Među zemljama koje još uvijek nisu pronašle svoje mjesto u novim multipolarnim vezama u svijetu jest Islamska republika Pakistan. Godine u kojima je Pakistan bio stožerni saveznik Zapada pomalo jenjavaju jer je svima dosadilo opominjati Islamabad na trajnu potporu pakistanskim i afganistanskim talibanima kroz mrežu Haqqani, zajedno s brojnim prijetnjama prema susjednoj Indiji. Međunarodni akteri poput SAD-a, Kine i Europske unije pokušavaju od jeseni prošle godine jače pritisnuti Pakistan na odustajanje od podrške terorističkim skupinama u regiji.
Sjedinjene američke države, koje su saveznik Pakistanu barem od rata protiv Sovjeta u Afganistanu, ovog su ljeta blokirale prodaju F-16 zrakoplova pakistanskoj vojsci, a u kolovozu su prekinule i davanje 300 milijuna dolara pomoći pakistanskoj vojsci koju je Washington davao u ime borbe protiv terorizma. Naime, ministar obrane Ashton Carter je odbio iskazati pred Kongresom da se Pakistan bori protiv terorističkih skupina u svojoj zemlji koristeći taj novac. Još jednom su SAD počele promišljati ulogu Indije u Afganistanu, čega se Islamabad grozi. U Americi postoje neuspješni pokušaji za proglašenjem Pakistana zemljom koja podržava terorizam.
Novi američki predsjednik ima, kao što je već postalo uobičajeno, ambivalentan odnos prema Pakistanu. Nakon što je pakistanski premijer Nawaz Sharif nazvao Trumpa i čestitao mu na pobjedi, Trump je rekao da je Sharif "odličan lik" koji čini nevjerojatan rad u svakom mogućem pogledu. Pakistan je nazvao izvanrednom zemljom s velikim mogućnostima, te procijenio Pakistance jednim od najinteligentnijih ljudi. Trump je ujedno napomenuo da bi volio posjetiti tu fantastičnu zemlju, fantastično mjesto fantastičnih ljudi. Trumpov stav se, naravno, sudara s idejom o zabrani ulaska muslimana u zemlju i kritikom spram odlazećeg predsjednika Obame i kandidatkinje Hillary Clinton zato što nisu koristili nazivlje radikalnog islamskog terorizma. A 2012. Trump je imao sasvim drugu liniju razmišljanja o Pakistanu. Tada je na svom Twitteru rekao da Pakistan nije američki prijatelj, jer su SAD dale Islamabadu milijarde dolara, a zauzvrat dobile izdaju, nepoštovanje i još mnogo toga gorega. Ovakvi stalni, nenadani i neizolirani raskoraci u izjavama predsjednika Trumpa, osim što zadaju goleme glavobolje analitičarima, ujedno su izvor velikih zabrinutosti u američku politiku.
I Kina je počela pritiskati Pakistan. Nakon summita G20 u Kini početkom prošle jeseni, indijski premijer Narendra Modi je izrazio zabrinutost zbog Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora, odnosno golemog projekta vrijednog 46 milijardi dolara koji bi trebao spajati kineski Kašgar s pakistanskom morskom lukom Gwadar, razbijajući uz pomoć kineskih inženjera zemljopisne prepreke Himalaja i Karakoruma. Projekt bi trebao modernizirati pakistansku infrastrukturu i povećati gospodarstvo. Modi je izrazio zabrinutost kineskom predsjedniku Xi Jinpingu zbog terorizma koji proistječe iz regije, te napomenuo da se borba protiv terorizma ne može temeljiti na političkom pragmatizmu. Istovremeno je Indija počela graditi mrežu suradnje u Srednjoj Aziji, te u Iranu, gdje Modi želi napraviti prometni koridor koji će povezivati srednjoazijske zemlje i Afganistan s iranskom lukom Čaharbahar, koja se nalazi nedaleko pakistanske granice i također pakistanske luke Gwadar. Nakon G20, Kinezi su upozorili na nedostatnu suradnju s Pakistancima oko spomenutog koridora.
Unatoč tome, Kina i dalje nema službenog mišljenja oko pakistanskog dugoročnog obučavanja i opremanja terorističkih i ekstremističkih skupina. Pakistan opravdava svoju potporu tim skupinama zbog toga što one oslobađaju Kašmir od Indije, ali svi pokazatelji govore da se ta podrška proširuje na zaštitu terorističkih skupina koje djeluju u regiji, ali i šire. Pakistan tako štiti Lashkar-e Tayyiba (LeT) i Jaish-e Mohammad (JeM), koji slobodno djeluju, obučavaju svoje članove, organiziraju akcije i skupljaju novac u Pakistanu. Ove dvije skupine se nisu našle na popisu Vijeća sigurnosti UN-a upravo zato jer Kina nije htjela glasovati za tu odluku, poštujući svoj savez s Islamabadom.
Novi trenutak u pakistanskim vanjskopolitičkim odnosima jest i pojava novih veza s brzo rastućom Rusijom. Ove dvije zemlje povijesno nemaju tradicionalno dobre odnose. U Hladnom ratu, Pakistan je bio čvrsti američki saveznik i protivnik sovjetskog utjecaja u susjednom Afganistanu. Moskva je imala više dobrih odnosa s Indijom nego s Islamabadom, a ujedno je 1971. pomogla da nastane država Bangladeš i da Pakistan izgubi u ratu s Indijom. Nakon pada SSSR-a Pakistan jest iskazao neke zainteresiranosti za popravljanjem odnosa, ali Rusi su u tome bili oprezni i spori. Ruski predsjednik Vladimir Putin nikada nije posjetio Pakistan. Tek je 2007. premijer Mihail Fradkov otišao u službeni posjet Islamabadu. Tek nedavno su se odnosi počeli razvijati, nakon što je 2014. ruski ministar obrane Sergej Šojgu posjetio Pakistan i potpisao ugovor o vojnoj suradnji, na temelju koje će Pakistan dobiti četiri Mi-35M Hind-E borbenih helikoptera. Tvornica kalašnjikova pripremila je nove jurišne puške za pakistansku pješadiju, s govori se i o prodaji Mi-35 helikoptera, Su-35 i Su-37 aviona, i protuzračnih obrambenih sustava. Krajem rujna prošle godine pokrenuta je i vojna vježba u sjeverozapadnim područjima Pakistana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
