Srušiti s vlasti jednog Assada za Saudijsku Arabiju više je kao geopolitički hobi, vrlo opasan hobi bez sumnje, ali ujedno i nešto u što se mogu i ne moraju upuštati. Upustili se jesu, uspjeli nisu. Posljedica po Rijad će biti, ali ne tako velikih. Ne moraju se bojati nekakve Assadove vendete jer on će biti sretan ako se u konačnici sve završi dobro po njega.
Ali Jemen, Jemen je druga priča. Sirija je daleko, daleko iza jordanskih i iračkih granica. Jemen je velika južna saudijska granica. Najveća poslije one iračke. Za Saudijsku Arabiju, koja stalno pretendira da bude najveća sila na Bliskom istoku, je gotovo imperativ da situacija u Jemenu bude "po njihovom". No, zadnjih godina su naučili da je to puno teže ostvariti nego su mislili.
Otkako su jemenski šijitski pobunjenici, Houthiji, preuzeli vlast u glavnom gradu i od tamo protjerali njima lojalnog predsjednika Mansoura Hadija, Saudijci rade na povratku kontrole nad Jemenom. Cilj im je vratiti natrag Hadija na vlast, ali to neće biti moguće proglasiti na način da Hadi vlada iz Adena. Saudijcima je jasno da Houthi pobunjenici moraju biti poraženi, a sama činjenica da su Šijiti daje im do znanja da iza njih, na ovaj ili onaj način, mora stajati njihov rival, Iran.
Naoružava li Iran Houthi pobunjenike? Netko ih očito naoružava, a teško da je itko drugi nego Iran. No, kako to Iranci točno izvode nije sasvim poznato - dovoljno je pogledati kartu i odmah je jasno da takva operacija nije jednostavna.
Organizirati slanje oružja za sirijske militante? Nema problema - i Jordan i Turska voljne su sudjelovati u tome. Poslati oružje Houthijima? Malo teže. Realno gledajući, to može biti izvedeno samo putem mora, a Saudijska Arabija uvela je potpunu blokadu zemlje - s kopna, zraka i mora.
Ipak, Houthiji su, čini se, dobro opremljeni, a raspolažu i sa sve učinkovitijim raketama. Zadnje vijesti govore kako su gađali jednu nuklearnu elektranu (u izgradnji) u UAE-u. UAE opovrgava. No, raketni napad na međunarodnu zračnu luku u Rijadu nitko nije mogao opovrgnuti (jer je previše ljudi svjedočilo eksplozijama). Pogledajmo još jednom gornju kartu - Rijad je poprilično daleko od jemenske granice, oko 870 kilometara zračne linije ako ćemo biti precizni.
Takvi "incidenti" nisu se događali kada je Saudijska Arabija započela svoju agresiju protiv Jemena 2015. Zaključak je jednostavan - Saudijci ne uspijevaju poraziti Houthije, štoviše, ovi sve više jačaju i postaju sve opasniji po kraljevinu.
U kojoj mjeri je pak Saudijska Arabija agresor? Ovisi koga se pita. Naime, činjenica jest da je njihova vojna intervencija pozvana od strane predsjednika Mansoura, koji jest legitimno priznat predsjednik Jemena od strane međunarodne zajednice, odnosno UN-a. No, je li Mansour svrgnut? I to je diskutabilno - "protjeran" iz glavnog grada Sanaa jest, ali to ne znači da je i službeno predao vlast, štoviše, vladanje iz egzila nije ništa novo, a u ovom slučaju Mansour se i nalazi u Jemenu, navodno, u Adenu.
Dakle, može se reći kako je Saudijska Arabija u Jemenu po istom ključu kao što je i Rusija u Siriji (također pozvana od strane UN priznatog predsjednika). Naravno, mnogi će se složiti kako situacija nije ista jer, kao prvo, razina potpore za sirijske i za jemenske pobunjenike nije ni približno na istoj razini. Bio bi to uistinu ogroman popis kada bismo išli navoditi koje su sve države vojno, politički, financijski i diplomatski pomagale sirijske pobunjenike. Tko pak pomaže jemenske? Službeno - nitko (neslužbeno jedino Iran, možda u neku ruku i libanonski Hezbollah).
Dakle, reći da je rat u Siriji i rat u Jemenu "ista stvar" samo drugog predznaka, nije baš točno. No, točno je da su sve ovo ratovi koji se svakako vode putem posrednika, odnosno govorimo o ratovima gdje se Saudijska Arabija i Iran natječu za utjecaj.
Saudijska Arabija je pritom, opravdano, vrlo frustrirana jer im nije jasno kako je moguće da oni ne vode u tom srazu kada na svojoj strani imaju doslovno cijeli Zapadni svijet, arapski svijet (odnosno arapsko vodstvo), pa čak i Izrael. Geopolitički gledano, sve to zajedno izgleda vrlo loše po saudijski imidž - nisu uspjeli "obuzdati" čak ni maleni Katar (koji upravo s Iranom potpisuje trgovinske sporazume).
Nadalje, kao što i znamo, Saudijsku Arabiju danas de-facto vodi prijestolonasljednik, princ Salman, koji se svijetu nudi kao poprilično zagonetna figura. S jedne strane obećava modernizaciju Saudijske Arabije, religijsku toleranciju, obračun s ekstremizmom - sve vrlo, vrlo pozitivne stvari - s druge strane želi se u regiji dokazati kao moćnik pod čijim vodstvom će Saudijska Arabija biti centralna sila Bliskog istoka.
Znajući u kakvoj regiji vlada svjestan je da mora pobijediti u ratu u Jemenu, Sirija je manje bitna. Ako ne uspije ostali Arapi gledat će ga kao slabašnog i neiskusnog mladog princa koji nije u stanju kontrolirati situaciju. Drugim riječima, za njega je ovo biti ili ne biti trenutak. Pritom se čak ne bori samo za svoj ugled već i za ugled svojih Zapadnih saveznika, primarno SAD-a, koji su podržali njegov vojni pohod u Jemenu (a to zaista i jest njegov vojni pohod jer napad na Jemen započeo je dok je on bio na funkciji ministra obrane).
Ali kako "dobiti rat" u jemenskom kaosu? Postoji jedna mogućnost, vjerojatno i jedina - razbiti pobunjeničku alijansu na način da jedna frakcija uguši drugu. Naime, alijansa je zanimljiva, odnosno do nedavno je bila, s jedne strane tu su šijitski pobunjenici Houthiji (čije vodstvo, izjave i generalni modus operandi sve više podsjeća na Hezbollah, odnosno osjeća se iranski utjecaj), a s druge su pak snage lojalne dugogodišnjem jemenskom predsjedniku Aliju Abdullahu Salehu.
Saleh pak pripada (odnosno "pripadao" je do danas, ali o tome kasnije) religijskoj sekti Zejdije. Tko su oni? Riječ je o muslimanskoj sekti koja je u 8. stoljeću nastala iz šiitskog Islama, a ime je dobila po Zejd ibn Aliju, unuku Husejna ibn Alija. Zejdije su oko 40% muslimana u Jemenu. Ono što je također zanimljivo kod njih je da su oni, po uvjerenjima, najsličiniji muslimanima sunitima.
U geopolitičkom smislu to pak znači da će Saudijska Arabija najprije računati na njih za obračun protiv Houthija. Tako je i bilo - nešto se značajno dogodilo ovog vikenda. Istina, trzavice između Houthija i Salehovih pristaša osjećale su se već mjesecima, ali sve dok su imali zajedničkog neprijatelja, saudijskog agresora, moglo se računati da će ostati složni. No, ovog vikenda je sam Saleh objavio nešto vrlo značajno - poručio je kako je odlučio "okrenuti novu stranicu" po pitanju odnosa prema Saudijskoj Arabiji.
Fidel Castro Ali Abdullah Saleh 2000. godine u Havani Čim je on to izgovorio krenule su žestoke borbe između njegovih snaga i Houthija na prostoru glavnog grada Sanaa, a odmah su se umiješali i saudijski vojni zrakoplovi koji su počeli bombardirati položaje Houthija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
