Prva runda predsjedničkih izbora u Francuskoj otkrila je dramatični porast potpore prema Marine Le Pen i njenoj "fašističkoj stranci" Front National (FN), piše pariški koresponednt britanskog lista Socialist Worker, Jim Wolfreys.
Le Pen je završila na trećem mjestu s 18% osvojenih glasova, iza François Hollandea (29%) i Nicolas Sarkozya (27%). Potpora za FN narasla je s 10% u 2007-oj, aktualna brojka predstavlja oko 6,5 milijuna birača - ekstremna desnica u Francuskoj nikada do sada nije imala tako visoku potporu.
Kako je došlo do toga?
"Mainstream" komentatori ističu "blaži" imidž stranke FN od kada je kormilo preuzela Le Pen, čak navode kako je stranka sada "umjerena". To je laž. Ona možda i jest napravila neke kozmetičke promjene u vanjskom izgledu stranke, ali tzv. "revolucionarni nacionalisti" koji su stranku osnovali ranih 70-ih uvijek su stremili implementirati fašizam u Francusku, i tako sve do današnjeg dana. Ona i dalje prati tu strategiju.
Tijekom posljednjih 5 godina stranka FN postala je glavni saveznik u Sarkozyijevoj opsesiji "nacionalnim identitetom". Njegov mandat obilježen je mjerama štednje, grotesknim životnim stilom i najvećom agendom rasizma od svih modernih francuskih predsjednika. Vlada je pokrenula i bez milosti provela deportacijske kvote za "ilegalne" imigrante. Romska naselja su razbijena i pokrenut je opasan i agresivan napad na francusku muslimansku populaciju. Država je dekretom propisala što bi Muslimani morali nositi i gdje smiju moliti, zabranivši nošenje nikaba i molitve na javnim površinama. Sarkozy je pokušao u svojoj kampanji, slijedeći taktiku Le Pen, stvoriti moralnu paniku o islamskom fundamentalizmu.
Islamofobija je postala zaštitni znak stranke FN. Pod tom maskom nastupa kćerka milijunaša, Marine Le Pen, i tobože se bori protiv "elita". Javno je konstatirala kako je njena stranka "jedina opozicija ultra-neoliberalnoj ljevici".
U drugom krugu 6. svibnja će se susresti Hollande i Sarkozy, ankete tvrde da će Hollande pobijediti.
Unatoč šoku zbog činjenice da je stranka FN osvojila toliko glasova, ljevica je također dobila najviše glasova još od 1988. U to možemo ubrojiti Hollandeov plan o "fer mjerama štednje", ali i birače koji su glasali za Jean-Luc Mélenchona i njegov Lijevi front. Njegov program, koji je pozivao na redistribuciju bogatstva, osovjio je 11% glasova, dok je nova Anti-kapitalistička partija osvojila 1,2% glasova.
Mélenchon je točno istaknuo kada je rekao da osovinu Sarkozy-Merkel, koja je srce europskog programa mjera štednje, valja slomiti. Sukladno tome ljevica se mora mobilizirati da Sarkozy izgubi izbore u drugom krugu izbora.
Unatoč činjenici da je radikalna ljevica dobila manje glasova no što se očekivalo, očito je kako ipak mnogi birači traže alternativu mjerama štednje. U drugom krugu će u ofenzivu krenuti kapitalisti kako bi osigurali svoju pobjedu, tko god postao novim predsjednikom. Borba protiv njih moguća je samo uz radnički i politički pokret otpora koji sada mora nastupiti s maksimalnim jedinstvom.
To znači da se ljevica mora aktivno suočiti s Nacionalnim Frontom i valom islamofobije zbog čega rasizam postaje normalna stvar u današnjoj Francuskoj. Činjenica da se ljevica još uvijek nije obračunala s ovim tendencijama proizvelo je rezultate koje sada svi jasno možemo vidjeti.
FN može biti poražen. 90-ih godina anti-fašisti su se mobilizirali protiv njihovih mitinga i "demokratski zlostavljali" organizaciju. U konačnici zbog tog angažmana je došlo do podjele unutar FN-a i stranka se očito tek sada oporavila. Prije samih izbora Mélenchon je rekao da su oni koji sugeriraju "bolje Le Pen nego Mélenchon" slični s onima koji su 30-ih govorili "bolje Hitler nego Popularni Front". Usporedba je valjana i treba se boriti protiv FN-a - jedini zadatak je sada te riječi sprovesti u djela.
autor: Jim Wolfreys
original: http://www.socialistworker.co.uk/art.php?id=28236
prijevod s engleskog: Marko K.
datum objave originala: 23.4.2012.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
