John LaForge je američki autor i jedan od vodećih ljudi u organizaciji Nuke Watch koja se zalaže za uništenje nuklearnog oružja globalno. Također redovno piše za listove kao što su Common Dreams i Counter Punch.
U svojem posljednjem tekstu osrvnuo se na situaciju u Siriji, točnije na masakr u Houli i veliku medijsku histeriju koja je nastala oko istoga. LaForge svakako nije apologeta za sirijske vlasti i ne ulazi u diskusiju po pitanju tko je zapravo odgovoran za pokolj civila u tom sirijskom naselju, već nudi direktnu komparacija s podjednako strašnim zločinima nad civilima za koje je direktno odgovorna američka vlast - tada, a takvih slučajeva nažalost ima i više, nisu izbacivani američki diplomati diljem svijeta, a ni mediji zasigurno nisu pozivali na "svrgavanje američkog režima".
Nekome će se tema učiniti kao trivijalna, već bezbroj puta ponovljena, no, da li je zaista moramo prihvatiti kao takvu? Teza da je "SAD najveća svjetska sila" i da stoga može s iznimnom lakoćom provesti masakr nad civilima bez ikakve osude je zastrašujuća.
Cijeli normalan svijet se slaže da za masakr u Houli netko mora odgovarati. Ako se dokaže da su tzv. "odredi smrti" krivi, mora se naći njihov nalogodavac. Ako su vlasti u Damasku naredile takav zločin, onda Assad više nema nikakav legitimitet i sirijski narod mu mora suditi za zločin.
No, za sirijski masakr u Houli još uvijek nemamo krivca - teze dolaze s raznih strana, ali nijedna nije dovoljno čvrsta da bi mogla bez dvojbe prokazati tko je odgovoran za ovaj strašan zločin.
S druge strane, imamo strašne zločine u Afganistanu i drugdje za koje itekako dobro znamo tko stoji iza njih, tko bi morao snositi direktnu odgovornost.
Sve dok postoji ta "ekskluzivnost" bazirana isključivo na vojnoj sili, a ne na moralu, pravdi ili - tobože - suosjećanju i ljubavi prema demokraciji, imati ćemo konflikte diljem svijeta.
Kada ta ista sila, koja za sebe drži da ne mora odgovarati za likvidaciju civila, prijeti jednostranom vojnom invazijom na drugu zemlju - kakav god režim tamo vladao - ona je nelegitimna, a svako tko podržava takve tendencije neminovno toj istoj sili diže kredibilitet i daje joj za pravo da radi što poželi.
John LaForge: "jednosmjerni masakri - bijes zbog zločina (osim ako ih nismo počinili mi)"
"Kako se pojačava ratna groznica protiv Sirije, na snazi je veliko zgražanje javnosti po pitanju masakra u Houli gdje je ubijeno preko 100 civila prošlog vikenda. Da li su američke vlasti i komercijalni mediji bili podjednako zgroženi našim vojnim zločinima?
Unatoč činjenici da detalji sirijskog masakra još uvijek nisu poznati i trenutačno su predmet debate - Kanada, Švicarska, Bugarska, Australija, Njemačka, Španjolska i SAD izbacile su sirijske diplomate u znak prosvjeda. Američki State Department rekao je kako je pokolj "odvratan" i kako je strašno da je jedan režim mogao "izvesti ili narediti" takav zločin.
No, američki State Department je bio tiho kada su američke snage prije 4 godine ubile podjednaki broj Afganistanaca, uključujući 60 djece, u Azizabadu. UN Vijeće Sigurnosti tada se očitalo u službenoj izjavi 22.8.2008 kako "postoje snažni dokazi da ovo nije prvi incident ove vrste" i kako je "ubijanje i ranjavanje civila jasno kršenje međunarodnih humanitarnih zakona". No, ovaj kriminal nitko nije nazvao "masakrom" od strane naših institucija.
Američki diplomati nisu izbacivani iz glavnih svjetskih gradova kada su 70 do 100 civila, većinom žena i djece, ubijeni 5.5.2009. za vrijeme američke racije u afganistanskom naselju Bala Baluk. Naši diplomati ostali su čvrsto na svojim pozicijama i godinu dana kasnije kada su američki zrakoplovi poubijali 99 Afganistanaca za vrijeme bombardiranja naftnih postrojenja 4.11.2010.
Naši ambasadori nisu protjerani ni iz Rima ni iz Pariza nakon što su naši zrakoplovi bombardirali svadbu u provinciji Kandahar 4.11.2008, unatoč činjenici da su pritom ubili 90, a ranili 28 osoba. U srpnju iste godine ponovno su bombardirali vjenčanje koje se održavala u Nangarharu, tada je ubijeno 47 civila, uključujući i mladu. Iste godine, 4.7, 22 civila su ubijena kada su američki helikopteri raketama digli u zrak dva vozila u Nuristanu.
Možda još uvijek nije kasno da civilizirane vlade diljem svijeta protjeraju američke ambasadore zbog ubojstva čak 170 civila u provinciji Helmand u lipnju 2007, ili pak zbog 21 civila koji su ubijeni na istoj lokaciji 9. svibnja iste godine.
U listopadu 2004. Human Rights Watch je procijenio kako je 100,000 Iračana ubijeno za vrijeme bombardiranja i invazije koja je pokrenuta 2003. State Department nije osudio tu brojku i masovno ubijanje civila, jedini odgovor je bio onaj od Pentagona u kojem su poručili kako "nisu brojali civilne žrtve".
Un Vijeće Sigurnosti je izdalo blagi ukor nakon što su njihovi istražitelji u listopadu 2001. potvrdili kako su američki zrakoplovi uništili bolnicu u zapadnom Afganistanu - radi se o drskom kršenju zakona o ratovanju, jer krovovi bolnica su bili jasno istaknuti.
Naravno, američko ubijanje zakonom zaštićenih civila i civilnih ciljeva je uvijek "slučajno", baš kao što je i Pentagon 4.2.2008. potvrdio kako su "slučajno" raketirali i ubili 9 civila južno od Bagdada. Isti ti apologete redovno ističu kako su američke zračne snage najsofisticiranije i najbolje opremljene na svijetu.
Neki će reći kako su ubojstva u Siriji daleko gora od "neizbježnih ratnih pogrešaka" jer je tamošnja vlada, navodno, napala vlastite stanovnike. Sada će ih kritizirati država sastavljena od potomaka porobljenih Afrikanaca, poubijanih sjevernoameričkih Indijanca, zatvaranih Amerikanaca japanskog podrijetla i odgovorna za civilne žrtve radijacije i brojnog nuklearnog testiranja."
Slobodni prijevod na hrvatski: Marko K. (advance.hr)
Naslov originala: "One-Way Massacres - Outraged Over Atrocities (Unless They’re Ours)"
Autor: John LaForge
Predgovor: D. Marjanović
Direktan link na original:
http://www.commondreams.org/view/2012/05/30-9
datum objave originala: 31.5. 2012
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
