Oni koji pomnije prate zbivanja u političkoj i društvenoj domeni s vremena na vrijeme uočit će neka veća kretanja, pomicanje tektonskih ploča trenutačne atmosfere, i razaznati da neka zbivanja i akteri nisu samo prolazni hir već cijela jedna novonastala situacija, mogli bismo reći i scena.
Tijekom 21. stoljeća mogli bismo, bez neke veće akademske preciznosti, identificirati tri scene, trenda, ili kako god ćemo ta poduža stanja tek nazivati. Prve godine obilježene su američkim invazijama na Afganistan i Irak, a taj period omogućio je jednostavnu podjelu na protivnike i zagovornike američkog intervencionizma. Da, bilo je govora o geopolitici, nafti, utjecajnim elitama i sl. No, diskusija - barem ona šire praćena - najčešće nije išla u duboke sfere.
Drugi period dolazi nakon udarca velike financijske krize 2008. godine. Tada debata o dobrima i lošima više nije dovoljna, imamo kompleksni sveobuhvatni problem, ekonomski u naravi, ali potpuni u suštini. Tu dolazi do novog uspona intelektualizma, nade da će pametniji i mudriji od prosjeka dati rješenje, ili bar okvire za rješenje postojećih problema. Uzdiže se ljevica koja nekako, ne baš sasvim savršeno, počinje raditi otklon od povijesno "dosadne" retorike nečitljivih proglasa sada već davno izumrlih partijskih ideala. Na scenu stupaju ljudi koji će moći zaokupiti pažnju masa preciznijim adresiranjem trenutačnih problema, analizom, kritikom i širim shvaćanjem. No, njihov broj nije naročit velik.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.