona postaje katalizator za društveno-političku inovaciju.
Te 'inovacije' su pretakanje iz šupljeg u prazno jer se razne agencije i obrambene kompanije natječu u stvaranju novih sigurnosnih rješenja i prioriteta, te žele dobiti pozornost, novac i moć. Oko migracijskih tijekova došlo je do cijele jedne industrije koja se hrani na ilegalnosti kretanja ljudi. Migracije se sada intenzivno naglašavaju, te se stavljaju u središte sustavno međupovezanih tehnologija, institucija i aktera koji omogućavaju i ograničavaju mobilnost, te stvaraju komercijalne, regulatorne...
