S borbenim uspjesima protiv terorističke skupine Daeš (ISIL) u Siriji i Iraku, terorističke snage grozničavo traže neki izlaz. Pronalaze ga dijelom u južnim sirijskim pustinjama u graničnom području Sirije, Jordana i Iraka, gdje se pridružuju ekstremnoj naoružanoj sunitskoj skupini Ahrar al-Šam (koju podupire Turska) i al-Kaidinom savezniku Džabhat Fatah al-Šam (bivša Nusra), koji se sada opet preimenovao u Hajat Tahrir al-Šam (Pokret oslobađanja Sirije). Odavde plan nije toliko da se prošiti teroristički utjecaj u Siriji, već da se terorističke snage pregrupiraju i potencijalno prijeđu granicu u pustinjske predjele Iraka i Jordana. Hašemitska kraljevina Jordan zbog toga strahuje da bi se konačno mogla nestabilnost iz Sirije preliti u Jordan.
Zbog toga se govorka o novoj velikoj združenoj vojnoj operaciji u kojoj će glavninu snaga činiti jordanska vojska, uz potporu američkih i britanskih specijalnih snaga. O tome se govorilo na sastanku jordanskog kralja Abdulaha II. i američkog predsjednika Donalda Trumpa početkom travnja. Kralj je potvrdio da se razgovaralo o toj temi u intervjuu za Washington Post. Kralj se boji da bi Daešovi militanti mogli pobjeći kroz neku rupu iz Mosula i Rake, te da će krenuti iz Deir ez-Zora u istočnoj Siriji prema jordanskoj granici. Tome ne pomaže ni statistika jordanskih boraca u redovima terorista koji govore da se od 2011. Daešu u susjednim zemljama pridružilo oko četiri tisuće Jordanaca. Pretpostavlja se da će se barem 500 njih vratiti u Jordan gdje prijete terorističkim napadima. Daeš je zapravo već objavio 20 minuta dugački film s četvoricom jordanskih terorista koji su izravno zaprijetili jordanskoj vlasti i pozvali svoje suistomišljenike na napade protiv vojske, policije i sigurnosne službe. Ujedno su pohvalili napad na dvorac Kerak u prosincu prošle godine, kada su militanti ubili devet zaštitara i jednog kanadskog turista. Na kraju snimke se obezglavljuju četvorica Sirijaca za koje Daeš optužuje da su obučavani u Jordanu.
Realnih podataka o pripremanju akcije čišćenja u južnoj Siriji nema, ali je indikativna najava Amana da će se od 7. do 18. svibnja održati združena vojna vježba u Jordanu pod imenom Voljni Lav (Eager Lion). U toj će vježbi sudjelovati uz Jordan i SAD još 22 druge nacije. Poznato je da Jordanci podržavaju Novu sirijsku vojsku, koju čine lokalna sirijska plemena i Slobodna sirijska vojska na jugu zemlje, no Aman izričito ističe da je cilj ove Nove sirijske vojske borba protiv Daeša i drugih militantnih skupina, ali ne i protiv sirijske vlasti u Damasku. Jordanci u njima vide određen štit, ali možda su teroristi već pronašli lakši put infiltracije u zemlji. Naime, sirijski izbjeglički kamp Rukban nalazi se samo nekoliko kilometara sjeverno od sirijsko-jordanske granice, a Daeš je prošlog lipnja odavde izveo samoubilački napad na granične položaje i ubio šest vojnika. Ujedno su američke, britanske i sirijske oporbene snage jedva uspjele odbaciti iznenadan napad 10. travnja na bazu al-Tanf, također na granici.
U dolini rijeke Jarmuk, par kilometara od granice i vrlo blizu drugog najvećeg jordanskog grada Irbida, djeluje saveznik Daeša vojska Halida ibn al-Valida. Ima ih oko 1500, bore se s relativno brojnom artiljerijom i T-55 tenkovima. Skupina je zavladala selima kraj rijeke Jarmuk u veljači i iznenada je postala jakom silom koja je previđena u prethodnim operacijama jer se radi o borcima-spavačima. Uz brojne druge skupine u južnoj Siriji, ova je uspjela u metežu raznoraznih frakcija zaplijeniti naoružanje i sada su jedna od najčvršćih prijetnji jordanskoj granici.
Složeniju prijetnju čini Tahrir al-Šam koji u posljednje vrijeme zadobiva široka područja oko južnosirijskog grada Daraa. To napredovanje priječi Jordan u izvršavanju dogovora postignutom s Rusijom unutar političkog procesa u Ženevi i Astani. Aman i Moskva su se dogovorili da će zajednički pacificirati južnu Siriju i dovesti na regionalnoj razini predstavnike umjerene sirijske oporbe koja prisustvuje pregovorima u Kazahstanu. Umjesto toga, militanti su na jordanskoj granici, što traži jordanski vojni odgovor. Ulaskom Jordana u sukob u Siriji samo bi se povećala heterogenost sirijskog rata i produžilo ratno razdoblje sa stalnim pokušajima strateških dobiti na terenu.
Jordan je ujedno jedan od najvećih protivnika širenja iranskog utjecaja u regiji. Kralj Abdulah je slavno još početkom 2010-ih obznanio da se stvara 'šijitski luk' koji prijeti ravnoteži i stabilnosti Bliskog istoka. Kao bliski saveznik SAD-a, Aman traži svoje mjesto u bliskoistočnoj priči, ali uslijed velikih gospodarskih poteškoća i stalne vezanosti uz palestinsko pitanje, Jordan ne može izaći iz okvira lokalnih izraelsko-palestinskih kavgi. Prisustvo šijitskih milicija i boraca Hezbolaha u južnoj Siriji, kao i Brigade Kuds, stvara Jordanu velik problem; ne samo da to uvodi potrebu definiranja odnosa Amana i Teherana, nego u cijelu priču uvodi i Izrael. S obzirom da Palestinska samouprava očekuje pomoć Jordana i Egipta za uključenje Amerikanaca u mirovni proces s Izraelom, svaka neravnoteža odmaže tim nastojanjima. Naravno, ako je uopće moguće procijeniti da bi Washington ulazio u taj proces bez sklonosti Izraelu.
Kralj Abdulah se zapravo već susreo s egipatskim predsjednikom Abdelom Fatahol al-Sisijem i to u Washingtonu na početku travnja. Obojica su se prije toga susreli s Trumpom, te 29. ožujka u Amanu, gdje se održavao 28. sastanak Arapske lige. Na tom summitu Palestina je bila na vrhu rasprava, a palestinski su dužnosnici utjecali na konačnu deklaraciju po kojoj ministri vanjskih poslova arapskih zemalja ponavljaju svoje trajne napore za ponovno pokretanje ozbiljnih i učinkovitih mirovnih pregovora između Izraela i Palestine koji mogu poništiti trenutačni status quo, a koji bi potom stvorio rješenje dviju država i stvaranje nezavisne palestinske države s granicama iz 1967. i Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom. Arapska je liga poručila da je to jedini put miru i stabilnosti. Ovi susreti arapskih čelnika vlada i država pokazatelj je solidarnosti arapskih nacija, ali u stvarnosti su vrlo malo pospješili život u arapskim državama i nisu uopće mogli zaustaviti raspad društva i građanske ratove u Siriji, Iraku, Libiji i Jemenu.
Čini se da nova američka politika ima fokus na Egipat i Jordan, smatrajući ove dvije zemlje ključnima za izgradnju novog washingtonskog pristupa Bliskom istoku i pronalaženju stabilnosti po američkom receptu. Najjasnije je to izraženo u simbolici da je Abdulah prvi arapski čelnik države koji je posjetio Washington nakon Trumpove inauguracije, a Sisi je prvi egipatski predsjednik u službenoj posjeti SAD-u od 2004. Tri zemlje su i složne u političkim potezima. Kad su Amerikanci raketirali Siriju u znak odmazde zbog sumnjivog kemijskog napada, Jordanci i Egipćani su pohvalili taj potez.
Najava moguće vojne operacije u južnoj Siriji stoga ne mora biti samo vezana uz iskorjenjivanje terorista. Stvaranje sigurne zone pod jordanskom upravom na jugu Sirije je rizično jer stvara mogućnost sukoba sa sirijskom vojskom, Hezbolahom i ruskim snagama. Jordanci bi se mogli preko noći naći u borbi za teritorij i utjecaj dok kontroliraju svoju granicu i tzv. sigurnu zonu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
