Kajmanski otoci, Bermuda, Barbados... - Kako funkcioniraju porezne oaze? Zašto su to često male otočne države? I zašto velike zemlje dozvoljavaju da njihove kompanije tamo "skrivaju" toliki novac?
Čuli ste za Kajmanske otoke, zar ne? Lijepi dio svijeta, Karipsko more, britanski prekomorski teritorij, smješteni su južno od Kube, imaju svega oko 70-ak tisuća stanovnika... ali, dakako, prva asocijacija na Kajmanske otoke možda nisu ove prirodno-zemljopisne značajke već činjenica da se radi o jednoj od najpoznatijih "poreznih oaza" na svijetu. Ali što je to zapravo porezna oaza? Da, znamo da su to neka mjesta gdje bogati dolaze zamračiti svoj novac kako bi izbjegli plaćanje poreza u vlastitim zemljama, ali kako to točno funkcionira? Kako su nastale porezne oaze? Zašto su baš Kajmanski otoci poznati po tome? Zašto su to uvijek neke male, najčešće otočne zemlje? Danas ćemo se detaljnije pozabaviti poreznim oazama.
Za početak, što je to točno porezna oaza? To je zemlja koja stranim poslovanjima ili čak i pojedincima nudi minimalnu stopu poreza ili pak uopće nemaju poreze. Proces je zapravo vrlo jednostavan - kompanije i bogati pojedinci "legalno" koriste ove zemlje da bi tamo pohranili svoj novac kako isti ne bi bio oporezivan u zemljama koje imaju višu poreznu stopu.
Dobro, je li to legalno ili nije? Legalno je ukoliko kompanija baš napravi sve da prikazala kako je, eto, "morala" tamo pohraniti svoj novac... ali često imamo slučajeve gdje se subjekti baš i ne trude toliko, a u tim slučajevima porezne uprave njihovih zemalja aktivno rade na tome da pronađu trag novca - ako pak vodi do porezne oaze onda će pokušati to riješiti s njima, ali često bez uspjeha. No, zadnjih godina zemlje su počele vršiti sve veći pritisak na porezne oaze. Dakako, to ima smisla - države znaju da gube velik novac kad se novac kojeg žele oporeziti skriva u poreznim oazama.
Porezne oaze su vrlo pažljivo organizirane da budu na usluzi bogatim kompanijama i pojedincima. Najčešće imaju zakone prema kojima ovi koji pohranjuju novac uopće ne moraju imati državljanstva. Nadalje, na snazi su i zakoni kojima se financijske informacije drže u tajnosti što utajivačima poreza, dakako, jako odgovora.
Tri možda najpoznatije i najnotornije porezne oaze su Britanski djevičanski otoci, Kajmanski otoci i Bermuda. Tu su također i Švicarska, Nizozemska, Hong Kong, Singapur, UAE...
Ali porezne oaze ne moraju biti nužno cijele države, mogu biti i određene regije ili provincije. U slučaju pak SAD-a imamo savezne države koje mogu samostalno određivati porez na dobit. Neke pak savezne američke države uopće nemaju porez na dobit što ih svakako čini atraktivnima korporacijama koje žele izbjeći plaćanje ovog poreza - iako time ne mogu izbjeći plaćanje federalnog poreza koji vrijedi na razini cijelog SAD-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
