U rijetkom ozbiljnom obraćanju naciji, još uvijek mladi španjolski kralj Felipe VI. obratio se svojim podanicima preko nacionalne televizije. U svojem govoru je oštro branio španjolski ustav od separatističkih težnji Katalonije, te opisao situaciju iznimno ozbiljnom. Govoreći ozbiljnim tonom glasa i obučen u crno odijelo, kralj je rekao da su katalonske vlasti uzastopno, svjesno i namjerno zaobišli Ustav i svoj vlastiti statut o autonomiji, zakon koji priznaje, štiti i jamči katalonske povijesne institucije i samoupravu. Monarh je optužio katalonsku vladu i parlament za neodgovorno ponašanje koje opetovano ugrožava društvenu i gospodarsku stabilnost Katalonije i Španjolske. Te je vlasti optužio za izvanzakonsko i nedemokratsko ponašanje, a imenom je prozvao katalonskog premijera Carlesa Puigdemonta i predsjednicu katalonskog regionalnog parlamenta Carme Forcadell.
Posebna poruka Kataloncima od kralja bila je vezana za nekoliko desetljeća postojanja demokratske države koja pruža ustavne načine svima koji brane svoje ideje unutar zakona. Govor je završio u pozitivnom tonu, s težnjom prevladavanja problematičnih vremena, ali je ujedno upozorio da bez poštivanja zakona nema demokratske zajedničke egzistencije u miru i slobodi, ne samo u Kataloniji ili ostatku Španjolske, nego bilo gdje na svijetu. Kralj je održao govor na dan kada je na tisuće Katalonaca marširalo ulicama u znak prosvjeda protiv nacionalne policije i civilne garde koji su uzrokovali pomutnju i ranili 850 osoba na sam dan referenduma. Mnogo Katalonci su se više zabrinuli što kralj Felipe nije imao niti jedne riječi za mnoge ranjene i ozlijeđene osobe u Barceloni.
Kraljev govor je značajan iz nekoliko razloga, iako nije pomogao već poprilično odmogao raspravi. Prije svega, kralj se obraća naciji izvan svojih protokolarnih svakogodišnjih obraćanja kada je Španjolska doista u krizi. Felipeov otac, kralj Juan Carlos, koji se povukao u mirovinu, bio je 'pitomac' Francisca Franca u vrijeme fašističke diktature, ali je kasnije uspio srušiti vojnu huntu i zaustaviti protofašističke snage u preuzimanju zemlje. Uspostavio je parlamentarnu monarhiju i vrlo rijetko se obraćao podanicima, osim kao protokolaran vladar. Felipeu je ovo prvo takvo obraćanje. I dok Španjolci visoko cijene Juana Carlosa, novi kralj donosi nova pitanja o budućnosti uređenja države – hoće li Španjolska ili njezini sastavni dijelovi i dalje prihvaćani krunu?
S druge strane, Felipe govori katalonski (čak bolje od nekih separatističkih katalonskih vođa) i titularno nosi naziv Princa Barcelone. Umjesto da iskoristi svoje poveznice s Katalonijom, kralj Felipe je ustrajno zauzeo poziciju vlade. Puigdemont je primarno odgovoran za ovu krizu, ali španjolski premijer Mariano Rajoy je preusmjerio unilateralni, neustavan i u konačnici besmislen referendum u veliku pobjedu separatista. Nakon slika krvavih katalonskih staraca, čak i oni građani koji nisu bili secesionisti sada u potpunosti optužuju španjolsku vladu za kaos, a kralj odjednom dolazi na televiziju davajući neizravnu potporu upravo toj vladi.
I semiotički je kralj stao isključivo na španjolsku, dapače čak i kastiljsku stranu. Uz španjolsku i europsku zastavu, pred kraljem je bio otvoren laptop, znak da gleda društvene mreže i prati stanje iz minute u minutu. Ali, slika koja je stajala u pozadini bila je još zanimljivija. Radi se o portretu Carlosa III., burbonskog kralja koji je nametnuo kastiljanski jezik katalonskom obrazovnom sustavu 1768. U svom dekretu, ovaj Felipeov predak je kažnjavao zatvorom one profesore koji su prekršili to pravilo. Slika nije odnedavno tu; u sobi odakle se kralj javlja bila je još prije tri godine, ali svaki detalj se pazi u palači Zarzuela, i ništa nije slučajno.
Narod se sada zabavlja ratom slika, jer je katalonski premijer odlučio govoriti u sobi s katalonskom zastavom i uz sliku svetoga Jurja koji ubija zmaja. Sveti Juraj (Sant Jordi) je zaštitnik Katalonije, koji je ubio zmaja nakon što je on tražio veliki danak od seljaka, uništavao im usjeve i otimao djevice. Puigdemont je izravno odgovorio kralju i kritizirao njegov pristup koji se ne razlikuje od Madrida, umjesto da je pozvao na dijalog.
Uslijed političke krize koja zapravo traje od 2015. Španjolce su mediji propitivali žele li veću uključenost kralja u politiku. Više od 70 posto Španjolaca odgovorilo je potvrdno ako bi kralj time uspio natjerati političke stranke na dogovor u interesu cijele nacije. No, kad je Katalonija u pitanju, niti jedna od tri glavne stranke u Kataloniji ne podupire monarhiju kao instituciju i nitko od njih ne bi htio vidjeti Felipea kao svoga kralja ako bi se Katalonija odvojila od Španjolske. Ne samo da su Katalonci nacionalisti, nego i republikanci.
Sve do španjolske financijske krize 2008. monarhija je uživala veliku potporu i popularnost španjolskih građana od demokratske preobrazbe 1979. Godinama je podrška kralju bila preko 70 posto, daleko iznad izabranih političkih vođa, a podjednako je viđena kraljeva uloga u održavanju španjolske demokracije. Međutim, monarhija je postala predmetom jake kritike od strane ljevice i dijela desnice, te regionalnih separatista. Gotovo 22 posto španjolskih građana vjeruje da bi republika bila bolji oblik vladavine u Španjolskoj, dok separatisti i podupiratelji nezavisnosti u Baskiji i Kataloniji gledaju na kralja kao živog znaka jedinstvene i ujedinjene Španjolske. Ljevica kritizira instituciju monarhije kao stvar prošlosti, dok krajnja desnica kritizira kralja jer daje potporu liberalnim planovima u Španjolskoj i podupire sekularizaciju zemlje. Kakav god bio budući put Katalonije, pitanje španjolske monarhije bit će predmetom rasprave i u samoj Španjolskoj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
