Kada se 2008 na naslovnicama svjetskih medija pojavila vijest da je bankrotirala američka banka Lehman Brothers, panika koja je uslijedila zbog ekonomske krize je poprimila globalne razmjere i sve su oči bile uprte u jednu državu, državu čija je ekonomija bila toliko jaka da je velikim djelom držala u rukama ravnotežu i budućnost globalne ekonomije. I onda se dogodilo, ono što je malo tko očekivao.
Po procjenama Svjetske Banke i drugih financijskih institucija, BDP Kine je od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća počeo naglo rasti te prelaziti 10% godišnjeg rasta. Kada se svjetska ekonomija počela urušavati, ekonomski stručnjaci su sa zanimanjem pratili rasplet događaja u Aziji jer su bili svjesni da će način na koji će kinesko gospodarstvo odgovoriti na recesiju imati duboke posljedice za ostatak svijeta. I bili su u pravu. Posljedice su bile duboke.
Međutim, stvari se nisu odvijale kako je većina analitičara predviđala. Kina je bila jedna od rijetkih zemalja koja je uspjela ako ne već u potpunosti, onda uvelike izbjegnuti svjetsku recesiju koja je pogodila skoro cijeli svijet. Nekoliko godina kasnije, analitičari i ekonomisti zadali su si zadatak da otkriju kako je Kina, u svijetu u kojem je globalna ekonomija iznimno ovisna i povezana, uspjela u tome, dok su Sjedinjene Američke Države i većina zapadnih sila zakazale.
U drugoj polovici 2008. godine, dok je javnost s nevjericom pratila ekonomska događanja koji su uslijedili nakon krize, ni pekinške vlasti nisu skrivale svoju zabrinutost. Komunistička partija Kine, koja je crpila svoj legitimitet iz jakog ekonomskog rasta, jednostavno nije mogla dopustiti da kriza pogodi zemlju. I onda se dogodilo ono što je malo tko očekivao. U studenom 2008. godine, kineski državni mediji su prenijeli vijest da su se vlasti u Pekingu odlučile za jako ambiciozan, ali i vrlo rizičan potez; investirati 586 milijardi američkih dolara u kinesko gospodarstvo s ciljem izbjegavanja recesije.
Vijest da je Kina odlučila aktivirati najveći program javne potrošnje u povijesti ili službeno stimulativni paket ekonomskog oporavka je odjeknula na Zapadu poput groma. Ne samo da nikada ranije takav program masovne potrošnje nije bio pokrenut, već je Kina bila jedna od rijetkih zemalja koja je to bila u stanju takvo što učiniti zahvaljujući godinama gospodarskog rasta.
PozadinaDa bi se moglo razumijeti kineski stimulativni paket i način na koji je bio implementiran te njegove posljedice na Kinu i ostatak svijeta, potrebno je shvatiti pozadinu tadašnjih svjetskih ekonomskih i političkih dinamika. Naime, kao što je već ranije spomenuto, od kraja devedesetih, azijski gigant je počeo bilježiti nagli rast BDP. Taj rast je bio uvelike opravdan zapadnjačkim investicijama i masovnim izvozom povoljnih kineskih proizvoda na Zapad. I d...
Po procjenama Svjetske Banke i drugih financijskih institucija, BDP Kine je od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća počeo naglo rasti te prelaziti 10% godišnjeg rasta. Kada se svjetska ekonomija počela urušavati, ekonomski stručnjaci su sa zanimanjem pratili rasplet događaja u Aziji jer su bili svjesni da će način na koji će kinesko gospodarstvo odgovoriti na recesiju imati duboke posljedice za ostatak svijeta. I bili su u pravu. Posljedice su bile duboke.
Međutim, stvari se nisu odvijale kako je većina analitičara predviđala. Kina je bila jedna od rijetkih zemalja koja je uspjela ako ne već u potpunosti, onda uvelike izbjegnuti svjetsku recesiju koja je pogodila skoro cijeli svijet. Nekoliko godina kasnije, analitičari i ekonomisti zadali su si zadatak da otkriju kako je Kina, u svijetu u kojem je globalna ekonomija iznimno ovisna i povezana, uspjela u tome, dok su Sjedinjene Američke Države i većina zapadnih sila zakazale.
U drugoj polovici 2008. godine, dok je javnost s nevjericom pratila ekonomska događanja koji su uslijedili nakon krize, ni pekinške vlasti nisu skrivale svoju zabrinutost. Komunistička partija Kine, koja je crpila svoj legitimitet iz jakog ekonomskog rasta, jednostavno nije mogla dopustiti da kriza pogodi zemlju. I onda se dogodilo ono što je malo tko očekivao. U studenom 2008. godine, kineski državni mediji su prenijeli vijest da su se vlasti u Pekingu odlučile za jako ambiciozan, ali i vrlo rizičan potez; investirati 586 milijardi američkih dolara u kinesko gospodarstvo s ciljem izbjegavanja recesije.
Vijest da je Kina odlučila aktivirati najveći program javne potrošnje u povijesti ili službeno stimulativni paket ekonomskog oporavka je odjeknula na Zapadu poput groma. Ne samo da nikada ranije takav program masovne potrošnje nije bio pokrenut, već je Kina bila jedna od rijetkih zemalja koja je to bila u stanju takvo što učiniti zahvaljujući godinama gospodarskog rasta.
PozadinaDa bi se moglo razumijeti kineski stimulativni paket i način na koji je bio implementiran te njegove posljedice na Kinu i ostatak svijeta, potrebno je shvatiti pozadinu tadašnjih svjetskih ekonomskih i političkih dinamika. Naime, kao što je već ranije spomenuto, od kraja devedesetih, azijski gigant je počeo bilježiti nagli rast BDP. Taj rast je bio uvelike opravdan zapadnjačkim investicijama i masovnim izvozom povoljnih kineskih proizvoda na Zapad. I d...
