Hrvatski predsjednik Ivo Josipović nalazi se u službenom posjetu državi Izrael.
Na današnjoj svečanoj sjednici parlamenta nazočili su izraelski predsjednik Shimon Peres, premijer Benjamin Netanyahu i predsjednik Knesseta Reuven Rivlin.
Josipović je održao govor i pritom rekao kako je u "Hrvatskoj antifašistički pokret bio široko rasprostranjen" te da je i on sam "sin Titova partizana" (cijeli transkript govora možete pročitati na stranicama Večernjeg Lista).
Naravno, pozivanjem na antifašizam i predsjednika SFRJ, Maršala Josipa Broza Tita, Josipović se nastojao distancirati od mračne nacističke povijesti koju je predvodio ustaški režim.
Svako distanciranje od te povijesti izuzetno je važno i treba biti pohvaljeno, pogotovo kada dolazi iz samog državnog vrha.
Podsjetimo, izraelski list Haaretz nedavno je žestoko kritizirao činjenicu da se u Hrvatskoj i dan danas održavaju mise za pokojnog vođu NDH, Antu Pavelića.
U današnjem tekstu list Haaretz je prenio kako se Josipović javno ispričao zbog žrtava Holokausta koje su stradale za vrijeme ustaške NDH. No, detalj u kojem se Jospović proziva "sinom Titova partizana" je izostavljen u izraelskom listu Haaretz.
Možda je razlog tome činjenica da Josip Broz Tito nikada nije bio pobornik moderne izraelske politike.
Štoviše, prva država s kojom je tadašnja Jugoslavija prekinula diplomatske odnose u post-ratnom vremenu bila je upravo država Izrael.
Tito je bio žestoki kritičar izraelske agresije na susjedne arapske zemlje.
Dugi niz godina se zalagao za mir na Bliskom istoku, njegov plan je bio slijedeći - da se Izrael povuče sa svih okupiranih teritorija, a da arapske zemlje zauzvrat priznaju državu Izrael.
Mnogi u arapskom svijetu pozdravili su takav plan, no ne i Izrael.
Unatoč činjenici da je prošlo već više od pola stoljeća, Izrael i dalje odolijeva svakoj kritici i zahtjevima da vrati okupirani teritorij.
Zbog Titovih stavova, za koje mnogi tvrde da su bili osobne naravi, dolazio je u sukob ne samo sa zapadnim silama, već i s članovima unutar jugoslavenske Komunističke partije.
Postoji opravdana zabrinutost da bi Jugoslavija, koja gleda prema zapadu po pitanju ekonomskog, društvenog i političkog razvoja, mogla ugroziti svoj položaj ako nastavi s optužbama protiv Izraela, a samim time i protiv SAD-a i Velike Britanije.
Ono što najviše zabrinjava je sve glasniji anti-američki stav kojeg zauzima jugoslavenski tisak i radio. Povrh toga, po prvi put, beogradski list zauzeo je snažno stajalište protiv američkih Židova. U listu stoji: "6 milijuna američkih Židova, zahvaljujući svojem obrazovanju i poslovnim položajima, imaju znatno veću moć nego što bi to bilo normalno za jednu manjinu u moru od 200 milijuna stanovnika. Izraelski ciljevi su stalno u krupnom planu. Stvoren je dojam kako su izraelski ciljevi moralna odgovornost cijelog SAD-a i da bi taj SAD morao stalno davati snažnu potporu židovskoj državi unutar arapskog svijeta"
Takav anti-židovski stav nikada nije bio prisutan među narodom Jugoslavije, niti među redovima Komunističke partije."
Bez obzira što tadašnjih američki mediji pisali, činjenica je da Titov režim nikada nije zauzeo anti-židovsku politiku, znatan broj Židova sudjelovao je u partizanskom pokretu, pa i kasnije u redovima Komunističke partije.
Kritika je bila rezervirana isključivo prema politici države Izrael i ekspanzionističkim vojnim akcijama koje je ista pokretala.
Prekid diplomatskih odnosa trajao je od 1967. sve do raspada Jugoslavije.
Zanimljiv je podatak kako je jugoslavenska delegacija za turizam, na čelu s Jankom Rajićem, posjetila Tel Aviv 27.9.1987. kako bi dogovorili direktne letove između dvije zemlje. Ali i tada je istaknuto kako "uvođenje zračne linije neće promjeniti jugoslavensko stajalište prema politici države Izrael, s kojom nema diplomatske odnose još od 1967."
Odnosi su se naglo pogoršali nakon tzv. "Šestodnevnog rata" 1967. kada je Izrael okupirao okolna područja, uključujući i Golansku visoravan od Sirije - koju je predsjednik Josipović također posjetio prije nekoliko dana. Tamo se danas, između ostalog, nalazi i skupina hrvatskih vojnika u sklopu UN mirovne misije.
Koliko se Jugoslavija protivila izraelskoj invaziji pokazuje i jedan zanimljiv podatak - u ljeto 1967, kada je izbio rat, turist iz Zapadne Njemačke, Franz Haberstoff, koji se tada nalazio u Jugoslaviji na godišnjem odmoru - uhićen je i zatvoren na 30 dana zato što je iznio "podršku izraelskoj agresiji protiv Arapa".
Strani reporteri su o tom incidentu zapisali kako je nesretni Nijemac vjerojatno mislio kako mora jako paziti da ne kaže nešto protiv Židova, što je u to vrijeme bilo važno pravilo u Njemačkoj.
No, Jugoslavija je bila kritična prema Izraelu i prije rata 1967.
22.7.1958. jugoslavenska vlada uputila je "prijateljsko upozorenje" državi Izrael da ne sudjeluje u "imperijalističkim pohodima" - naime, u to vrijeme britanski padobranci su koristili izraelski zračni prostor za prebacivanje u susjedni Jordan.
Također je bitno napomenuti i "Pokret nesvrstanih" čiji je jedan od glavnih utemeljitelja bio upravo Josip Broz Tito - u samom pokretu su bile istaknute brojne arapske države, prije svega Nasserov Egipat i Gaddafijeva Libija.
Jasno je kako je Izrael tada zasigurno bio protiv takvog političkog jačanja arapskih zemalja u orkestraciji Titove Jugoslavije.
To su sve detalji iz ne tako davne povijesti, a obzirom da Izrael nikada nije radikalno mijenjao svoju vanjsku politiku, za očekivati je kako se još uvijek jako dobro vodi evidencija "tko je u retrospektivi bio tko".
Možda je to glavni razlog zašto Josipovićevo podsjećanje kako je bio "sin Titova partizana" nije dobilo prostor u današnjoj izraelskoj štampi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
