Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Julian Assange Show: Noam Chomsky i Tariq Ali (transkript)

17 Objavljeno:

U 10. nastavku emisije Juliana Assangea na postaji RT, gostovali su poznati aktivist i povjesničar Tariq Ali (u studiju) i svjetski poznati autor i lingvist, Noam Chomsky (putem video veze). Naravno, emisija je snimljena ranije i emitirana tek sada, pošto se u trenutku emitiranja Julian Assange nalazi u privremenom azilu u ekvadorskoj ambasadi u Londonu gdje čeka potencijalni politički azil za Ekvador.
Ovo je bila možda i najzanimljivija emisija Assangeovog show-a, kako ih i sam Assange naziva "divovi intelektualne ljevice" iznijeli su svoja precizna promišljanja o temama koje variraju od Arapskog Proljeća, bombardiranja Libije, pokreta diljem Latinske Amerike do teorije da kapitalizam, navodno, ide uvijek uz demokraciju.

Oba gosta se slažu kako su autonomni narodni pokreti diljem Latinske Amerike zasigurno najvažniji događaji unatrag nekoliko desetljeća.
Također, bilo je govora i o herojskom otporu Kube protiv imperijalističkog susjeda kao i o činjenici da kapitalizam nije najefikasniji sustav.
Posebno je interesantna opservacija koju je ponudio Noam Chomsky po pitanju izbijanja pobuna u Arapaskom svijetu - ističe kako se pobune "smiju" desiti svugdje, osim u državama koje su od najvećeg interesa zapadnih sila, a to su u prvom redu Saudijska Arabija, Emirati, Kuvajt i drugi proizvođači nafte.
Oba gosta se slažu kako su Tunis i Egipat, barem inicijalna faza, došli kao iznenađenje SAD-u i Francuskoj. No, kako ističe Ali, zato je krvavu cijenu platila Libija. Ističe kako je NATO 6 mjeseci bombardiro Libiju samo kako bi se imperijalizam čvrsto "instalirao" u regiji i iz Libije nastojao upravljati Arapskim svijetom.

Poruke oba gosta mlađim generacijama su također važne, složni su kako se nove generacije moraju radikalizirati i pripremiti na djelovanje, jer ovaj svijet im ništa neće dati na pladnju.

Transkript: Noam Chomsky i Tariq Ali, Julian Assange Show


Julian Assange (uvodne riječi): "Tijekom posljednje dvije godine nove forme revolucija su stvarane. Danas o tome razgovaram s dva diva intelektualne ljevice - Noam Chomsky, poznati lingvist i buntovni mislilac, i Tariq Ali, ulični borac i vojni povjesničar. Zanima me što oni misle - kuda svijet ide i kuda bi trebao ići."

Julian Assange: "Tariq, Noam, 2011 i 2012 su bile povijesne godine za pokrete oslobođenja diljem svijeta, da li ste ih očekivali?"
Tariq Ali: "Nisam ih očekivao, mislim da većina nije. Zanimljivo je kako imate pobune u arapskom svijetu, mnogi su isticali kako ljudi tamo nisu zainteresirani za demokraciju i kako se Muslimani genetički protive demokraciji. Ipak, upravo je okupacija trga Tahrir inspirirala aktiviste i diljem SAD-a, čak i u Rusiji. Tko je mogao očekivati da će se i u Rusiji pojaviti? Arapsko Proljeće je poprilično zarazno i još uvijek se širi na mnogim mjestima."

Julian Assange: "Noam Chomsky?"
Noam Chomsky: "Ne mogu reći da sam ih predvidio, no očekivao sam da će prije ili kasnije izbiti narodna reakcija na žestoki klasni rat koji se odvija već cijelu jednu generaciju i ima sve predispozicije klasnog konflikta. Primjerice u SAD-u, stvoreno je veliko bogatstvo, ali ono završava u džepovima sićušne manjine. Ekstremnu nejednakost u SAD-u doslovno je stvorila jedna desetina populacije, primarno menadžeri hedge fondova, direktori velikih korporacija itd. Govorim o SAD-u, ali ovaj fenomen je globalan. Uzmimo Egipat, pokret koji je krenuo s trga Tahrir zvao se "Pokret 6. travnja" i postoji razlog, 6. travnja 2008. je bio dan velikog radničkog prosvjeda na velikim industrijskim postrojenjima diljem Egipta. Jedna manja skupina tehnološki obrazovanih ljudi nastojala im je pomoći putem socijalnih medija i sličnim načinima. Prosvjedi su ugušeni od strane diktature. No, ta skupina profesionalaca je osnova pokreta "6. travanj", zadržali su ime. To je jedna indikacija koja govori koliko su duboki ovi prosvjedi. Naravno, za mnoge je to bio prije svega trenutak kada se pružila šansa da se nešto poduzme, ali prethodilo je puno pripremanja, slično kao i u Tunisu. Nisam predvidio, ali činjenica je da se sada proširilo na cijeli svijet u jednoj ili drugoj formi.

Tariq Ali: "Mislim da je Noam u pravu. U esenciji ono što sada vidimo, zajedno s neoliberalnom ekonomijom, je kontrakcija politike. Već neko vrijeme govorim o tome. Primjerice u zapadnoj politici, nemamo ni ekstremnu ljevicu ni ekstremnu desnicu nego ekstremni centar. I taj ekstremni centar okuplja i lijevi i desni centar koji se slaže s osnovama - vođenje ratova, okupacija država, kažnjavanje siromašnih, forsiranje mjera štednje. Više nije bitno koja je stranka na vlasti, bilo u SAD-u ili općenito u zapadnom svijetu, stvari su uvijek iste, postoji kontinuitet iz jednog režima u drugi, što utječe na funkcioniranje medija koji su postali sve uži - postoji jako malo diverziteta i debata u mainstream medijima. To je snažna karakteristika današnjice. To je diktatura kapitala koji vlada putem ovog ekstremnog centra. Arapske države imale su diktature poduprijete zapadom već duže vrijeme, brzinu kojom se to sada mijenja nitko nije mogao predvidjeti."

Julian Assange: "Smatrate li da je upravo nedostatak predvidljivosti bio razlog njihovog uspjeha? Jer da su pobune bile predvidljive, mehanizmi bi ih zaustavili."
Tariq Ali: "Da, i pritom govorimo o zaista ekstremnim mehanizmima, pokušalo se tući ljude, zatvarati aktiviste, mučiti ih, ali brzo je izmaklo kontroli. Primjerice u Tunisu, SAD i Francuska jednostavno nisu više mogle kontrolirati što se događa. I oni su bili iznenađeni. Organizirali su se i uspjeli preuzeti proces tek kasnije kada su 6 mjeseci bombardirali Libiju. Tim NATO napadom pokušali su ponovno uspostaviti kontrolu nad arapskim svijetom., ali situacija je i dalje izuzetno nestabilna. Neki ljudi će reći kako se nije puno toga promijenilo, to možda je točno, ali nešto se ipak značajno desilo. Mase su naučile da se moraju pokrenuti ukoliko žele nešto promjeniti. To je velika lekcija ovih pobuna.

Julian Assange: "Htio bih pitati - koliko izbora zapravo imaju? Moraju li se novi režimi jednostavno nositi sa situacijom koja je oko njih? Kada je riječ o odnosima s drugim državama. Primjerice, znajući da je Kuba samo 90 milja udaljena od Miamija, samo 90 milja od agresivne supersile koja emitira propagandu u Kubu, biste li uveli cenzuru? Biste li uveli državnu policiju? Kao način sprječavanja pokušaja uklanjanja nezavisnosti s Kube. Jer čini mi se kako su ovo pitanja koja će si države morati postaviti, nakon svrgavanja loše vlasti - kako ostati nezavisne od zapadnih sila?"
Noam Chomsky: "Kuba je jedan izuzetno poseban slučaj. 50 godina SAD ima cilj ugušiti i zgaziti Kubu. Kennedyev savjetnik za Latinsku Ameriku rekao je kako je opasna Castrova ideja 'uzimanja stvari u svoje ruke' jer bi druge države u sličnim uvjetima mogle početi slijediti taj put i uskoro bi se cijeli sistem američke kontrole mogao raspasti. Iz tog razloga SAD je kontinuirano provodio, u prvom redu, masovnu kampanju terora protiv Kube. Kuba je vjerojatno pretrpjela više terora od SAD-a nego cijeli ostali svijet zajedno. Nadalje, Kubu se nastoji ekonomski ugušiti.

Julian Assange: "Ako ste vi država koja želi nezavisnost, o drugim vrstama nezavisnosti možemo kasnije, ali ako ste država koja želi biti nezavisna od NATO-a ili pak Kine ili Rusije, ta želja dolazi uz visoku cijenu. U slučaju Kube, stalno su morali biti pred mogućim ratom."
Noam Chomsky: "Ako pogledate po svijetu, mnoge države su ugrožene, ali nijedna kao Kuba. No, ako pogledamo malo južnije, države Južne Amerike - po prvi puta, još od doba europskih kolonizatora, po prvi puta u 500 godina, zemlje se značajno kreću prema nezavisnosti, prema integraciji. Ostala je još samo jedna američka baza u Južnoj Americi, to je zaista nevjerojatno.

Julian Assange: "Što vi mislite o tome Tariq?"
Tariq Ali: "Smatram kako, unatrag više desetljeća, daleko najvažnije promjene koje možemo vidjeti dolaze upravo iz pravca Južne Amerike. Bio sam u Venecueli, Boliviji, Brazilu... raspoloženje je jednostavno drugačije. Mnogi ljudi će vam reći - ovo je prvi puta da se zaista osjećamo nezavisno. Koje god slabosti bile ovih režima, a ima ih ponešto, to su zaista suverene države i ponašaju se kao suverene države. Primjerice, kada Chavez nešto poruči SAD-u, on je potpuno otvoren i iskren. Rekao mi je jednom - 'dao sam govor u UN-u i mnoge države koje ne mogu te stvari reći javno, nakon govora su mi prilazile i zahvaljivale se govoreći mi kako ja govorim za sve, na što sam im ja rekao kako i oni mogu govoriti ako žele', no, očito je kako mnogi smatraju kako ipak ne smiju. Uglavnom, ovo je danas pozitivan osjećaj koji se osjeća u cijeloj Latinskoj Americi izuzev Kolumbije, Meksika i djelomično Čilea. Izuzev tih država, ljudi diljem Latinske Amerike se počinju osjećati jako nezavisno. Mislim da će to biti veliki problem za SAD koji je opsjednut Arapskim svijetom, Kinom i sad Iranom. No, u Južnoj Americi već cijelo desetljeća, malo i više, SAD više nije u kontroli."
Noam Chomsky: "Da, izuzetno su zabrinuti. Štoviše, danas se pitaju - ako ne možemo kontrolirati Latinskom Amerikom, kako ćemo kontrolirati ostatkom svijeta? Ako ne možemo kontrolirati ni naše dvorište, kako ćemo onda sve ostalo? - najveća briga SAD i drugih imperijalnih sila, u prvom redu Francuske i Britanije, je da bi sada i Bliski istok mogao izmaći kontroli. A za njih je to jako ozbiljno, daleko ozbiljnije nego Južna Amerika.
Tariq Ali: "Slažem se. Zato su i napravili invaziju na Libiju, uopće nemam sumnji po tom pitanju. Žele preko Libije ponovno uspostaviti kontrolu."
Noam Chomsky: "Da, tako je. Ali smatram kako je sve već završeno. Ako pogledamo što se desilo za vrijeme Arapskog Proljeća, zemlje koje su najvažnije zapadnim imperijalističkim silama, proizvođači nafte, one su pod strašno čvrstom rukom. U Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Emiratima, glavnim regijama gdje se proizvodi nafta, pobuna nikad nije uspjela dobiti maha. Prije svega zbog prijetnje sigurnosnih snaga, koje podupire zapad, prijetnja je bila toliko velika da se ljudi doslovno nisu usudili ni izaći na ulice. S druge strane Zapad - u prvom redu Francuska, Tunis, SAD, Britanija i Egipat, slijede poznati tradicionalni put. Doslovno postoji knjiga pravila - kada vaš omiljeni diktator izgubi mogućnost vladanja, podupirete ga sve do zadnjeg trenutka, kada to više nije moguće - recimo ako se vojska okrene protiv njega - okupite svoju intelektualnu klasu koja će se razbacivati zvučnim frazama o demokraciji i tada nastojite vratiti stari sistem, koliko je god moguće. Primjeri su bili Somoza, Marcos, Duvalier, Mobutu, Suharto - to je doslovno rutina, morate biti stvarno neupućeni da ne primijetite to."

Tariq Ali: "No, Juliane, mislim da je pravi problem činjenica da se sama demokracija nalazi u jako ozbiljnim nevoljama, zbog korporacija. Kada imate dvije europske države, Grčku i Italiju, u kojoj političari abdiciraju i prepuštaju vlast bankarima - kuda to vodi? Ono čemu svjedočimo je proces u kojem će demokracija ostati sve više bez svojeg sadržaja, kao prazna ljuska. I to je ono što strašno ljuti mlade ljude, koji osjećaju - što god da napravimo, za koga god da glasamo - ništa se ne mijenja.
Julian Assange: "Od kuda dolazi taj problem - jesu li krivi mediji, struktura? Ogromna stabilnost centra koji kontrolira periferiju putem sofisticiranijih metoda telekomunikacije? Što je uzrok?"
Tariq Ali: "Mediji su postali centralni potporanj establišmenta, daleko više no što su bili za vrijeme Hladnoga rata. Tada su se morali dokazivati Rusima u stilu 'naš sistem je bolji nego vaš', a sada više nemaju tu potrebu za dokazivanjem."
Julian Assange: "Prije su slobodu izražavanja koristili kao štap za mlaćenje po Sovjetima i sada više nemaju potrebe. Mislim da ste imali neku vrstu alijanse između liberala, vojske i elite na zapadu, svi su se udružili u jednu neprirodnu alijansu kako bi se dokazali Sovjetima, sada je ta alijansa slomljena."
Tariq Ali: "Da. Nadalje, na zapadu sada već imaju toliko snažnu kontrolu da se doslovno mogu provući i s ubojstvom. Obama je sada potpisao zakon prema kojem američki predsjednik može ubiti američkog državljanina bez ikakvih pravnih konzekvenci, bez suđenja. Nijedan predsjednik u povijesti SAD nije učinio tako nešto. Čak i u vrijeme građanskog rata, ljudima koji su nastojali ubiti Lincolna i koji jesu ubili Lincolna, ipak se sudilo. Ovaj napad na ljudske slobode je izuzetno uznemirujuć i snažno pogađa demokraciju."

Julian Assange: "Što se tiče pokreta u Latinskoj Americi. Latinska Amerika je sada po tehnološkoj razini negdje gdje je SAD bio u 70-ima. Možda naprednija industrijska zemlja jednostavno ne može preuzeti model manje industrijalizirane zemlje. Da li bi mi trebali odbaciti industrijalizaciju ako bi i sami željeli postići nešto slično?"
Tariq Ali: "Ne mislim tako. Štoviše, većina zapadnih zemalja su vrlo rado provele proces deindustrijalizacije i pretvorile Kinu u dominantnu ekonomsku silu svijeta, isto se desilo i s Britanijom u 19 stoljeću. Kina je svjetska tvornica danas. Unatoč činjenici da nezaposlenost raste na zapadu, ukupan broj svjetskih radnika je bio 1 milijarda 70-ih i 80-ih godina, danas je 3 milijarde zahvaljujući procesima u Kini, Indiji i na prostorima Južne Amerike. Stoga smatram kako mnoge od ovih 'naprednih' država mogu jako puno naučiti iz primjera Južne Amerike.

Julian Assange: "Noam, postoji li model? Praktičan i funkcionirajući model?"
Noam Chomsky: "Postoje razni modeli, ali smatram da narodne snage ne bi trebali tražit modele - trebale bi ih stvarati. I upravo to se i događa na prostoru Južne Amerike, oni sami stvaraju svoje modele. Uzmimo primjerice Boliviju, nevjerojatna stvar se dogodila tamo - najpotisnutija populacija, najugnjetavanija populacija južne polutke, autohtoni stanovnici, ušli su u političku arenu i preuzeli vlast. I sada se bave svojim vlastitima brigama. Isto se događa i u Ekvadoru, djelomično i u Peruu, svi oni razvijaju nove i značajne modele. Neke aspekte tih modela zapad bi morao preuzeti što je prije moguće ili ćemo svi nestati."

Julian Assange: "Uvijek se govorilo kako kapitalizam i demokracija idu jedno s drugim, no, Kina je postala primjer koji je kapitalistički, ali nije demokratski."
Tariq Ali: "Nikada nisam vjerovao u tu tezu da kapitalizam i demokraciju idu zajedno. Kina pokazuje da je najuspješnija kapitalistička država današnjice ujedno i države bez trunke demokracije. No, čak i kroz povijest, za vrijeme nekoliko stotina godina koliko kapitalizam postoji, kapitalizam je funkcionirao bez demokracije, sve do početka 20. stoljeća. Žene su dobile pravo glasa tek nakon Prvog svjetskog rata. Dakle, bez demokracije ili uz krnju demokraciju, to kapitalizmu najviše odgovora. Ta priča da kapitalizam i demokraciju idu zajedno je floskula koja datira iz vremena Hladnog rata. Njome se tuklo po Rusima i Kinezima, ali sama teza nema nikakve osnove u povijesnim činjenicama.

Noam Chomsky: "Kao prvo mi ni nemamo kapitalistička društva, imamo varijacije državnog kapitalizma i tako je svugdje gdje god funkcionira industrijski sistem. Primjerice u SAD-u, utjecaj države na ekonomiju je ogroman. Uzmimo primjerice ovo što nas troje sada radimo, sistem komunikacije je baziran na IT revoluciji. Računala, internet, sateliti, mikroelektronika itd. Većinu toga je proizveo državni sektor. Štoviše, upravo ovdje gdje sada sjedim, na MIT-u, te stvari su razvijane tijekom 50-ih i 60-ih i to većinom financirano od strane Pentagona. Desetljećima je ovo bio javni sektor, dok nije predan u ruke privatnog za komercijalizaciju i profit."

Julian Assange: "30-ih godina Sovjeti su se hvalili kako imaju najnapredniju tehnologiju i sukladno tome najnapredniji sistem. Kasnije su se na isti način hvalili i Nacisti. Da li je sudbina svakog sistema da u konačnici, bez obzira na ideologiju, bude progutan od strane onog sistema koji je efikasniji i tehnološki napredniji?"
Tariq Ali: "Da, ali samo ako u isto vrijeme raste i vojno. Primjerice, SAD je trenutačno ekonomski slab, dug je ogroman, ovo je prava strukturalna kriza, ali u isto vrijeme jako je dominantan vojno. I upravo vojnom silom dominira drugim dijelovima svijeta, koji možda dobro stoje ekonomski, ali nemaju toliku vojnu moć. To je problem s kojim se suočavamo."

Julian Assange: "Možemo li reći kako je totalitaristički kapitalizam najefikasniji sistem i sukladno tome će zagospodariti?"
Noam Chomsky: "Ne, kapitalizam nije efikasan sistem. Štoviše, pogledajmo Kinu. Kineski rast je bio spektakularan, ali Kina je rasla isključivo kao tvornica u kojoj se slažu proizvodi i ona je tvornica primarno za naprednije industrijske zemlje iz njene periferije - Japan, Tajvan, Južna Koreja. Uzmite primjerice Foxconn tvornice u Kini, koje su odvratne i čiji su radni uvjeti groteskni, ali te tvornice su u vlasništvu Tajvana. Proizvode Apple računala, Dell računala itd. No, činjenica je kako je Kina do sada bila samo tvornica za napredne državno-kapitalističke države u njenoj periferiji i za zapadne međunarodne korporacije. Naravno, prije ili kasnije, Kina će početi napredovati na tehnološkoj ljestvici. Štoviše, u nekim segmentima to se već i događa. Kina već sada inovira, primjerice sa solarnim ćelijama koje su bolje od drugih. Ali to je jedan dugi i spori proces."

Julian Assange: "Tariq, i vi i Noam ste proživjeli dugi život kao aktivisti. Kada pogledate novu generaciju aktivista na zapadu, koja se tek sada polako počinje politički radikalizirati - 'internetska radikalizirana mladež', je možda najbolji termin kako bi ih ja opisao. Što im želite poručiti? Koju poruku poslati iz desetljeća borbi koje ste vodili? Jer učinili mi se kao je 80-ih i 90-ih došlo do prekida kontinuiteta zapadnjačkog disidentizma."
Tariq Ali: "Trudim se ne davati savjete mlađim generacijama, jer generacije se razlikuju i svijet se razlikuje. Jedini univerzalni savjet bi bio - nemojte odustajati. Proživjeti ćete teške trenutke i biti će dana kada ćete osjećati kako je sve izgubljeno i postajati ćete pasivni, ali pasivnost vodi u očaj. Mislim da je izuzetno važno za mlade ljude koji odrastaju danas da budu aktivni, jer aktivnost vodi u nadu. Jer ako ne budu aktivni, nitko im ništa neće servirati na tanjuru. To je ujedno i lekcija ovih nekoliko proteklih godina s novom radikalizacijom. Nemojte odustati, zadržite nadu, ostanite skeptični, budite kritični prema sistemu koji nas sve dominira i prije ili kasnije, možda ne u ovoj, ali u idućoj generaciji, stvari će se ipak promjeniti."
Julian Assange: "Noam?"
Noam Chomsky: "Puno se toga promijenilo kroz godine i često se promijenilo na bolje. Stvari su se mijenjale jer se mnogo upornih ljudi posvetilo tome. Povijest nije završila, promjene su pred nama i možemo utjecati na njih. No, postoje veliki problemi. Ako naša vrsta nastavi ovim putem, vjerojatno ćemo biti suočeni s uništenjem. Pogotovo kada je riječ o fosilnim gorivima. Ne smijemo biti kao ovce kao padaju s litice."

Cijeli video:

Prijevod na hrvatski: Marko K. (advance.hr)
Naslov originala: The Julian Assange Show: Noam Chomsky & Tariq Ali (E10)
Direktan link na original:
http://www.youtube.com/watch?v=4iJjtEMamjc
Datum objave originala: 27.6.2012

Izvori i reference:
RT youtube.com

Komentari

(17):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Sortiranje: | Prikaz:
  1. 0
    imota
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    17:42 | 30.06.2012.
    Treba vidjeti tko je revolucijom profitirao. Za "Lenjinovu revoluciju" i nije trebalo puno love, jer je situacija već bila zrela za revoluciju, tako da su i sasvim mala inicijalna sredstva bila dostatna da se zamašnjak revolucije pokrene. Jednom pokrenut nastavio se vrtjeti napajan energijom (sredstvima) kojima je raspolagao sustav. Najizdašniji stvarni sponzori revolucije, svojom voljom ili ne, bili su ruski seljaci. Oni su i podnijeli najveći teret u sredstvima i ljudstvu! Naravno, kao i uvijek, profitirao je netko drugi.
    Prikaži cijeli komentar
  2. 0
    PosmatraCH
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    14:00 | 28.06.2012.
    Da, kao što reče @Aragorn, svijet je nažalost u deficitu sa ljudima kao što su Noam, Tariq i njima slični. Konformizam se njeguje do nivoa leminga. Jer samo tako idioti koji ne prezaju da se mažu raznim bojama bilo teističkim, bilo ateističkim mogu da profitiraju.
    Stoga bih samo da razjasnim jednu stvar koja me strašno nervira.
    A to su predrasude. Ne slažem se sa @radnik koji stoji na stanovištu religije kao opijuma. Ako pod religijom smatramo prije svega suštinsku vjeru u jednog Tvorca koji je sve ovo pokrenuo.
    NAjviše zbog toga što kad posmatramo objektivno sve ideologije, vidjecemo da u svakoj imamo ogromne količine onih konformista koji će vrlo rado iskoristiti sve mogućnosti sistema, ito na štetu ostalih. Niti jedna religija koja je izgradila svoje kelrikalne sisteme nije ostala imuna od toga. I svi mi svakodnevno na djelu vidimo ljude koji se zaklinju u Boga, prvi su u svim obredoslovljima a krše sve temeljne principe koje religija promoviše. Oni istinski učeni ljudi koji koriste svoju glavu uvijek budu marginalizirani. Kao što je Čomski i Tariq marginaliziran u mainstream medijima današnjice. Ista stvar, (ako budemo iskreni i dovoljno informisani vidjećemo da) se bila pojavila i u Socijalizmu. Tu smo imali partijske sluzbenike koji su uzivali sve mogucnosti tog sistema, zaklinjali se u tu ideologiju a pri tome su uzivali sve mogucnosti Kapitalizma i to na štetu ostalih. Klasna slika je uvijek prisutna jer ona ne proizilazi iz sistema, nego iz čovjekovog odnosa prema svjetu koji ga okružuje.
    Prikaži cijeli komentar
  3. +5
    svart_viking
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    12:54 | 28.06.2012.
    Odličan prijenos intervjua. Mladi kao i ja ne smiju ostati slijepi i ne smiju odustati od svojih ideala.
    Bravo, advance!!
    Prikaži cijeli komentar
  4. -1
    izeljko
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    12:24 | 28.06.2012.
    @imota
    mozda bi bilo dobro pitati Lenjna odakle mu lova za njegovu revoluciju. Posto to nije moguce, zamolio bih nekog, da nam svima, objasni kako mu je to uspjelo. Uvjeren sam da ima ljudi, znanstvenika, koji bi nam mogli dati, bar priblizan, odgovor na 'goruce' pitanje.
    Zahvalan sam svima koji to pokusaju !
    Prikaži cijeli komentar
  5. +2
    Aragorn
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    10:55 | 28.06.2012.
    Svijet su preuzeli idioti te imaginarne razine, da nikoga od njih uopće ne dira što vodeći umovi govore da su idioti i da je sve providno. Oni gaze dalje. Mislim da je većina ljudi na planeti zadnjih 60 godina strašno potonulo u konformizam, te da im je dizanje stražnjice s fotelje nešto najveće što u životu mogu dati od sebe. Kao što svi vidimo, izuzetno je teško skupiti par stotina pravih prosvjednika. Čitam na Wikipediji sirijsko stanje s jedne i druge strane.... "Rebelsi" imaju vojsku od već 40 000 ljudi i formiran zapovjedni kadar. Ukoliko ovo stanje u zemlji potraje još koju godinu, Sirija će zapasti u psihološku apatiju, ponestat će koječega, ljudi će okrenuti glave i odbiti se boriti za svoju zemlju. Identično kao u Libiji. Ne dođe li do jače gospodarske podrške simpatizera sadašnje Sirije, ta zemlja će skončati kao i Libija. Vojska jede, pije, oblači se, mora biti u formi, mora imati oružje. U ovom stanju teško je očekivati da će to imati naredne dvije godine uz maksimalnu izolaciju te zemlje. Vrijeme će pokazati.
    Prikaži cijeli komentar
  6. +2
    Seg
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    09:36 | 28.06.2012.
    @Istina 1
    ne "božija" volja već NAŠA volja! Mi sami, bez ikakvog boga/božanstva, moramo spoznati ljubav i to se postiže kroz prihvaćanje osobne odgovrnosti
    Ovo kada se zaziva u boga je tipično dosadašnje razmišljanje po principu "netko drugi će riješiti naše probleme i dati nam "snage", koje trenutno koči čovječanstvo...
    I btw "Bog" je apsolutan i prema tome je njegovo stanje nepristrano i u njemu je normalno i da svi propadnemo u uništenju i da svi sazrijemo u nova prosvjetljena bića. Jedino što nam je "bog" tu omogućio je da sami biramo kako ćemo završiti
    I btw #2, da, ljubav je uistinu riješenje, ali ne ljubav u obliku popuštanja/"ljubljenja" drugih ko ne žele napustiti svoj egocentrizam, dakle nikako na način da se voli druge na svoju štetu jer je za pravu ljubav nužno razumijevanje na obije strane te ako netko forsira svoju različitost a ne želi prihvatiti tvoju, to nije i nikada neće biti ljubav.
    stoga, širite dobrotu ali ju ne davajte u bescjenje svinjama već samo onima kod kojih vidite da potakne pravi rast koji se očituje u tome da i oni krenu širiti dobrotu
    Prikaži cijeli komentar
  7. +6
    insomniaziran
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    08:38 | 28.06.2012.
    @pougarac @radnik

    ako netko stavi križ oko vrata, ili neki drugi simbol, i ako se kune u to, to ne znači da i živi i radi po tim principima.

    ali što god stavili kao svoj znak, on ne vrijedi ništa ako u sebi nemamo ljubavi.
    Prikaži cijeli komentar
  8. +2
    hecc
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    08:17 | 28.06.2012.
    @radnik, za ratove i pokolje nisu krive religije nego institucije koje su se iza njih sakrile i pojedinci koji su vodili te institucije u to doba.
    Religija je sustav vjerovanja, a ne ratovanja...
    Prikaži cijeli komentar
  9. +4
    Pougarac
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    07:43 | 28.06.2012.
    Sta je sve ucinjeno u ime Boga i Demokracije...
    Prikaži cijeli komentar
  10. +10
    radnik
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    07:14 | 28.06.2012.
    religija je opijum za mase koja je ne jednom u povijesti kriva za ogromna krvoprolića u ime boga...nemam ništa protiv vjernika, neka ljudi vjeruju ako im je tako lakše živit...ali treba da znaju mućnuti svojom glavom i nebiti obično stado i ovce koje će vodit pomahnitali i razulareni popovi...treba da znaju za povijest križarskih ratova...i ustaše su klale s velikim križem za vratom...pa poslje išli ns ispovjed da im bog oprosti grijehe... da prostite, malo mi je sumnjiv taj bog koji ima dvostruke standarde ;-)
    Prikaži cijeli komentar
  11. -1
    PosmatraCH
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    01:26 | 28.06.2012.
    @ Istina 1
    Moja razmišljana su slična. I sve više mi se nameću upravo takvi zaključci. Do svoje religioznosti sam došao putem fizike i matematike. Danas proučavam svete knjige i ostajem zapanjen stvarima koje su tu kazane.
    Sa političkog aspekta ako govorimo o društvenim zakonitostima koje se ponavljaju iz generacije u generaciju preporučujem knjigu Georga Orwela "Životinjska farma" ako je već neko nije pročitao :).
    Prikaži cijeli komentar
  12. -6
    Istina 1
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    00:46 | 28.06.2012.
    Jedino i samo revolucija ljubavi nas može spasiti. Ljubavi prije svega prema Bogu i svome bližnjemu. Dakle prema svakome čovjeku bez obzira na vanjske fizičke razlike da ih ne nabrajam.

    Tko će tu revoluciju pokrenuti ili organizirati i sa kakvom logistikom ili možda oružjem?

    Pokrenut će je naša volja da sve naše djelovanje uskladimo s Božjom voljom. A od oružja je najpogodnije, najučinkovitije i najrazornije više namjenska "Ogrlica" za ometanje visoko i nisko zlikovskih frenkvencija i njihovih planova.

    Sve što činimo, radimo ili gradimo bez Boga ili još gore svjesno u suprotnosti s Njegovim zapovjedima ljubavi, činimo i radimo to uzalud. Stvari će postajati sve gore i teže.

    Znam da je današnjem prosječnom čovjeku gotovo nemoguće više povjerovati u bilo kakvu bolju i svjetliju budućnost a kamoli da tu svoju budućnost vidi u svjetlu Božanske ljubavi i milosrđa, ali na žalost kroz cijelu povjest više ili manje događale su se slične stvari. Ili nogometnim riječnikom rečeno ono su bile predkvalifikacijske utakmice a ovo su polufinalne s skorim finalnom utakmicom za čiji datum održavanja mi "raja" ne znamo ali se nekako osjeća ili nagađa da je blizu. Kao i na utakmici iako su na stadionu deseci tisuća navijača a pored malih ekrana i dr. teh. sredstava praćenja stotine miliona ljudi ipak jedan čovjek u crnom označava početak, vodi utakmicu, sankcionira prekršitelje, po potrebi odstranjuje gledatelje, i označava kraj iste.

    Vraćam se sa sporta na ljubav.
    Dakle, imamo velike izglede s vrlo jednostavnim stvarima. Čitajući "LJUBAVNO PISMO", čuvajući i čineći ono što nam je u njemu rečeno.

    Tko ima uši da ovo čuje, neka čuje a tko nema molio bih ga zbog njega samoga da barem ne pljuje!

    Puno pozdrava, živi i veseli bili!
    Prikaži cijeli komentar
  13. 0
    imota
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:36 | 27.06.2012.
    Nema revolucije bez sponzora.
    Prikaži cijeli komentar
  14. 0
    imota
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:35 | 27.06.2012.
    A tko će to platit?
    Prikaži cijeli komentar
  15. +11
    imota
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:07 | 27.06.2012.
    .... Advance?
    Prikaži cijeli komentar
  16. +1
    imota
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:06 | 27.06.2012.
    A tko će i kako sve te mlade organizirati? Stranke, sindikati, crkva, facebook, ....?
    Prikaži cijeli komentar
  17. +8
    mate
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    22:36 | 27.06.2012.
    ovo je genijalna poruka mladima:
    Jedini univerzalni savjet bi bio - nemojte odustajati! Proživjeti ćete teške trenutke i biti će dana kada ćete osjećati kako je sve izgubljeno i postajati ćete pasivni, ali pasivnost vodi u očaj.
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.