Prije točno mjesec dana, 7. listopada ove godine, oružano krilo palestinske skupine Hamas pokrenulo je veliki i iznenadni napad na Izrael. Zbog činjenice da je u napadu ubijen velik broj civila, preko tisuću, mnogi će se složiti da je riječ o ogromnom terorističkom napadu. Jasno, u tom kontekstu Izrael je u ovih mjesec dana počinio još i 10 puta veći teror ubivši preko 10.000 Palestinaca u Gazi. To ne umanjuje zastrašujuće posljedice Hamasovog prodora u južni Izrael, no tu operaciju treba sagledati i s jedne analitičke distance, ne samo kroz emotivnu reakciju koja sad služi Izraelu i za pokretanje tolike odmazde.
Jer ono što je Hamas izveo 7. listopada moglo bi postati udžbenički primjer tzv. neregularnog ratovanja. Za početak, što je to uopće "neregularno ratovanje"? Postoje razni nazivi koji nisu baš unificirani. Neki kao spominju "hibridno ratovanje" ili čak "sukobljavanje u sivoj zoni". No, sve se svodi na otprilike isti koncept - riječ je o vrsti ratovanja koja uključuje asimetrične, multidimenzionalne i indirektne načine ostvarivanja nekog konkretnog cilja. Obično se koristi od strane zemlje ili određene snage koja nema adekvatne mogućnosti oslanjanja na konvencionalnu vojsku. U prijevodu: neregularno ratovanje služi slabijima da bi se mogli nositi s jačima. Palestinski Hamas je doslovno simbol toga.
Izrael je jedna od najnaprednijih vojski svijeta. Pojas Gaze pak godinama drže pod strogom blokadom, povremeno napadajući i ubijajući tamošnje stanovništvo (s time da je ovo najveći izraelski napad do sad). Hamas je pak islamistička organizacija koja ima svoje vojno i političko vodstvo. Jasno je da se ne mogu direktno suočiti s Izraelom "prsa o prsa" jer nemaju ni približno adekvatno naoružanje za takav sukob. U takvoj situaciji mogu se ili predati, odnosno postati nešto što je kasnije postao i palestinski PLO, ili se pokušati nastaviti boriti drugim taktikama, neregularnim taktikama.
U tom smislu Hamasova operacija 7. listopada, "Poplava Al-Aqsa", bila je klasični primjer brutalnog, ali uspješno izvedenog scenarija neregularnog ratovanja.
Prvi i najvažniji faktor u provedbi tog napada bio je držanje svih planova u najstrožoj tajnosti. I onda, u rano jutro 7. listopada, njihove snage pokrenule su siloviti simultani raketni napad na Izrael s preko 2000 raketa. Čak i slavni izraelski protuzračni sustav Iron Dome (Željezna kupola) nije bio u stanju nositi se s tolikim udarom. No, raketni napadi bili su samo skretanje pozornosti...
Dok je izraelska vojska pratila rakete koje su masovno letjele prema izraelskim gradovima, pripadnici Hamasa odmah su krenuli u brzi udar buldožerima na zidove koje je Izrael podigao oko Pojasa Gaze. Probili su rupe na nekoliko mjesta i krenuli u brzi juriš na izraelski teritorij. Pretpostavlja se da se probilo više stotina Hamasovih boraca.
U kasnijim medijskim izvješćima najčešće se spominju Hamasovi napadi na civilne zone, no napadnute su i izraelske vojne baze. U napadu, koji je zatekao izraelsku vojsku neopisivo nespremnu, ubijeno je oko 300 izraelskih vojnika. Dakako, napadnuti su i gradovi i naselja, širi teritorij izvan Pojasa Gaze.
Tu dolazimo do još jednog aspekta neregularnog ratovanja - do taktike koja se naziva "šok i strahopoštovanje" (eng. shock and awe). Riječ je o okrutnoj taktici koja ima za cilj prouzrokovati šok, zbunjenost neprijatelja, dovesti ga u stanje gdje gotovo da ne može vjerovati što mu se događa. U tom kontekstu su ubijani i izraelski civili, a neposredno nakon su objavljivane i snimke na društvene mreže. Cilj je bio duboko stresti Izrael, kojeg Hamas smatra ne samo neprijateljem već i entitetom kojeg treba uništiti, izazvati zbunjenost. Čini se da su u tome i uspjeli jer reakcija izraelske vojske bila je spora, slaba, zbunjena...
Nadalje, kad izraelska vojska napokon jest stigla na mjesto napada počeli su kaotično pucati na sve što se kreće. U toj panici izrešetali su kuće u kojima su bili i Hamasovci i civili. To je nešto o čemu se u epilogu ove situacije ne priča previše, ali svjedoci su ispričali kako je na nekim mjestima izraelska vojska u razmjeni vatre greškom ubijala i civile. Očito je da su tog jutra dobili naredbu da svim sredstvima uguše napad, što su i učinili, ali cijenu su zasigurno platili i civili. To je još jedan "bod" za Hamas u kontekstu ove brutalne partije neregularnog ratovanja.
Pokolj civila, uključujući u kibucima i na glazbenom festivalu koji se održavao u blizini, definitivno spada u okvire taktike "šoka i strahopoštovanja". Dakako, Hamas nije jedini koji se poslužio time, primjera je mnogo. Teroristički napad na SAD 11. rujna 2001. svakako se može svrstati na taj popis, ali i američko zastrašujuće bombardiranje Bagdada 2003. godine.
Idući Hamasov potez bio je uzimanje taoca, njih preko 200. To je još jedna komponenta neregularnog ratovanja. Taoci im koriste kao poluga za pregovaranje, iako Izrael nije pokazao previše interesa (što je Hamas mogao i pretpostaviti), a i u izraelskom bombardiranju Gaze je navodno već ubijeno više desetaka tih taoca.
No, neregularno ratovanje ne uključuje samo borbene operacije. Zapravo, sve što može voditi prema nekom cilju može se svrstati u domenu neregularnog ratovanja, svakako i informacijski i propagandi sukob.
Naime, nakon Hamasovog napada uslijedio je vrlo očekivani izraelski brutalni udar na Pojas Gaze koji sad traje već mjesec dana. Preko 10.000 ubijenih civila, od toga čak oko 4 tisuće djece, sve to su strašne slike - ali možda slike na koje je Hamas računao? Jer i izraelska reakcija je dio Hamasovog plana. Slike stradalih civila u Gazi također postaju dio neregularnog ratovanja u režiji Hamasa. Kako? Zar bi to značilo da je Hamas svjesno doveo izraelski gnjev na glave palestinskih civila? Vrlo vjerojatno. No, stvari se trebaju gledati iz ovog konteksta - Izrael ovom odmazdom svakog dana gubi globalnu potporu.
Na ulicama diljem svijeta traju prosvjedi potpore Palestini, ne Izraelu. Jasno, malo tko prosvjeduje baš podupirući Hamas, no to se ni nije očekivalo. Jer ako je cilj palestinska stvar, proboj kroz blokadu i okupaciju, onda ovo - bez obzira na već 10.000 mrtvih - djeluje.
Milijuni ljudi diljem svijeta do prije mjesec dana možda nisu ni znali gdje je Pojas Gaze, što se to tamo uopće događa, a sad znaju puno više. Kad pak čuju za okupaciju palestinskih teritorija još od sredine prošlog stoljeća, za progon palestinskog naroda, jasno je da "palestinska stvar" u neto političkom bodovanju svakako napreduje dok Izrael sve više izgleda kao produžena ruka zapadnog imperijalizma (što, dakako, nije daleko od istine).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
