Njemačka kancelarka Angela Merkel izazvala je popriličnu pažnju ovog vikenda svojim intervjuom u europskim medijima gdje ističe kako se Europa treba "pripremiti" za svijet u kojem SAD više nije svjetska sila. Što konkretno misli pod time? I tko je "iduća svjetska sila" u tom slučaju? Osvrnut ćemo se na njen intervju, ali i širi kontekst ove trans-atlantske krize.
Za početak spomenimo jučerašnje izjave njenog ministra vanjskih poslova Heika Maasa koji ide i korak dalje kada je riječ o aktualnoj temi. Maas je poručio kako su "dobri stari dani" trans-atlantskog partnerstva završeni. No, dok bi se izjava kancelarke Merkel mogla protumačiti kao kritika aktualne Trumpove administracije, Maas smatra da je problem veći od toga. "Tko god misli da će trans-atlantsko partnerstvo biti opet kao nekad ako na vlast dođe predsjednik iz Demokratske stranke podcjenjuje strukturalne promjene koje su se dogodile", istaknuo je u razgovoru za njemačku novinsku agenciju DPA.
Znači li to da se Njemačka, kao ekonomski lider Europe, aktivno priprema za "post-američki" svijet? Ne nužno, bez obzira što Merkel govorila. Činjenica jest da je odnos s Amerikom bio dobar po Njemačku, omogućivši joj da se izdigne iz rasula Drugog svjetskog rata i ponovno stasa kao velika ekonomska sila svijeta (a možda uskoro i politička). Sve dok taj odnos još uvijek pridonosi Njemačkoj za očekivati je da ga se Njemačka neće tek tako riješiti. To ističe i sam Maas kada kaže: "Trans-atlantski odnosi su od iznimne važnosti za nas i ostat će važni, a mi predano radimo na tome da imaju budućnost".
Ali što je sa "strukturalnim promjenama" koje Maas spominje i nije li možda baš on taj koji te promjene "podcjenjuje"? Drugim riječima - nije lako ustanoviti je li Njemačka u nekakvoj fazi kada aktivno priprema korake za svijet u kojem SAD više nije dominantna sila ili se ipak, mada to ne želi otvoreno reći, "ljuti" na SAD koji ih više ne tetoši u onoj mjeri kao ranije?
Dakako, sve je stvar perspektive - mnogi će reći kako deseci tisuća američkih vojnika u Njemačkoj, prisutnost američkog nuklearnog arsenala, veliki nadzor (Snowdenovi dokumenti otkrivaju kako je Njemačka najšpijuniranija zemlja na svijetu od strane SAD-a!), ne predstavljaju "tetošenje", ali u svrhu ove analize perspektiva koju koristimo je ona iz koje na američko-njemačke gleda primarno njemački biznis (a istom su svakako posvećeni Merkel i Maas).
Činjenica jest da sve oštriji "gotovo-je" tonovi iz Berlina dolaze neposredno nakon što je Donald Trump objavio kako će povući oko trećinu američkih vojnika iz Njemačke. U nekom alternativnom svijetu bila bi to vijest koju Berlin dočekuje s oduševljenjem, ali ne i u ovom. Njemačku političku elitu poprilično je naljutilo što SAD planira smanjenje broja stacioniranih vojnika (američka vojska je u Njemačkoj još od Drugog svjetskog rata) te to shvaćaju gotovo kao uvredu. Zašto?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
