Revolucije mijenjaju svijet. Francuska, Mladoturska, američka, kubanska i iranska revolucija promijenile su političko-društvene procese ne samo u svojim zemljama već i u cijelom svijetu. Oktobarska revolucija je specifična jer je dovela do neviđenih ogromnih promjena u Rusiji, ali i diljem planeta Zemlje kao nijedna do tada. Iz nje je nastao Sovjetski Savez kao protuteža zapadnjačkom kapitalizmu. SSSR je predstavljao utjelovljenje ideala Karla Marxa, Friedricha Engelsa i Vladimira Iljiča Lenjina (ili se barem tako službeno govorilo).
Za vrijeme Francuske revolucije postala je slavna izreka "Revolucija proždire svoju djecu". Slično se može reći i za Oktobarsku, tj. sovjetsku revoluciju. Razdoblje Velike čistke iliti Velikog terora između 1936. i 1938. predstavlja najmračnije doba u cijelom trajanju SSSR-a. Tijekom tih godina koje se popularno nazivaju "Ježovština", Sovjetski Savez pod vodstvom Josifa Visarionoviča Staljina posvetio se "čišćenju" vlastitih redova partije, vlade, javne uprave, vojske, poduzeća, tj. cijelog upravnog aparata SSSR-a od navodnih izdajnika, špijuna, agenata, zlikovaca koji su proglašeni "narodnim neprijateljima" i "protusovjetskim elementima". Ovo je priča o tragediji koja je odnijela preko milijun života, od običnih građana do utemeljitelja SSSR-a, ali i priča o Staljinovom "trijumfu" koji mu je omogućio da postane diktator i učvrsti apsolutnu državnu vlast.
Sovjetski Savez u prvoj polovici 1930-ihPrva petoljetka između 1928.-1932. ojačala je državnu sovjetsku vlast kao ništa prije toga. Politbiro pod Staljinovim vodstvom odlučivao je o svakom važnom aspektu vanjskih poslova, sigurnosti, unutarnje politike, uprave, gospodarstva, znanosti i umjetnosti. Nisu se održale nikakve organizirane neprijateljske skupine, osim nekoliko Basmači pokreta (turkestantski nacionalni oslobodilački pokret od 1916. do 1930-ih, bio je izraz otpora naroda srednje Azije vladavini Ruskog Carstva i sovjetske Rusije). No, na neki su se način narodi SSSR-a ipak opirali zamislima Kremlja. Tako je polovica 1930-ih godina bilo doba oštrih suprotnosti.
Na području kulture radilo se intenzivno, ali u atmosferi koja je izazivala strah učitelja, pisaca pa čak i partijskih propagandista. Tradicionalni stavovi ljudi u SSSR-u nisu bili potpuno izmijenjeni. Najavljeno je popuštanje napetosti u gospodarstvu, ali je uobičajeni način opskrbe hranom i dalje bilo zastrašivanje i nasilje. Narodno i vjersko vodstvo i organizacije bili su napadani, ali se sve više popuštalo ruskoj nacionalnosti. Internacionalizam i ruski polunacionalizam našli su se u neobičnom suživotu. Prva i druga petoljetka bile su zamišljene da osiguraju dragovoljnu odanost radnika, seljaka, administracije i intelektualaca režimu. Bilo je i entuzijazma i neprijateljstva prema Staljinovoj politi...
Za vrijeme Francuske revolucije postala je slavna izreka "Revolucija proždire svoju djecu". Slično se može reći i za Oktobarsku, tj. sovjetsku revoluciju. Razdoblje Velike čistke iliti Velikog terora između 1936. i 1938. predstavlja najmračnije doba u cijelom trajanju SSSR-a. Tijekom tih godina koje se popularno nazivaju "Ježovština", Sovjetski Savez pod vodstvom Josifa Visarionoviča Staljina posvetio se "čišćenju" vlastitih redova partije, vlade, javne uprave, vojske, poduzeća, tj. cijelog upravnog aparata SSSR-a od navodnih izdajnika, špijuna, agenata, zlikovaca koji su proglašeni "narodnim neprijateljima" i "protusovjetskim elementima". Ovo je priča o tragediji koja je odnijela preko milijun života, od običnih građana do utemeljitelja SSSR-a, ali i priča o Staljinovom "trijumfu" koji mu je omogućio da postane diktator i učvrsti apsolutnu državnu vlast.
Sovjetski Savez u prvoj polovici 1930-ihPrva petoljetka između 1928.-1932. ojačala je državnu sovjetsku vlast kao ništa prije toga. Politbiro pod Staljinovim vodstvom odlučivao je o svakom važnom aspektu vanjskih poslova, sigurnosti, unutarnje politike, uprave, gospodarstva, znanosti i umjetnosti. Nisu se održale nikakve organizirane neprijateljske skupine, osim nekoliko Basmači pokreta (turkestantski nacionalni oslobodilački pokret od 1916. do 1930-ih, bio je izraz otpora naroda srednje Azije vladavini Ruskog Carstva i sovjetske Rusije). No, na neki su se način narodi SSSR-a ipak opirali zamislima Kremlja. Tako je polovica 1930-ih godina bilo doba oštrih suprotnosti.
Na području kulture radilo se intenzivno, ali u atmosferi koja je izazivala strah učitelja, pisaca pa čak i partijskih propagandista. Tradicionalni stavovi ljudi u SSSR-u nisu bili potpuno izmijenjeni. Najavljeno je popuštanje napetosti u gospodarstvu, ali je uobičajeni način opskrbe hranom i dalje bilo zastrašivanje i nasilje. Narodno i vjersko vodstvo i organizacije bili su napadani, ali se sve više popuštalo ruskoj nacionalnosti. Internacionalizam i ruski polunacionalizam našli su se u neobičnom suživotu. Prva i druga petoljetka bile su zamišljene da osiguraju dragovoljnu odanost radnika, seljaka, administracije i intelektualaca režimu. Bilo je i entuzijazma i neprijateljstva prema Staljinovoj politi...
